ZAŠTO SAM REŽIRAO DEPORTACIJU?

Gradimir Gojer
Autor/ica 26.6.2018. u 12:45

ZAŠTO SAM REŽIRAO DEPORTACIJU?

Foto: Aleksandar Niciforovic – Anadolu Agency

Jedne zimske večeri Svetlana i ja smo istovremeno čitali tekst drame Deportacija crnogorskog dramatičara Željka Vušurovića. Poslije čitanja oboje smo gotovo u isti mah konstatirali  da dramu treba svakako što prije postaviti u nekom kazalištu…

Ponajprije zbog njene literarne vrijednosti, potom zbog autorovog beskompromisnog stava prema temi.
A tema je bio događaj o kojem vlasti u Crnoj Gori šute decenijama: izručenje bosanskih izbjeglica, koje su spas od četničkih kama potražile u Crnoj Gori, u ruke njihovih dželata, koji su egzekuciju nad ovim nesretnim ljudima izvršili ekspresno, šaljući ih nemilosrdno u smrt.

Za mene kao redatelja postojao je i jedan dodatni motiv-izazov, a to je minimalistička scenska orkestracija pri postavci ovog višeslojno vrijednog teksta.

Želio sam tekst postaviti na goloj pozornici uz uporabu tek najminimalnije potrebnog mobilijara i nužne scenske rekvizite, dajući tako mogućnost glumačkom ansamblu da snagom osobnih glumačkih magija scenski postvare ovaj Vušurovićev dramski tekst.

Ni organizacijski elementi vezani uz predstavu Deportacija nisu bili manje izazovni…

Iako je Kulturni centar iz Novog Pazara spremno, punim organizacijskim potencijalima i materijalnim resursima ušao u produkcijsku ravan ovog projekta, pojavljivali su se prije početka, ali i u toku rada nemali problemi, od kojih je svakako najkrupniji bio istupanje koproducenta, a time i dijela ansambla iz realizacije…

Činjenica da sam drugi ciklus proba za Deportaciju počeo sa djelomično izmijenjenim ansamblom zahtjevala je dodatni redateljski rad, a to je praktično značilo da treba udvostručiti napore da se vremenski stigne sve propušteno…

Taj izazov bio je najslađi jer smo danonoćnim radom od zvijezde do zvijezde uskratili radost svim onima koji su iz različitih poriva i zaumnih motiva željeli spriječiti praizvedbu Deportacije u Novom Pazaru!?

Danas, kad je predstava premijerno izvedena i kada je očekuju nova umjetnička potvrđivanja, prisjećajući se svih faza stvaralačkog procesa, zadovoljan sam, prije svega ukupnim rezultatom, ali ne manje i pobjedom nad onim snagama retrogradnog karaktera i umjetničke mafije koja nije ništa manje opasna od političke i ekonomske…

Ovu predstavu doživljavam kao trijumf odlučnosti rukovodstva Kulturnog centra iz Novog Pazara, na čelu sa Huseinom Memićem, nad snagama destrukcije na ovim našim balkanoidnošću opterećenim prostorima.

Gradimir Gojer
Autor/ica 26.6.2018. u 12:45