Teatar građanske hrabrosti

Amer Tikveša
Autor/ica 9.3.2017. u 17:39

Izdvajamo

  • U trenutku svjetski najveće humanitarne krize ova predstava imala je i katarktični učinak. Kad vjera u ljudskost rapidno opada zbog prekomjerne količine informacija o zvjerstvima koje ljudi čine ljudima, ona vraća vjeru u ljudskost. Samim time doprinosi, da parafraziram Branislava Nušića, da učinimo sve kako bi više života bilo u teatru a manje teatra u životu. I to je, zasad, najveća njena vrijednost.

Povezani članci

Teatar građanske hrabrosti

„Dobri ljudi u vremenu zla“ naziv je predstave Gradimira Gojera urađene po istoimenoj knjizi Svetlane Broz.

Najkraće što se o knjizi može reći jest da se radi o 90 ratnih životnih priča iz BiH o ljudima koji su žrtvovali mnogo, nerijetko i vlastiti život, da bi spasili ili samo pokušali spasiti živote, imanja, kulturno naslijeđe onih iz druge etnije, protiv kojih se ratovalo. To je ujedno i temelj višedecenijskog rada Svetlane Broz na afirmaciji građanske hrabrosti.

Gojer iz te knjige uzima nekoliko priča i postavlja ih na scenu u formi dokumentarnog teatra.

To je novina u Gojerovom rediteljskom opusu. O tome sam reditelj u tekstu „Minimalističke tajne“, objavljenom na portalu Tačno.net 15. 12. 2016. kaže: „U zrelim godištima svoga redateljstva, vjerojatno je to i paradoksalno (??), upoznajem vrstu teatra koji nosi predznak dokumentarnosti.“

O čemu je, zapravo, riječ? Dokumentarni teatar pokušava da na scenu postavi pitanja od društvenog značaja naglašavajući činjenice u vezi s tim pitanjima, bez ili s minimumom estetizacije istih koja bi priču mogla odvesti u fikciju. Dakle, daje prednost fakciji nad fikcijom. On je presjecište umjetnosti i politike i na njega se može gledati kao na katalizator društvene promjene. U slučaju same BiH ne, jer teatar generalno nije toliko razvijen ovdje, ali važno je da postoji ta tendencija koja svoju priliku može čekati u budućnosti. No, pošto se u konkretnoj predstavi radi o iskustvu koje je razumljivo na svim geografskim meridijanima, onda se ona ne mora nužno oslanjati na BiH u smislu uticaja na društvene promjene.

Gojer vjerno slijedi poetiku dokumentarnog teatra. Priča ima prvenstvo u odnosu na sve ostale aspekte predstave. Sve je minimalističko, od broja glumaca do scenografije. Glumci, naprimjer, igraju više uloga. Prilikom prelaska iz jedne uloge u drugu ne moraju ni napuštati scenu ni mijenjati garderobu. To, nema sumnje, zahtijeva izuzetno glumačko umijeće, ali cilj je, prije svega, time gledaoce maksimalno uputiti na ono što glumci govore, a ne na njih same, njihovu garderobu, geste i sl. Glumaca je petoro: Irena Mulamuhić, Jasna Bery, Aida Bukva, Slaven Vidak i Mirza Mušija.

Isto je i sa scenografijom, koje, ustvari, gotovo da nema. Predstava može biti smještena u bilo koji prostor baš kao što su se i činovi građanske hrabrosti mogli desiti bilo gdje. Isto je i što se rekvizita tiče. Od krupnih, tek jedan – bicikl, okrenut naopako. On je metaforičan prikaz svijeta izvrnutog naglavce i prisutan je kroz cijelu predstavu.

Predstava na jedan zanimljiv način korespondira s knjigom iz koje je nastala. Naime, teatarske obrade književnih djela su scenska oživljavanja svijeta djela s manjim ili većim izmjenama. Pošto je ovdje riječ o dokumentarističkoj, žurnalističkoj knjizi, ne može se govoriti o oživljavanju svijeta djela, već svijeta kao takvog, svijeta kojeg je knjiga zarobila da ga otrgne od zaborava. Predstava taj svijet ponovo raspakiva i pušta ga da se odvija pred očima publike. I knjiga i predstava (što u većini slučajeva uprizorenja književnih tekstova, u najširem smislu te riječi, nije slučaj) imaju istu misiju. To je afirmacija građanske hrabrosti.

Važno je spomenuti da je rad Svetlane Broz na afirmaciji građanske hrabrosti jedan od svjetski najpriznatijih. Razloga za to je, između ostalog, i njegova raznovrsnost – od same knjige o kojoj je ovdje riječ, do utemeljenja i dodjeljivanja nagrada za građansku hrabrost i njenu afirmaciju, preko snimanja dokumentarnih filmova o primjerima građanske hrabrosti pa sve do izdavačke djelatnosti s fokusom na građansku hrabrost. Taj rad je, kad je umjetnost u pitanju, do sada bio inspiracija samo ljudima iz teatra i to samo ta knjiga ali ne samo u Gojerovom slučaju.

Početkom ove decenije, bazirajući se na četiri intervjua iz Svetlanine knjige, dvoje talijanskih glumaca napravilo je predstavu „Izbor“. Sam naziv potencira prelomni trenutak kad dolazi do čina građanske hrabrosti. Trenutak izbora – šta ćemo učiniti kada se ugrožavanje nečijeg života dešava pred našim očima? Predstava je samo u Italiji odigrana oko 200 puta, a igrana je i van nje.

Dakle, ova knjiga je nesumnjivo teatarski inspirativna i teatru prilagodljiva, ali ono što je najvažnije jest da ljudi angažiranog teatra nju vide kao efikasnu za svoj rad na stvaranju društvene promjene. Otud se i trenutak praizvedbe Gojerove predstave čini simboličnim. Bilo je to polovinom decembra 2016. u Sarajevu, u trenutku najžešćih borbi za sirijski grad Alep koji je izdisao pod opsadom. Iz grada poznatog po jednoj od najdužih opsada u istoriji modernog ratovanja plasirana je predstava posvećena djeci Alepa, što je režiser naglasio na konferenciji održanoj povodom praizvedbe.

U trenutku svjetski najveće humanitarne krize ova predstava imala je i katarktični učinak. Kad vjera u ljudskost rapidno opada zbog prekomjerne količine informacija o zvjerstvima koje ljudi čine ljudima, ona vraća vjeru u ljudskost. Samim time doprinosi, da parafraziram Branislava Nušića, da učinimo sve kako bi više života bilo u teatru a manje teatra u životu. I to je, zasad, najveća njena vrijednost.

U kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru 10.3.2017. godine s početkom u 19 sati održat će se predstava prema knjizi Svetlane Broz: Dobri ljudi u vremenu zla u produkciji NVO Gariwo iz Sarajevo. Adaptacija, režija, likovna i muzička rješenja: Gradimir Gojer. Igraju: Irena Mulamuhić, Jasna Bery, Aida Bukva, Mirza Mušija i Slaven Vidak

Plakat_gariwo

Amer Tikveša
Autor/ica 9.3.2017. u 17:39