ZLATNI ŠTIT

Gradimir Gojer
Autor/ica 4.6.2017. u 11:24

ZLATNI ŠTIT

Ferid Muhić  „Štit od zlata“, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.

Zaista ne stigne čovjek redovito čitati suvremenu beletrističku produkciju sa svih duhovnih prostora sa kojih dopiru vrijedne literarne umotvorine na jezicima koje razumijemo…

Tako sam bio ne samo prijatno iznenađen nego na stanoviti način  i postiđen što ranije, dakle na vrijeme, nisam čitateljsku pozornost podario posljednjim ostvarenjima književne radionice akademika Ferida Muhića.

Ovaj plodni stvaralac, filozof profesionalnom vokacijom, sa pjesnikom nepatvorene emocije u duši (Kritički metodi, Filozofija ikonoklastike, Motivacija i meditacija, Falco peregrinus, Štit od zlata, Catena mundi, Sto koraka iznad, Dim ugarka snova, Ne zaboravi Bosno, Noumenologija na teloto, Jezikot na filozofijata, Čadot od dogorčeto na sonot, Smislata i doblesta, Logos i hierahija, Mislewe vo akcija, Doktor Solaris, Licata na luđeto: portreti od Tome Serafimovski, Doverba vo sebe, Nuk ka dhe aq vend, Dominacija i revolucija, Potomci na bogovite – zaveštanie na prvite  filozofi…) čini se da je jedan od visova, moćnih intelektualnih književnih kliktaja izvojštio u knjizi filozofsko-poetske alkemijske čarolije Štit od zlata. Ta neobična knjiga borhesovske inkantacije, a čuvstva bosanskog i južnoslavenskog donosi nektar duše pjesnika Ferida Muhića, a opet i golemu mudrost, pa me velikim dijelom svojih sadržina asocira na helenističku logiku u jednoj finoj sordiniranosti autorovih akribijskih solilokvijskih zapitanosti pred čudom Života…

Ono što poetsko-filozofske proze Ferida Muhića odvaja od pisaca našega dinaroidnoga sindroma u konstituiranju pripovjedno-meditativnih cjelina je njegovo poetsko osjećanje kozmosa, sa jasnim indikativima koji zorno progovaraju o širini piščevih pogleda propuštenih kroz retorte jednog modela tipične bosanske duhovnosti.

Muhićeva pripovjednost nosi iskustvenu patinu sijarićevskog (Ćamil Sijarić) tipa, a granične pozicije između sna i realnosti, posebno u vajanju likova, njegovoj prozi daju odsjaje borhesovske alkemičnosti.

Jezik, pak u Štitu od zlata donosi čitatelju, osim hedonistike čitanja, i nešto mnogo više: donosi mu zlatni štit od senzacija prostakluka i primitivizma ovovremenog življenja na našim prostorima.

Dok sam čitao i snatrio nad ovom knjigom imao sam intelektualno imperijalan odnos prema životu, pa i ljudima oko sebe.

Pročitavati, a ne tek i samo pročitati ovu knjigu, znači biti sakraliziran, gotovo posvećen, izmješten iz banaliteta rijaliti i ostalih udaraca na naš ukupni psihofizis!

Čudesna proza čovjeka koji proživljava kozmos misleći na način Flobera (“Bog je u malim stvarima“).

Gradimir Gojer
Autor/ica 4.6.2017. u 11:24