VRIJEME KOJIM NE ZNAMO KORAČATI

Izdvajamo

• Knjiga Diane Burazer Nebeske jabuke spada u vrhunce poetskoga pjeva i svojevrsni je golemi dar dvjema duhovnim domajama ove pjesnikinje: BiH i Hrvatskoj!

Povezani članci

• Dobrodošli u Hrvatsku devedesetih
• Novogodišnji put oko sveta
• Esad Bajtal: KNJIGA SVIJESTI I SAVJESTI
• Big shit
• Bilježnica Robija K.: Niška Drina
• Tko na tvrdoj stini povijest piša

Diana Burazer, „Nebeske jabuke“, Fidipid, Zagreb, 2018.

Bosanskohercegovačka i hrvatska književnica Diana Burazer (1953., Zagreb), svom  visokokvalitetnom literarnom opusu (Nesvanjivo, Četvrti zid, Na odmorištu između dva svijeta, Druga kuća, Izvan zaklona, Naranča…) dometnula je novi književni biljur, knjigu poezije Nebeske jabuke.

U sedam ciklusa (Kupila sam brdo, Mali zapisi o velikim riječima, Restauriranje, Opasno vrijeme, Tjelovježba, Posuđeno vrijeme, Nebeske jabuke) Burazerova demonstrira sve dosadašnje odlike svoga stihopisma. Njezini versi izbrušeni su do stvarne briljancije, ta versifikacija koja imponira proizlazi iz tematskih jezgara i pjesnički postvaruje idejni kompleks lirskih udara.

Pjesmu Protiv poezije, kojom otpočinje prvi ciklus knjige donosi versovani autopoetički vjeruju:

Iskušavamo
Mjeru prilagodljivosti
Mogućnost dijaloga
Vještinu naše plovidbe i
Nepristajanja na tuđe obale

Da bi u pjesmi Protiv vremena zaključila pjesnički mudro:

Vremenom će prestati bol
Govorim sebi,
Okorjelom borcu protiv vremena…

Vrlo karakterističnom pjesmom Kupila sam brdo nastavlja se ovaj uvodni ciklus, u kojem se registrira briljantan, maltene navjestiteljsko proročki misaoni sklop Burazerove:

Sve,
Sve je moguće – dojavljuje mi
Izvanvremenski stvoritelj
Spreman pomoći
Bez ikakvih alata
I raspoloživa vremena… 

Još navjestiteljskijom doima se pjesma Molitva:

Dok slažem molitvu
Od svojih riječi
Zaleđena suza
U Gospinom oku
Ulaže zadnji napor 

On stoji po strani
Pretpostavljam da
Razmišlja
Kamo bi sa mnom
Kada bude morao odlučiti.

Jedno poglavlje otvara se pjesmom Oprost u kojom se nevjerojatno suvremenim ćuti briljantan vers: Drhti skriveno srce, a u pjesmi, pak, Depresija, opet jedan tako životan, nimalo artificijalan vers: Prisjećamo se nježnosti…

Namjerno karakterističnim versima duhovno gabaritiram ovaj dio knjige Diane Burazer, pjesnikinje lirskoga egzistentuma, karakterističnog i po pjesmotvorima Bolest i Nada…

Pjesma Hrabrost rijedak raritetan je primjerak mudrosti filozofičnog u pjesništvu Diane Burazer:

Prava hrabrost nije sasvim svjesna svoje misije,
i mogućih štetnih posljedica svoga nositelja.
Sve ostalo su samo njene blijede varijante. A one,
nažalost sve češće, neopaženo preuzimaju na
sebe njezino izvorno značenje: kite se njezinim
perjem, nose njezina odličja i očekuju,
nezasluženo, počast i slavlje.

 Iz poglavlja Restauriranje, iznimnim za cijeli opus Burazerove, a ne samo za ovaj dio u knjizi, smatram verse iz pjesme Drugi znak izdaje:

Priznaj
Bilo je krajnje ludo
(pa čak i neinteligentno)
Čekati tako dugo
Konačnu provjeru
Naše odanosti.

Versi sazdani od autoricine istine i iskustva sadrže smisao, mjeru i, u krajnjem slučaju, pjesničko filozofsku mudrost.

U pjesmi Alcatraz iz narednoga dijela knjige Diane Burazer nalazimo gotovo sudbinsku poruku:

Vještina balansiranja
nikada nije bila dovoljna za sreću. 

U posljednjem dijelu knjige, koji nosi naslovnu sintagmu Nebeske jabuke, kao naziv nalazimo virtuozno isklesane posvetne verse za Simu Mraovića, Jozefinu Dautbegović, Sašu Meršinjaka, Anđelka Novakovića, Vladu Puljića….

Knjiga Diane Burazer Nebeske jabuke spada u vrhunce poetskoga pjeva i svojevrsni je golemi dar dvjema duhovnim domajama ove pjesnikinje: BiH i Hrvatskoj!

Nisam slučajno prikaz ove vrijedne knjige, čijim je urednikom akademik Tonko Maroević, nazvao briljantnom misli izvađenom iz njene versovane strukture.