Sinoć su opet padale Mostarske kiše

Povezani članci

• Jasmila Žbanić: Ovaj film posvećen je Ženama i Majkama Srebrenice i njihovim ubijenim sinovima, muževima, očevima…
• ODLAGANJE OTPADA
• YIHR BH: Generacije devedesetih mogu promijeniti ovu zemlju
• Šta raditi sa mostarskim ruševinama? Objašnjeno na primjeru Staklene banke
• Eurostat: Popis stanovništva je validan, greška od 4,6 posto nije problematična
• PISMO DRAŽENU ERDEMOVIĆU

Foto: Š.G.

Na terasi hotela Bristol u Mostaru, sinoć je održan „2 Dan Kiša“ –  Mostarskih kiša, u sastavu u kome su nastupale od 1973. do 1992. godine, a po sadržaju praznik nikad prekinutih prijateljstava i ljubavi, neutihle pjesme..
Pored članova ansambla, susretu i zabavi su  prisustvovali svi zainteresovani, prijatelji i ljubitelji nakadašnjih Kiša, Mostarci i mnogi drugi.

Mostarske kiše

Najzaslužniji čovjek i organizator susreta, Mostarac,  Sergio Šotrić, govoreći o važnosti Mostarskih kiša u duhovnosti grada pozdravljen je s oduševljenjem svih, napominjući da je 40 godina od osnivanja Mostarskih kiša,  i 30 godina od kako je zaljubljen u jednu Kapljicu, Sanju, svoju suprugu.

Sergio Šotrić

Oduševljenje prisutnih je izazvao izlazak članova Mostarskih kiša, danas odraslih ljudi, razbacanih širom svijeta, a potom pjesnika, pisca, novinara i hroničara dobrog duha Mostara, te voditelja ansambla Mostarske kiše – Miše Marića. Krenuo je raširenih ruku prema Kišama i rekao: Vi ste najljepši ukras moga života! Uz sjetu je govorio imena Kapljica koje više nisu sa nama, koji su izgubili svoje mlade živote u ovom ratu.

“Ja im neću oprostiti!  

U svakom od nas fali dio naših Kiša koji bez njih ne bi bio pljusak kakav je bio.

Nećemo mi večeras za njima plakati,  večeras ćemo pjevati za njih. Dok god u nama ijedan damar živi, oni su s nama“, kroz suze je rekao Mišo.

Mišo Marić

Stipe Rozić i Nijaz Skenderagić, su se također  prisjetili rada, druženja i pjesme s Mostarskim kišama.

Do ranih jutarnjih sati, uz zvuke gitara Sandija i Miše nasatavilo se druženje i pjesma publike i Kiša.

Bila je to noć kada su glasovi Mostarskih kiša odagnali vrelinu i mrak nad Mostarom. Bila je to noć suza i smijeha, radosti susreta dragih lica i sjete na jedno drugo, davno vrijeme kada je Mostar bio ljubav i Mediteranski brevijar i nada da to ponovo može biti.

Kum Mostarskih kiša, Pero Zubac, iz opravdanih razloga nije mogao doći ali je poslao pjesmu, Zahvalnicu Mostarskim kišama,  koju je napisao 24. maja 1988. u Novom Sadu.

Pesma zahvalnica Mostarskim kišama

Ako ima anđela u nebu i pod nebom
onda su vam posudili glasove

Ako može reka kroz glas da teče
onda je Neretva u vašim grlima
vaša je pesma san našoj strepnji
i naši porazi drugačije izgledaju jer je
večna nada na vašim licima

Vi ste ukrali lepotu godina koje će tek doći
da se u njima prepoznamo bivši i budući

Vi ste umeli da rastete i ne odrastete
jer samo večna deca mogu promeniti svet
da bude nalik srcu istkanom od vaše pesme

Sve što je naučeno zaboravit će se jednom
sem ljubavi kojoj smo se učili

Sve što je prošlo jednom će se ponoviti
u bićima drugim
koja su otisak naš na tlu zvezda dalekih

Vi ste me učili ljubavi
prema borbi i neizmaku
blagosti i smelosti

Vi ste svet menjali pesmom
koja će nas nadtrajati

Nek večni behar Mostara raste iz vaših usana
koje oblikuju sunce i lepotu sutona

Nek teče voda koja zna naše ljubavi
kroz vaše ruke
koje prstenujem rečima.

Pero Zubac, N.Sad 24. maja 1988.