SLIKARSTVO EPOHE

Povezani članci

• Propao Čovićev i Ljubićev plan , država preživjela!
• Nove epizode FTV: “KRVNI DELIKTI” autorke Elme Kazagić
• Esad Bajtal:Ekstremističke ideologije su nastavak rata drugim sredstvima
• Sanjin Kodrić – bošnjački prvomučenik
• Predsjedništvo SDA prihvatilo koaliciju sa SBB-om, Sarajlić ostaje na čelu Kluba stranke
• Željko Komšić: Ostavku sam podnio jer nema rezultata borbe protiv korupcije-Video

Marginalije u povodu novoga proširenoga izdanja monografije slikara Ljube Popovića

Da je samo naslikao čudesno likovno hedonistično prizorište „Ima li života posle smrti“ Ljuba Popović bi, zasigurno, ispunio sve uvjete umjetničke besmrtnosti. Jer ova slika, koja se nalazi u likovnim sferama poetskih irealija Popovićevih, uz sliku takođe grandioznoga formata, triptih „U čast Džona Frejzera“ i stanoviti je novum u proširenoj monografiji, koju su povodom godišnjice smrti velikoga slikara publicirali pod naslovom „Ljuba“ Pariski krug i Moderna galerija Valjevo, a čijim je urednikom i priređivačem mr. Živojin Ivanišević.

Uz ove prvi puta u javnosti viđene Popovićeve slike prvi put se u ovoj monografiji pojavljuju dragocjeni umjetnikovi lucidni eseji. Interesantno, Popović govori u svojim zapisima o nastanku slike „Kosmička svest“, koju je slikao 1975. godine: „Te godine sam istovremeno započeo dve slike ‘Kosmičku svest’ i ‘Ukrotiteljicu’… Nisam nameravao da slikam diptih. ‘Ukrotiteljica’ je odgovarala erotskoj tenziji. ‘Komička svest’ inspirisana je traganjima filozofskog tipa. Onda sam razmišljao o odnosu koji se može uspostaviti između ljudskog tela i univerzuma…“ U  Zapisima o Ljubi Popoviću nalazimo kod kritičara Srete Bošnjaka misao da „…Ljubina slika iz početnog, elementarnog, gotovo amorfnog stanja bez nekih čvršćih programskih okvira i drugih stilskih odrednica, raste – nizom metamorfoza – u delo poetske dovršenosti, koje potresa i našu svest i našu savest, naše moralno biće i poljuljani egzistencijalni smisao… Ona nije semantički ograničena, zatvorena u neku vrstu definicija – ona je raskošna struktura zrelog i originalnog likovnog jezika…“

Kroz stotinu i dvanaest reprodukcija ove monografske cjeline struji onaj dah ne jeftinoga moderniteta, ne inovacije i otklona pod svaku cijenu…

Dapače tim listinama ispunjenim draguljima od reprodukcija širi se jedan poetski nagon koji je ovom slikaru stalno priskrbljivao auru neke lirske onostranosti, nekog čarolijskog svijeta koji opet nikada nije bez čvrste veze s tlom iz kojeg slikar crpi životodajnost i elementarnu inspiraciju. Genijalni slikar znao je kroz svoju nadahnutu esejistiku dati, gotovo profetske, ocjene o stanju duha i kulture na našim prostorima: „Nas može da spase samo kultura. Od kulture življenja, do viših saznanja. Ukoliko se to pomeri, mi tonemo dalje. Mi ne tonemo iz ekonomskih razloga. Mi tonemo na nivou umovanja i kvaliteta saznanja…“ Popovićev pariški period, ali i njegove izložbe u drugim svjetskim metropolama međaši su suvremene srpske i jugoslavenske likovne umjetnosti i kulture, uopće!

Zato je izlazak monografije „Ljuba“ u proširenom obliku događaj ne tek regionalnoga Karaktera, nego velika svetkovina duha u obezduhovljenoj/na svaki način!/zemlji. A Popovićevo slikarstvo je slikarstvo čitave jedne epohe.