Europljani u potrazi za privatnošću na internetu

Povezani članci

• Moderni Robin Hood: Upoznajte dečka koji voli poklanjati novac
• Otkriven misterij i ključni značaj tzv. smeća u DNA!
• Rodila zdravu bebu nakon transplantacije 5 organa
• Prijestolnica mode u duginim bojama
• Šta muškarci ne opraštaju u seksu?
• Hakeri napali Ministarstvo vanjskih poslova

Jedna je, pak, gospođa srednjih godina smatrala da nije fer što se s nekoliko klikova mišem može doći do podataka o njezinu uhićenju tijekom fakulteta.Možda ih i nisu toliko ozbiljno shvatili u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se Googleova središnjica i nalazi, no ovdje i u ostatku Europe ideja da bi svatko trebao “imati pravo na internetsku anonimnost” sve više uzima maha. Španjolska vlada pionir je u borbi za taj cilj.Od Googlea je, naime, zatražila da prestane indeksirati podatke o 90 građana koji su podnijeli prijavu Agenciji za zaštitu podataka. Slučaj pomno prati cijela Europa jer bi ishod mogao utjecati na moć građana i omogućiti im nadzor nad onim što sami objavljuju te onim što drugi o njima objavljuju na internetu. Očekuje se da će Europska unija krajem ove godine donijeti nove odredbe vezane “uz pravo na anonimnost”. “Ne mogu prihvatiti činjenicu da pojedinci nemaju pravo upravljati vlastitim podacima kad se oni jednom virtualno objave”, izjavila je Viviane Reding, povjerenica Europske komisije za pravosuđe. Upoznata je s tvrdnjom da povećan nadzor nije moguć te da bi Europljani trebali “prijeći preko toga”, no ona se, kaže, “s time ne slaže”. Franz Werro, profesor prava na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu, taj je problem opisao kao “transatlantski sukob”. Američki sudovi, kaže Werro, odavno ustraju u ideji da pravo na objavu istine o nekome nadilazi bilo čije pravo na privatnost. “U Europi nitko nema pravo reći išta o ikome, čak i ako govori istinu”, dodaje. Europsku je perspektivu oblikovao način prikupljanja podataka i njihova zloporaba u vrijeme komunizma te Francove i Hitlerove diktature.

Nijemci Wolfgang Werlé i Manfred Lauber, koji su 1990. godine ubili jednog njemačkog glumca, tužili su Wikipediju i zatražili da ukloni članak o njima. Naime, prema njemačkome zakonu o privatnosti, svatko tko je otplatio dug društvu ima pravo na tajnost podataka o kaznenoj prošlosti. Stanovnici nekoliko zemalja tužili su Google zbog fotografija korištenih u funkcionalnosti Street View. Njemački su sudovi odlučili da je Street View zakonit, a Google je dopustio fizičkim i pravnim osobama da se isključe iz njega, što je 250.000 ljudi i učinilo.Međutim, u SAD-u s time dosad nije bilo problema jer svatko ima pravo uslikati bilo što što se nalazi na ulici i drugim javnim površinama.Predstavnici Googlea nisu htjeli komentirati događanja u Španjolskoj, istaknuvši tek da bi izuzimanje određenih podataka iz pretrage “duboko i negativno utjecalo na slobodu izražavanja, a ne bi očuvalo privatnost pojedinca”. Španjolska Agencija za zaštitu podataka, koja je pokrenuta tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, smatra da su pretraživači izmijenili proces trajnog arhiviranja podataka te da su promjene nužne. Zamjenik direktora Agencije Jesús Rubí kao primjer navodi službeno vladino glasilo, koje je nekoć izlazilo svakog radnog dana, a ondje su se objavljivali rezultati javnih dražbi, pomilovanja i rezultati na državnim ispitima.Gusto otisnut tekst nizao se na 220 stranica, no ubrzo bi završio u zapećku i skupljao prašinu.

List je vrvio podacima, no nisu bili lako dostupni.Međutim, prije dvije godine pokrenuto je internetsko izdanje tog lista s tradicijom od 350 godina, što je olakšalo dostupnost sramotnim podacima, koliko god stari bili. Rubí kaže da nikome nije bio cilj da objavljeni podaci zauvijek progone one kojih se tiču.”Da se zakoni danas pišu, zakonodavci bi dopustili objavu podataka, ali ne putem internetskih pretraživača.” Glavni urednik lista Fernando Pérez kaže da je cilj internetskog izdanja bio promicati transparentnost. “No možda neke informacije imaju određeni životni ciklus te nakon nekog vremena više ne vrijede.” Stručnjaci kažu da vlasnici tražilica navedene sudske tužbe smatraju napadom na utemeljen pravni princip prema kojem pretraživači nisu odgovorni za podatke koje prikupe na internetu.Međutim, neki se europski stručnjaci s time ne slažu. “Kažu da ne objavljuju podatke i da se nekom drugom treba obratiti”, kaže Javier de la Cueva, pravnik iz Madrida i stručnjak za odnos prava i tehnologije. “No oni su ti koji ih šire. Da nema njih, nitko te podatke ne bi pronašao.”

The New York Times