Sinead O’Connor među žrtvama Praonica Magdalene

Povezani članci

• Uspjeh žena zbunjuje muški spol i mijenja hijerarhiju u vezi
• MARIJA BRAUT: Fotografija me znala dovesti u najneobičnija stanja i na najneobičnija mjesta
• ČAROBNI VODENI SVIJET NADOMAK ZAGREBA
• Prehrana i imunitet
• Osvojila 32.000 eura u kvizu i dobila otkaz
• Svestrana soda bikarbona

U ovim institucijama koje su vodile katoličke časne sestre, a država svesrdno pomagala, djevojke i žene su tretirane kao roblje, strogo kažnjavane i eksploatisane sve do 1996. godine, kada je zatvorena posljednja takva ustanova u Irskoj.

Nakon nedavnog službenog izvještaja kojim je razotkrivena umiješanost države u slučaju Praonica Magdalene, katoličkih ustanova za preodgoj „zabludjelih“ djevojaka, pjevačica Sinead O’Connor je za irski Times otkrila da je i sama bila žrtva zlostavljanja u jednoj takvoj instituciji, Our Lady of Charity Laundry u Dublinu, u koji je primljena kao 15-godišnjakinja jer je ocijenjena kao „problematično dijete“.

„Bile smo samo djevojke, ne žene, stvarno samo djeca. Štoviše, djevojke su tamo plakale svaki dan. Bio je to zatvor. Nismo viđale svoje porodice, bile smo zatvorene, odsječene od života, lišene normalnog djetinjstva. Rekli su nam da smo tamo jer smo loši ljudi. Neke od djevojaka su bile silovane kod kuće, no nitko im nije vjerovao. Jedna djevojka je bila unutra jer je imala loš kuk, a njezina obitelj nije znala što raditi s njom“, ispričala je, danas 46-godišnja, O’Connor, koja je u ovoj ustanovi provela 18 mjeseci zbog krađe.

Crkva će opet proći nekažnjeno

Ljutnja zbog nepravda koju je doživjela tokom svog zarobljeništva u Praonicama Magdalene bila je razlog što je poderala sliku Pape za vrijeme direktnog prenosa na televiziji i time uzrokovala kontroverze svjetskih razmjera.

„To nije bio jedini razlog, ali je jedan od njih“ dodala je.

Priznanje države da je podržavala rad Praonica Magdalene te izvinjenje koje je Crkva uputila žrtvama i njihovoj djeci za O’Connor nisu ni približno dovoljna: „Zgrožena sam što se država nije izvinila. Zgrožena sam labavim tonom kojim se Crkva izvinila. Crkva će opet proći nekažnjeno.“

Ni traga rehabilitaciji

Magdalene Laundries ili Praonice Magdalene pojavile su se u srednjem vijeku, a ime su dobili prema Mariji Magdaleni, prostitutki koja je postala sljedbenica Isusa. Ove samostane osnovala je Katolička Crkva za pokajničke prostitutke. Međutim, s vremenom ove su se institucije od utočišta pretvorile u logore prisilnog rada za žene, koje su optužene za kršenje strogih ženskih moralnih kodova.

Djevojke su mogle biti poslate u Praonice Magdalene ako bi u bilo kom smislu bilo ocijenjeno da se „problematično ponašaju“, pa su tu spadale i seksualno zlostavljane djevojke, djevojčice bez roditelja i djevojke koje bi se upustile u predbračne seksualne odnose.

Psihičko, seksualno i emocionalno zlostavljanje bili su sastavni dio ovih institucija.

 „Tamo nije bilo rehabilitacije, ni terapije. Ništa do ljudi koji su nam govorili da smo grozne osobe. Prestala sam krasti. Nisam htjela da me vrate tamo. Ali pod koju cijenu?“, zaključuje Sinead O’Connor.