Unutarnji svjetovi Tee Kočan

Gradimir Gojer
Autor/ica 29.5.2017. u 09:56

Unutarnji svjetovi Tee Kočan

Do današnjeg dana samo sam jednom pisao o likovnosti jedne djevojčice… Mislio sam da poslije te posthumne omaž izložbe neću imati prigodu da pišem o tako mladim stvaraocima. Međutim, boravak u Crnoj Gori, pored ostalih trenutaka osobnih nezaborava i druženja sa zanimljivim osobama, donio mi je i jedan nesvakidašnji likovni događaj.

Prijatelji su mi omogućili susret sa likovnošću četrnaestogodišnje Tee Kočan, na izložbi u foajeu njene podgoričke Osnovne škole Štampar Makarije. U najmanju ruku bio sam osupnut likovnom energijom, do danas mi potpuno nepoznatom, koja za mene predstavlja tajanstveni, gotovo enigmatični vivisekt dubinskih psiholoških konotiranja crtačkog zavlačenja djevojčurka Tee Kočan u skriveni osobni unutarnji svijet.

Tea Kočan 1

Sve na crtežima i slikama ove nedopustivo mlade autorice, ako literarno artikuliram stvari, podsjeća na nisku krajnje ubjedljivih, ne monologa već, solilokvija iznimne snage…

Ova djevojčica temeljnicu svoga gotovo zrelo zaokruženog stvaralačkog vjeruju artikulira kroz čudesne likove, koji imaju karakteristike koliko ljudskog, toliko, i snažnije, animalnoga svijeta sa likovnim paradoksonima u vidu životinjski opasnoga tijela i gotovo lirski toplih ljudskih pogleda…

Crtež kao početak i kraj likovnosti, uopće, kod Tee Kočan iskazuje više stupnjeva zrelosti od njenih godina. Suvereno vladanje hirovitostima linija crteža imponirajuće je. Osjeća se dalekosežna zabrinutost u tim začudnim grafemima, koji odražavaju duboku uznemirenost njene duše u susretu, tačnije je možda kazati, sudaru sa uglavnom negativnim senzacijama vanjskoga svijeta, u koji ona ulazi čista srca i očaravajuće emotivnosti…

Tea Kočan donosi podsvjesno, artikulirajući ga kao osvještenu imaginaciju iz tvoračkog vrela koje ne trpi nikakav limit, pogotovo ne kanonskog podrijetla…

U susretu sa pojavnostima mrtve prirode, što osobito imponira u prizoru slomljenoga krčaga, Kočanova superiorno formira i fragmente, ali i cjelinu prizora.

Zabilježio sam ime ovog djevojčurka, jer, iako formalno još pučkoškolka, Kočanova pokazuje orijašku snagu da kopa po svojoj dubokoj intimi izražavajući to krajnje neobičnom, potpuno dosljednom likovnom poetikom, ovaploćenom u čistom slikarskom jeziku.

Ozbiljna likovna poslastica sasvim neočekivana u podgoričkoj školi Štampar Makarije.

Gradimir Gojer
Autor/ica 29.5.2017. u 09:56