STUDENT BROJ 4

Izdvajamo

• Profesor: /urla/ Jesi li ti sišao s uma? Mi pobijemo 8 miliona Talijana, a ti ne bi nikog kaznio za to? Pa što bi ti Talijani mislili o nama? /mirnije, ali glasno/ Mislim, ti koji su preostali, što bi oni mislili o nama da nikoga ne kaznimo za zločin? Ha? Taman… taman i da ih je poginulo samo dvoje! Ha?

Povezani članci

• Ljubav i smrt čeka: osvrni se bez gnjeva
• Sramota u Zagrebu, kukasti križevi na stupovima
• Puljak: Ostavka Martine Dalić znači priznanje krivice cijelog vrha
• Predstavnici Carinskog sindikata Hrvatske kao i predstavnici Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske zahtijevaju prijem kod Zorana Milanovića
• Bure baruta
• Oliver Frljić i Marin Blažević reagiraju na Biondićeve izjave: Posvećujemo predstavu svakom djetetu žrtvi rata

Foto: colgate.edu

(Radio-drama, jednočinka, kratka forma)

Profesor: ‘Zamislimo da je 16.08.2011. godine svaki Hrvat vozio gliser i da je svaki Hrvat sa svojim gliserom usmrtio po dvoje Talijana.’

/kratka stanka/

Profesor: Sve jasno? Dobro… Evo onda i ispitnog pitanja: ‘Koliko bi Hrvata danas bilo na slobodi?’ Imate 45 minuta. Vrijeme… sad!

Lica: Student4, Profesor, Student3, Student2, Student1, ostali studenti kao glasovi

/dvorana, žamor/

 Profesor: /glasno/ Tišina. Tišina!

/iz žamora naglo u tišinu/

Profesor: Počinjemo s ispitom iz predmeta „Matematički Modeli 1“! Maknite laptope, telefone, neću ništa na stolu osim maksimalno dva prazna papira A4 i olovke!

/kratko komešanje potom tišina/

Profesor: Pa, krenimo: /čita sporo i glasno/ ‘Zamislimo da je 16.08.2011. godine svaki Hrvat vozio gliser i da je svaki Hrvat sa svojim gliserom usmrtio po dvoje Talijana.’

/kratka stanka/

Profesor: Sve jasno? Dobro… Evo onda i ispitnog pitanja: ‘Koliko bi Hrvata danas bilo na slobodi?’ Imate 45 minuta. Vrijeme… sad!

/glazba gore (Riders On The Storm, The Doors)/

/Profesor povremeno upada sa „Gledajte u svoj papir kolega!“, ili: „Mir tamo!“, „Rekao sam da neće biti lako za kampanjce!“ i slično/

/nakon cca. 40 sekundi glazba prestaje/

Profesor: Tri, dva… jedan… odložite olovke… sad!

/kratko komešanje, potom tišina/

Profesor: Ima li dobrovoljaca? Izvolite kolega, vi ste prvi digli ruku… Dođite tu i donesite papire…

/koraci, Student1 dolazi do Profesora/

Profesor: Slušam.

Student1: Na slobodi je 15 Hrvata.

Profesor: 15? Samo 15? Uh… ajde, objasnite nam kako ste došli do to tog rezultata…

Student1: Pa… primijenio sam matematički model aproksimacije po Binomnoj raspodjeli, vidite tu… /šuškanje, lista papire/ … a tu sam uvrstio…

Profesor: /upada/ Ah, molim vas, pustite sada raspodjele… nije li vam sumnjivo da je od 4 miliona varijabli ostalo samo 15? Ha? Da čujem, koje su vam početne vrijednosti Modela?

Student1: Pa… za početnu vrijednost uzeo sam broj glavnih donatora predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, dakle one koji su uplatili više od 50 tisuća kuna, vidite tu /šuškanje/ i onda sam njih uvrstio u…

Profesor: /upada/ Ma u redu, to je u redu, ali – što smo rekli o distribuciji stohastičke varijable u statističkim aproksimacijama? Ha? A što je ovo tu? /šuškanje/ Negativni predznak varijable, zašto? Za-što?? Jao, jao, loše… lo-še! Kolega, da ne duljim, vidimo se na jesenskom roku! Možete na svoje mjesto… ili možete kući, a mi idemo dalje… Vi u trećem redu! Slušam.

Student2: Na slobodi je 166 Hrvata.

Profesor: Hm, objasnite… ne morate dolaziti, ostanite na mjestu…

Student2: Ja sam krenuo od 15 glavnih donatora plus zastupnici u Saboru, njih 151, onda sam primijenio Poissonovu raspodjelu, pa sam zamijenio eksponencijalne varijable i…

Profesor: /upada/ Bolje! Ta je raspodjela nešto bolja od Binomne, ali… napravili ste istu grešku kao i prethodni kolega… A znate li uopće o kojoj grešci govorim? Ha?

Student2: Pa… ja…

Profesor: Ah… mogu vam dati neku mršavu dvojku na temelju Poissonove raspodjele, ali… ali neću! Eto, neću, jer znam da možete bolje! Vidimo se na jesen… Idemo dalje, vi u petom redu…

Student3: Na slobodi ostaju 830 Hrvata. Onih 166 puta 5!

Profesor: A ha! Objasnite molim…

Student3: Pa, uz onih 166, dodao sam i 5 članova uže obitelji po svakome…

Profesor: Eto! Napokon!

Student3: … to je naravno statistička aproksimacija po Leibnizovoj stohastičkoj raspodjeli koja …

Profesor: /upada/ Bravo! Vidi se tko je dolazio na predavanja a tko nije! Koliko sam puta rekao da u ovim slučajevima morate uzeti u obzir i članove obitelji i, sukladno tome – Leibnizovu raspodjelu! A, kolega, jeste li provjerili rezultat?

Student3: Jesam! Provjerio sam na Modelu 200-Obitelji! Tamo je konačni rezultat bio 856 Hrvata koji su iznad zak…

Profesor: /upada/ E, vidite kolega, zato će to ipak biti četvorka, a ne petica! Naime, zaboravili ste da je taj model malo star, ha? Ovo je 2018.! Taj Model smo primjenjivali devedesetih! Trebali ste uzeti i širu, a ne samo užu obitelj! Pa Modeli se mijenjaju, zar ne? Dapače, Modeli se i razvijaju!

Student3: Ah da… ja…

Profesor: No dobro… donesite mi vaš indeks! I vaš papir s računima…

/koraci, Student3 ustaje i dolazi do Profesora/

Profesor: Da, priznajem… to je malo zbunjujuće kada se ne možemo osloniti na Gaussovu raspodjelu, pa tražimo neke druge raspodjele, kao Leibnizovu, ali sve smo to prošli na vježbama i…

Student4: /ustaje i prekida Profesora/ Ne bih se složio!

/žamor u dvorani/

Profesor: Ah, opet vi… Zašto me to ne čudi? Pa vi se nikad ne slažete s mojim računima i rezultatima, a kamoli s računima vaših kolega… Pitam se, što uopće radite tu?

Student4: /glasno, ponosno/ Na slobodi su svi Hrvati! Svi!

/iz žamora naglo u tišinu/

Profesor: M… molim? K… kako… ?

Student4: /uzbuđen/ Zato jer je Gaussova raspodjela neprikosnovena!

Profesor: Š… šta??

Student4: Ako je jedna Gaussova varijabla nedvojbeno pokazala određeni rezultat, pokazat će i sve druge isti taj rezultat! Ako je jedan Hrvat ostao na slobodi, to znači da svi Hrvati moraju ostati na slobodi! Imam račun!

/Student4 diže papire, jedan u lijevoj i jedan u desnoj ruci, poza kao Stjepan Filipović https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Filipovi%C4%87 /

Student4: Evo ga! Tu je dokaz! Sloboda za sve Hrvate!!

/u dvorani je muk, ne čuje se niti disanje/

Student4: /spusti ruke, brzo diše, jako uzbuđen/ Dokazao sam… da u ovom slučaju stohastičko-statističke raspodjele postoji… da postoji… postoji…

Profesor: /kroz zube/ No, što – postoji?

Student4: Gaussova Stohastička Sinkopa! A ona kaže: Isti zakon vrijedi za sve!

/duga i neugodna stanka, cca 10 sekundi, za vrijeme koje se čuju uzdasi zaprepaštenja i komentari kao: „Isuse, bože!“, „Luđak!“, „Genije, dokazao je!“, „Mene je strah!“ , „I mene…“, i slično…/

Profesor: /glas mu drhti, kroz zube/ Ostavite nas same… neka svi napuste dvoranu…

Student3: M… možete mi, prije toga, u… upisati ocjenu…?

Profesor: /urla, lupi šakom o stol/ Svi van!! Sad!!

/svi studenti, osim broja 4, momentalno napuštaju dvoranu, sada su Student4 i Profesor ostali sami u dvorani/

Profesor: /urla/ Jesi li ti sišao s uma? Mi pobijemo 8 miliona Talijana, a ti ne bi nikog kaznio za to? Pa što bi ti Talijani mislili o nama? /mirnije, ali glasno/ Mislim, ti koji su preostali, što bi oni mislili o nama da nikoga ne kaznimo za zločin? Ha? Taman… taman i da ih je poginulo samo dvoje! Ha?

/Student4 se suzdržava da ne zaplače/

/glazba, tiho u pozadini, (Felix Mendelssohn, Koncert za violinu i orkestar u e-molu, prvi stavak) /

Profesor: /naglo posve miran, tiho/ „Isti zakon vrijedi za sve…“? Je’l? A šta da to čuju djeca, starci, žene… /šapat/ A da to čuje Sanader? Ili Todorić? Ha? A svećenici? A biskupi?

/Student4 se više ne može suzdržati, plače glasno i iskreno cca. 10 sekundi/

Profesor: /pokroviteljski/ E da znaš, i ja sam nekad bio kao i ti, ali… ali pustimo to. Gle, ako ti toliko znači matematika, pa što ne studiraš matematiku na PMF-u? Što radiš kod nas na Prometnom faksu? Ha? Šta te boli kurac za glisere, crne BMW-ee, šlepere i… i za vozni park na Markovom trgu, ha? Tamo na matematici dokazuj što god hoćeš, možeš i da je zemlja okrugla! Ali, molim te, nemoj tu!

/Student4 se malo umirio/

Student4: U pravu ste, ja… ja ne znam što mi je bilo, ja…

Profesor: Ajmo ovako, ja poznam nekog na PMF-u, ne moraš položiti prijemni…

Student4: /upada, tiho/ Ali… ali Gaussova raspodjela kaže da ako je jedan morao položiti prijemni, onda moraju i svi polož…

Profesor: Ma jebala te više ta Gaussova raspodjela! Pa jesi li ti glup?

/Student4 opet zajeca/

Student4: Ja… oprostite, ja…

Profesor: Pa kad je živio Gauss! Na prijelazu 18. i 19. stoljeća! Modeli se mijenjaju! I razvijaju!

Student4: Da, u pravu ste…

Profesor: Naravno da jesam… A pazi ovo: Jedan je Danac dokazao da bi u njegovoj zemlji svi završili u zatvoru!

Student4: Ma nemojte…

Profesor: To je opet druga krajnost! Kome treba čitava nacija u zatvoru? A jedan je Kolumbijac skoro dokazao isto što i ti, ali nije uspio, baš kao i jedan Indijac, a jedan Austrijanac je dokazao isto što i onaj Danac, baš kao i Šveđani… Ma tko ih jebe, slušaj ovako, ti ćeš se lijepo javiti…

/glazba gore, KRAJ/