SMJENA DUHOVNE STRAŽE

Božica Jelušić
Autor/ica 10.1.2018. u 13:09

Izdvajamo

  • Izlagati se, učiniti vidljivim svoju ljubav, otkriti poziciju, označiti stranu slobodnog mislioca, kojoj jedinoj pripadaš, to već spada u herojstva, neshvatljiva u kunktatorskom okružju. Kao ono stablo na osami, šibano vjetrom, koje privlači gromove, ispraća oblake, i samo ga sunce prijateljstva ponekad ogrije, potvrdi mu svrhu njegova postojanja.

Povezani članci

SMJENA DUHOVNE STRAŽE

Foto: šg

Čitam da je umro Predrag Lucić, još jedan iz imaginarnog bratstva bdjelaca nad pustinjom hartije, koju je nastojao ispuniti živim slovom, otiscima svoga prostranog, lucidnog duha. Lucić, s vazda upaljenom lučicom, koja rastjeruje mrak, obilježavajući MISLEĆE MJESTO, pogubno i opasno za opskurante, spasonosno za one koji traže izlaz iz tunela i jasnu perspektivu.

Ime i autor, čije tragove tražimo ujutro, da bi se znali kretati tijekom dana i ući izbistrena uma u žalosnu večer. Nije nam podgrijavao lažne nade boljitka, no našu je skepsu znao bocnuti sarkazmom, izazivajući bar onaj maleni trzaj otpora.

Na oštrici jetkoga humora, kao po nožu, krvareći prste i stopala, ustrajao je do posljednjega daha. Najtežu moguću službu, da bude strogi opservator i kroničar našega turbulentnog vremena, preuzeo je voljno. Sve odradio, bez grintanja, nikad ne prisvajajući zasluge. A doista, bilo ih je mnogo, jer hraniti svoju pobunu, da bismo drugima odagnali demone kukavičluka i oklijevanja, najteži je posao na svijetu. Izlagati se, učiniti vidljivim svoju ljubav, otkriti poziciju, označiti stranu slobodnog mislioca, kojoj jedinoj pripadaš, to već spada u herojstva, neshvatljiva u kunktatorskom okružju. Kao ono stablo na osami, šibano vjetrom, koje privlači gromove, ispraća oblake, i samo ga sunce prijateljstva ponekad ogrije, potvrdi mu svrhu njegova postojanja.

Nema smisla nabrajati što je učinio. FERAL svijetli i dok je obala u najgušćoj magli, gotovo nepostojeća. Knjige stoje na policama, idu iz ruke u ruku. Legenda se širi tamo, gdje fizičko trajanje prestaje. Možda ćemo sada znati koliko je vrijedio, po količini prostora ispražnjenog njegovim odlaskom. Tek će smjena straže pokazati, koliko je malo pravih i sposobnih kandidata, da preuzmu tu dužnost.

Što se mene tiče, neizmjerno žalim da se nismo sreli osobno, već samo u tekstu, na istom portalu, u istoj točki razmišljanja. Potištena sam, otvaram SEGALENOVU stranicu i čitam: “….Prostranost, on vam je smanjuje i zgušnjava kao zrak koji alkemičar u peći pretvara u staklo; držite je u rukama: razmotavate je od jedne do druge ruke; zaustavit ćete krajolik što bježi, i postaviti svoje vidno polje gdje god vam se svidi.” Meni je to sasvim dovoljan odgovor.

Hvala ti, prijatelju lucidni, do slijedećega viđenja!

Božica Jelušić
Autor/ica 10.1.2018. u 13:09