TKO SI TI POPE DA NAM SE U ĐOLETA DIRAŠ?

Autor/ica 👤Ivo Anić 29.12.2017. u 09:24

Izdvajamo

Tko si ti pope da jednu takvu veličinu, čovjeka koji je ustao protiv svog naroda optužuješ smradu jedan bezlični? Tko si ti? Niko i ništa! I Smeta ti moj Đole, kao što ti smetamo svi mi koji govorimo istinu jer si nitko i ništa, jer nisi dostojan da Đoletu očistiš govno sa cipele, jer si malo ustaško đubre kojeg boli kurac za sve ono za što bi se trebao boriti, za potrebite u svojoj župi za siromašne, za gladne, za sve koji očekuju od tebe Kriata, a ne da se baviš zašto Hrvati vole Balaševića! Volimo ga jer je čovjek, jer je veličina, bio i ostao u svim vremenima i svim zakonima, jer je njegov zakon bio ljubav pope, a tvoj je mržnja, tvoj je isključivost, tvoj je sve samo nije ono u što vjerujemo mi Hrvati!

Povezani članci

Ti si pope rak rana ovog naroda, nije moj Đole, nego ti, ti raspiruješ mržnju da bi mogao živjeti kako živiš, dobro, sa svim beneficijama, ti moj licemjerni pope, si izdao Krista, izdao si Hrvate, izdao si Đoleta, čovjeka koji zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. A tko si ti pope? Maleni, usrani ustaša, kojem smeta sve što misli protiv tvoje džamahirije u kojoj ti živiš kao bubreg u loju?

Postoji stih, pun raznih trikova, stih iznad svih, ko stih svakih stihova, da premosti, da prebrodi, da načas rastuži, da na čas razgali, – pa razoruža! U inat svima postoji rima kojom se vatre potpale.

Ponese plima, u inat svima, svo ono trunje s obale
U inat svima, kad prođe zima, izdanci niknu zeleni

I, blago njima, vole se mladi jeleni, pjevao je pope Manduriću dok si ti bio u mišjoj rupi Đole Balašević riskirajući svoj život, život svoje obitelji, svoju karijeru devesedetih. Gdje si bio tada ti pope Manduriću? Jesi pokušavao kao Đole uspostaviti mir, a Krist je rekao na križu da će se mirotvorci zvati njegovom braćom? Gdje si bio pope kada je Đoletovu familiju tadašnja Miloševićeva vlada označila kao izdajničku? Što ti misliš pope da su Hrvati toliko glupi, i što ti misliš pope da Hrvati ne znaju, ne pamte, da im trebaš ti da im soliš pamet?

“Ljudi se čude kako je notorni bezvezni bezlični i prijetvorni prilivoda Balašević mogao napunit Arenu. Nema tu čuđenja. Mi smo još uvijek onaj narod koji je sposoban dva puta izabrati Mesića za predsjednika. A načelo je isto: ‘on je zabavan!'”, napisao je Ivan Ike Mandurić, najpoznatiji po tome što je šatorašima pružio zaklon nakon što su se na Markovu trgu sukobili s policijom. To je inače najimpoznatije dostignuće popa Madunića, u njegovoj inače izdašnoj ustaško – klerskoj karijeri. Vijest je obišla medije u Hrvatskoj, na tisuće ljudi podržalo je apel popa Madunića strahujući za svoju karijeru, za svoj život, za svoje obitelji koje bi mogle itekako patiti ako su u državnim službama, a odlaze recimo na koncert, šta ja znam, Balaševića.

Da se ne lažemo, nije to bio neki most od onih podignutih da bi se na njih gledalo. Ne, pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo i pod njima prvi put poljubilo. Ali, ponekad ga je ona prelazila svojim uobraženim kadetskim korakom a mesečina se kao deverika lovila u mrežu njene kose… Po tome ću ga, eto, pamtiti, gdje si bio pope kada su gorjeli Đoletovi mostovi i kada su ljudi koji nisu išli u rat vapili da ti i takvi smradovi popout tebe donesu konačno mir među ova dva naroda, jer to ti je jebeni pope poslanje, za to si plaćen, to ti je posao pope!

Tko si ti pope da jednu takvu veličinu, čovjeka koji je ustao protiv svog naroda optužuješ smradu jedan bezlični? Tko si ti? Niko i ništa! I Smeta ti moj Đole, kao što ti smetamo svi mi koji govorimo istinu jer si nitko i ništa, jer nisi dostojan da Đoletu očistiš govno sa cipele, jer si malo ustaško đubre kojeg boli kurac za sve ono za što bi se trebao boriti, za potrebite u svojoj župi za siromašne, za gladne, za sve koji očekuju od tebe Kriata, a ne da se baviš zašto Hrvati vole Balaševića! Volimo ga jer je čovjek, jer je veličina, bio i ostao u svim vremenima i svim zakonima, jer je njegov zakon bio ljubav pope, a tvoj je mržnja, tvoj je isključivost, tvoj je sve samo nije ono u što vjerujemo mi Hrvati!

Redak sam gost u starom kraju, al’ znam šta misle, i u snu. I oni mene kanda znaju, jer čak ni pripiti ni da mi pomenu nju. Čudna je zverčica strast, od one ljubavi, zbog glupe svađice u buri ćutanja potonule su lađice, i minus na kraju salda… Dal’ grom odabira hrast? Ili se to pak hrsat munjama nametne? Za to baš nemam reči bog zna kako pametne, to je ta sudbina, valjda?

To je sudbina moga Đoleta, da u Splitu, u Hrvatskoj bude ono što jest, brat, prijatelj i rado viđen gost. Pa se ti snebivaj dragi pope zašto je to tako. Tvoja priglupa kamarila možda je okupirala ovaj narod na desetljeće, možda ste ga rezervirali na tisućljeće, ja to iskreno ne znam, ali ono što znam jest da će moj Đole u svom Splitu napuniti stadion unatoč tvom snebivanju i snebivanju matere Crkve, jer Split pamti jednog čovjeka u ratnom ludilu koji je izašao na binu na Gripe u dresu Jugoplastike.

Moj pope, da živiš tisuću godina i da nastojiš ovaj grad promijeniti taj mu minut ne možeš oduzeti! Kada je Đole izašao na binu i rekao da je njegova stranka njegova života – Jugoplastika.

Pa ću ti pope pustiti Devedesete, čisto da znaš, znam da te nije sram jer ste vi ljudi bez srama, ali radi sebe, čisto pope za svoju dušu, jer tko si ti na koncu pope, nitko i ništa, da nam se u Đoleta diraš?

Mi smo bar imali stare gitare

poneki bedz na reverima

glupo bi zvucalo, je, je

uz ove dileje s’ revolverima

Al’ zastavu sezdesetih

vezle su gramofonske igle

i put od zute cigle

prostro se pred nas, da, da

Mi smo bar imali razne Ce Gevare

o, o, i vece prevare

to mladost spiri u dahu

kao secer u prahu sa bundevare