Tajna Teslinog „Plavog portreta“

Autor/ica 16.5.2011. u 09:31

Tajna Teslinog „Plavog portreta“

Tajna „Plavog portreta“ Nikole Tesle, jedinog portreta za koji je želeo da pozira, razrešena je 2006. Tada je ulje na platnu, deo legata njujorškog trgovca dijamantima Ludviga Nisena, u Muzeju Nordze iz Husuma u Nemačkoj, tzv. „Portret muškarca“ konačno prepoznato kao čuveni „Plavi portret“ Nikole Tesle. Delo je rad Tesline prijateljice, mađarske princeze Vilme Ljvov Parlagi. Pošto se Tesli nije dopalo osvetljenje u princezinom njujorškom ateljeu, načinio je sopstveni svetlosni aranžman, pozirajući pod svetlošću jakih svetiljki, filtririranoj kroz plavo staklo, pod kojim ga je onda princeza i izložila 1. marta 1916. Tako je i postao poznat kao „Plavi portret“.

Prema rečima Vladimira Jelenkovića, direktora Muzeja Nikole Tesle, izložena je digitalna kopija originalnog dela, u autentičnim dimenzijama i takođe na platnu, iako je iz Nemačke nedavno stigla kopija restauriranog portreta koja baš i ne odgovara originalu. Na izložbi čiji su autori Draginja Maskareli, inače kustos Muzeja primenjene umetnosti, i Zoran Jovanović Jus, zaslužan za grafički dizajn, prikazan je i deo sačuvanog dokumentarnog materijala iz Tesline lične zaostavštine, koji se tiče ovog portreta i brojnih poznatih ličnosti koje je Vilma Ljvov Parlagi portretisala u SAD. Ipak, njeno konzervativno stvaralaštvo, kako je rekla Draginja Maskareli, nije preživelo sud vremena. U međuvremenu, „Plavi portret“ je nastavio da bude prisutan: njegova crno-bela fotografija prvi put je objavljena 1919. u januarskom broju časopisa Elektrikal eksperimenter, pa onda 1931. povodom Teslinog 75. rođendana, i na naslovnici Tajma.

Ovom prilikom je u MNT prikazan još jedan novitet: odelo, cipele, štap i šešir koje je nosio veliki naučnik tridesetih godina prošlog veka.

 

Autor/ica 16.5.2011. u 09:31