Zanat ili umjetnost

Povezani članci

• Intervju – Nikola Vučić: Sve dublje tonemo u srednji vijek
• ROMANI SU KAO PISMA NEPOZNATIM PRIJATELJIMA
• JARKO POETIČNO U DRAMI I NA POZORNICI
• Božica Jelušić: Dno
• DVANAESTOGODIŠNJI BOSANSKOHERCEGOVAČKI FILM FESTIVAL (BHFF™) ĆE SE ODRŽATI U MAJU 2015. GODINE U NJUJORKU
• Jasna Novakov Sibinović: Napadi na Frljićeve predstave dokaz su njihove snage

Svjedoci smo da svakim danom sve više nestaje i manjka majstora u mnogim profesijama, posebno onim vezanim za umjetnost i mnoge oblike umjetničkoga djelanja…

Posebno zabrinjava stanje izvorne komponente zanatstva u umjetničkom djelanju. Upravo o tom aspektu nerijetko razgovaram sa sebi najbliskijim osobama, ali, neminovno i sa kolegama iz struke….

I dok sam predavao režiju na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti uporno sam studentima ponavljao da je redateljski posao, prevashodno, pitanje umjetničkoga zanata, a da sve ostalo, pa i onaj prefiks umjetničkog dolazi sa nadahnućem i spletom, po umjetnički akt, pozitivnih silnica, koje se u trenu sklope ili ne sklope…

Savladati, prije svega, zanatske aspekte umjetničkoga angažmana u redateljstvu je neohodno. Jer,  svjedoci smo da mnoge teatarske predstave dolaze pred publiku sa nespretnostima i nedorađenostima upravo na planu zanatske komponente redateljstva.

Zanat je svakako preduvjet za iole moćan kazališni akt. Zato stalno plediranje na čvrstoj poziciji zanatskog aspekta u teatru ima dalekosežna značenja.

S razlogom, kao svojevrstan zaključak, citiram svoga profesora Josipa Lešića, koji je uporno ponavljao i na teoretskim seminarijima i na praktikumu redateljskoga studija: Ja ću vas naučiti kako da napravite cipelu, a ko će na nju postaviti kakvu šnalu to je stvar vašega nadahnuća…

Nema već dugo u našim teatrima pedagoga poput Lešića, Belovića, Violića, Koruna, pa se sve više gubi srčika umjetničkog djelanja uopće.