Nanovo određena elegancija kuće “Rochas”

Autor/ica 15.9.2011. u 20:39

Povezani članci

Prije no što se pogleda, “žena Rochas” se očekuje : Marco Zanini je stavio malo, metalno srce na vrh njezinih cipela bilo da su salonke od astrakana ili svečane od krokodilske kože. Zatim se sa zadovoljsvom posmatra njezina pojava: kostim sa nijansama metalno plave boje, pogodan za svaku priliku, pleteni prsluk-kaputić sa kontrasnim rukavima, brokatne haljine u noćno plavim tonovima, predivan kaput havana-poney… Elegancija se ne pokazuje nego prepoznaje, otkrivajući savrsene diktate o umijeću nepogriješive, talijanske kolekcije.

Od početka osobnih sjećanja, Marco Zanini je bio lud za modom: sav džeparac bio je spiskan u odjeću i lijepe predmete što ih je kupovao sa sestrom Miki. Manekenka pa stilistica, danas je glavna savjetnica za izradu kolekcija, koje zamišlja i izrađuje njezin brat. Modna kolekcija Christiana Lacroix iz 1987. godine bila je katalizator: mladi Talijan je pisao galskom kreatoru, sa kojim kasnije ostvaruje epistolarne razmjene mišljenja, ujedno poseban izvor crpljenja snage i hrabrosti. Kada je 1995. godine diplomirao na čuvenoj pariškoj Akademiji Beaux Arts, Zanini uči formirajući se kod sunarodnika, Sicilijanaca “Dolce&Gabbana” prije nego što ga je pozvala Donatella Versace, kod koje je radio 9 godina. Zahvaljujući tim iskustvima, stilist 2008. godine pristaje na ponuđeno mjesto umjetničkog direktora, pariške kuće “Rochas”. Objektiv mu je jasan: povratiti brandu prestiž i zvučni naziv.

Ime je Marcel Rochas izgrađivao tri destljeća: od 1925. do 1955. Stvorio je cerebralnu ženstvenost i produžio suknje, prvi im našio džepove, istakao ramena jakni i kaputića, stvorio arhitektonske mantile i haljine filmskih uzoraka. Rochas je obradio i dvije nove materije: rastegljivi jersey za žene koje mnogo putuju te kupaći kostim od celofana i latexa, za sportašice. Prvi je bojio krzno, inventirao steznik-hlačice, pokrenuo koncept marke i modnih dodataka, pa ostvario prvu liniju proizvoda za mušku njegu.

Okrenuta mirisima nekoliko desetljeća, kuća se diskretno posvećuje modi, 1990. godine. Zatim na medijatiziraniji nacin, sa Belgijancem Oliverom Teyskensom i njegovim etericnim silfidama. Sa Zaninijem je izražavanje pragmatičnije: bogato detaljima, vještim i praktičnim-čipkama sakrivenim ispod suknje, nogavicama sa izvezenim krajevima, zanimljivim džepom na večernjoj opravi! Kao i lastavicama tetoviranim na vratu manekenki ali i kreatorovom, kao hommage britanskom pjevaču Morriseyu.

Zakljucak : Marco Zanini je uspio svoju misiju. Ostaje mu glasan pljesak nakon smotri i medijska buka, što ga slijedi. Sve to mu ne smeta stajati čvrsto na zemlji i smišljati još originalnije kreacije.