REPERTOAR „POD OPTEREĆENJEM“

Povezani članci

• ŽELJKO KOMŠIĆ: Ne mislim se nikome izvinjavati što se prije trideset godina nisam odlučio boriti za Boban-Karadžićeve ciljeve
• Hrvatska i Srbija imaju najveći javni dug na Balkanu, najmanji BiH i Makedonija
• Otišao je jedan od najvećih Senad Ćehić Medo – Ljudina
• Stari most u Mostaru osvijetljen likom Predraga Lucića
• U BiH novinari zahtjeva hitnu istragu o napadima na novinarske ekipe TV SA i BN TV
• IN MEMORIAM: MIKIS THEODORAKIS, 1925. – 2021.

Godina koja je ostala za nama u bh. teatrima nije se pokazala naročitim dostignućima, međutim, analizirati repertoare bh. teatara je itekako svrhovito.

Osim u slučaju zeničkog Bosanskog narodnog pozorišta, koje se na taj način vraća svojim povjesnim iskonima, druge bh. teatarske kuće nisu polagale osobitu pozornost na domaćeg – bh. dramskog autora.

Revitalizacija Derviša Sušića (Teferič) na pozornici Kamernog teatra 55 je i dramaturško–planski i redateljsko-izvedbeno lijep uspjeh direkcije ovog teatra…

Bilo je pokušaja i u Mostaru, gdje se plan oživljavanja Narodnog pozorišta Mostar kroz koprodukcijske projekte sa komšijama iz HNK osjeti, ali i dalje je manjkavo osjećanje za ozbiljniji odnos prema bh. literaturi, kako klasici još i više prema suvremenim dramskim tekstovima…

Repertoari bh. profesionalnih teatara i dalje su, uglavnom, zbrdazdoljeni i više su plod kreacije i želja pojedinih redatelja negoli kontinuiranog dramaturškog praćenja suvremene dramske produkcije i traganja po književnoj baštini. Na taj način osjeti se izuzetno mnogo šupljina u repertoarnom promišljanju bh. profesionalnih teatara!

Ipak, što je ono što opterećuje naše profesionalne teatarske organizme da smjelije ne pristupaju sustavnosti svojih repertoara??!!

U pitanju su dva iznimno teška utega koja opterećuju teatarske kuće da učine ozbiljnije iskorake ka raznovrsnijem i u krajnjem ishodu kvalitetnijem repertoaru. Materijalna oskudica je prvi uzrok ovakve insuficijentne kreacije repertoara. Drugi razlog je opet vezan za besparicu hroničnog karaktera, a rezultira nedovoljnom popunjenošću dramskih ansambala glumcima, po fahovima i stilskim dubinama i širinama?! Kreirati kvalitetan repertoar sa nepopunjenim ili djelomično popunjenim ansamblima je iznimno teško. Uvjerio sam se da naše akademije izdašno pune glumačko tržište, ali ti mladi i kvalitetni glumci ili ne rade ništa ili za sitne novce djelaju na radiju i televiziji, prodajući svoj talenat i višegodišnju akademsku edukaciju suviše jeftino.

Sjećam se vremena kada je Narodno pozorište Tuzla imalo ansambl od četrdeset glumačkih djelatnika, pa k tomu još i kazališni orkestar, a danas ni Narodno pozorište Sarajevo, kao središnja teatarska kuća u BiH, ne može sanjati polovicu te brojke dramskoga personaža???!

I tako, iz godine u godinu…

Eventualni pojedinačni artistički bljeskovi naših teatara samo su iznimke koje potvrđuju ova tužna pravila…

Ovdje nisam dospio govoriti o nevjerojatnoj tehničko–tehnološkoj zaostalosti naših profesionalnih teatarskih kuća, o bukvalnom radu štapom i kanapom, što sve u krajnjem skoru daje neveselu sliku teatarskih prilika u BiH…

Tužno, besperspektivno, neobećavajuće u svakom smislu…

Kada će se i da li će se ikada desiti da netko od brojnih (da ih ne pobrajam!) ministara kulture podnese ostavku zbog toga što djelatnici kojima je on nadređeni ministar nemaju šansu zaposliti se a onda i dobiti dolične uvjete za rad i artističku kreaciju?

Odgovor hitar dajem: nikada, a možda ni tada!?