Kanada legalizirala marihuanu

Autor/ica 26.7.2011. u 02:48

Kanada legalizirala marihuanu

Put Kanađana do legalizacije marihuane bio je u najmanju ruku trnovit.

Prema nekim istraživanjima Cannabis sativa postala je najpopularnija ilegalna droga koju je koristilo 10 miliona stanovnika te države starih 15 i više godina, barem jednom u životu.

Međutim, nisu svi korisnici marihuane “rekreativci”. Sve više ljudi eksperimentiše sa njenim lekovitim svojstvima i navodnom pozitivnom uticaju na ublažavanje simptoma nekih bolesti.

U 19. veku marihuana se koristila bez ikakvih zakonskih ograničenja u lečenju reumatizma, a prodavala se i u apotekama.

Međutim, uvođenjem strogih zakona protiv konzumiranja i prodaje droge u Severnoj Americi, marihuana je iščezla iz legalne medicinske upotrebe.

Godinama koje su usledile rastao je pritisak da se preispita njen lekoviti efekat. Istraživanja su pokazala da se 80 odsto Kanađana slaže sa legalizacijom marihuane u medicinske svrhe, a neprofitne organizacije raširile Kanadom, kako bi se izborile za taj cilj.

Do 2001. Otava je pronašla rešenje za ove zahteve, postavši prva u Kanadi koja je usvojila formalni sistem regulacije medicinske upotrebe kanabisa.

Propisi su dozvoljavali ljudima sa neizlečivim ili teškim bolestima poput epilepsije, side, multiple skleroze i kancera da koriste tu drogu kako bi olakšali simptome.

Neki ljudi su mogli da je uzgajaju sami pod strogim pravilima, dok su drugi mogli da je kupuju od firmi sa državnom licencom.

Već 2003. se ispostavilo da je regulativa neustavna jer ne omogućava legalno snabdevanje „lekom“ onih kojima je potreban.

U narednih godinu dana Kanađani, koji su imali odobrenje suda, su mogli od države da dobiju sušene listove kanabisa, ili semenke.

Problemi sa propisima

Do sada, od zakona o zabrani proizvodnje i posedovanja marihuane izuzeto je oko 4.000 Kanađana.

Međutim, po nekim procenama stotine ili čak hiljade drugih ljudi u toj zemlji takođe bi mogli da koriste marihuanu u medicinske svrhe, ali se nisu formalno prijavili na autorizaciju.

Problem je u tome što takav poduhvat zahteva mnogo papirologije – detaljno popunjene formulare, dokaze o bolesti i fotografije.

Ako neko želi da je uzgaja sam, treba mu još jedan formular za dobijanje licence. Ako želi da kupuje seme, još jedan.

Zatim postoji problem sa snabdevanjem. Svega 20 odsto ljudi dobija medicinski kanabis od “Prarie Plant Systems” (PPS) – jedinog većeg snabdevača kog je odobrila država.

Neki korisnici se žale na kvalitet državne “trave” i kažu da im treba različita sorta od one koju im nudi PPS.

Zato se mnogi odlučuju da je ilegalno proizvode ili kupuju.

Takođe, otežavajuću okolnost predstavlja propis da osoba koja ima dozvolu da sama uzgaja marihuanu, može da je koristi samo za sopstvene potrebe.

U decembru 2009. jednom čoveku dozvoljeno je da zasadi 292 stabala kanabisa, jer mu je tolika količina potrebna za posebne kreme protiv bolova.

On bi želeo da svoj proizvod učini dostupnim i drugim ljudima, ali po trenutnim propisima to nije moguće.

I posle osam godina od usvajanja Propisa za dostupnost medicinske marihuane, mnogi aktivisti su i dalje frustrirani birokratijom i ograničenjima.

Otava je pokazala malo entuzijazma za slabljenje pravnih ograničenja na lek, za koji se i dalje smatra da zaslužuje “čvrst povodac”.

Da li mislite da bi takvi propisi trebalo da budu “labaviji”?

Autor/ica 26.7.2011. u 02:48