Promovirana zbirka pjesama Almina Kaplana

U organizaciji Srpskog Prosvjetnog Kulturnog Društva (SPKD) ”Prosvjeta” iz Mostara sinoć je  u Ćorovića kući u Mostaru održana promocija zbirke poezije ”Čekajući koncert roga” mladog mostarskog pjesnika Almina Kaplana, javlja Anadolu Agency (AA).

Pred više od stotinu ljudi promovirana je druga zbirka poezije Almina Kaplana, nagrađena na “Ratkovićevim večerima poezije”.

O knjizi su govorili pjesnikinja Anita Pajević, pjesnik Adnan Žetica, te novinar, književnik i publicista Ahmed Burić.

Stihove je govorila novinarka Elmedina Hodžić, a moderator večeri, Srđan Gavrilović nije krio zadovoljstvo.

”Vrhunska poezija Almina Kaplana stopila se s atmosferom večeri, te na krilima promotora i samog autora, oduševila prisutne i opravdala prvu nagradu Ratkovićevih večeri poezije te nastavak rada ”Prosvjete” iz Mostara”, govorio je Gavrilović.

Ovim programom, ujedno je označen nastavak rada Srpskog prosvjetno kulturnog društva Prosvjeta, Mostar, nakon nedavne iznenadne smrti dugogodišnjeg sekretara društva Ratka Pejanovića, istinskog bh. patriote i dugogodišnjeg kulturnog aktiviste.

”Mnogi su mislili da će poslije Ratkove smrti nestati ”Prosvjeta”. Međutim, zahvaljujući ljudima koji su nakon sahrane prilazili i davali nam podršku, zahvaljujući ljudima koji su večeras ovdje u Ćorovića kući i zahvaljujući radu koji je Ratko ostavio iza sebe, mi hoćemo i moramo postojati”, istakao je član Uprave SPKD ”Prosvjeta” Mostar Goran Kosanić.

Ko god je kadar da napiše ovakve pjesme nije samo “slučajan”.

”Ne može na ovu visinu sebe iznijeti neko ko se planira beskrajno ponavljati, mrcvariti i sebe i druge, neko ko  nema osjećaj mjere.  I po ljudskim zanosima i po stvaralačkim sposbnostima, na osnovu sadržine ove njegove knjige zaključujući, Almin Kaplan je pravi pjesnik. U njegove mogućnosti treba vjerovati i voljeti njegovu pjesmu kao što se vole srodnici postojano, s razumijevanjem”, napisao je o Alminu Kaplanu Vlatko Simunović.

U NAŠOJ AVLIJI NAŠA NESREĆA

Hiljadu deve’sto devedeset druge u našu avliju pade granata
i ubi komšiju Omera, koji se u svojoj brijao.
Nakon dženaze, Naza, Omerova žena, reče majci
kako ni za koga od naše familije ne želi da čuje
jer je naš geler, nama namjenjen
ubio njenog muža.

Dvadeset godina kasnije, umrije Naza
a da s majkom ne progovori, ni jednu jedinu riječ.
Umrije od starosti
a majci bi lakše tek kad na smrtovnici pročita njeno godište
i saznade da je umrla žena, od nje skoro dvije godine starija.
Jer, kako kaže
ne bi mogla ukabuliti još jednu smrt
koja bere u tuđoj avliji
tuđe jabuke.

(Almin Kaplan)