Danas je Đurđevdan !

tačno.net
Autor/ica 6.5.2014. u 12:05

Danas je Đurđevdan !

Naši stari bi govorili: „Đurđev danak hajdučki sastanak, a Mitrovdan hajdučki rastanak„. Do listopada, pred zimu kada lišće požuti i popada, do Mitrovdana, valjda ćemo i mi protjerati i našu hajdučiju iz ove vlasti.

Danas je Đurđevdan !

Praznik i jedna od velikih slava građana srpske nacionalnosti. Sjećanja su nepresušna, na dane moga djetinjstva i moje mladosti. Moja, pokojna tetka i sjećanje na nju i njeno djelo , odgojila nas je bez roditelja i slavila je ovu slavu. Naša avlija je bila puna jorgovana i mi kao djeca bi ubrirali jorgovan i krasili cijelu kuću, a miris njegov je i dan danas u mojim čulima mirisa i u mojoj duši. Pored mirisa jorgovana i cijela trpeza je odisala mirisom baklava, hurmašica, od mnogih raznovrsnih pita, sarme i ostalih mirođija.

Poseban doživljaj i osjećaj postojanja, ljubavi, poštovanja i pažnje je svakako veliki broj naših komšija, koji bi redovno ne samo za ovaj blagdan, već za svaki običajni događaj, i u dobru i u zlu, redovno posjećivali naš dom i porodicu. Zajednički se slavilo i veselilo, a Boga mi i tigovalo, kako nam je sudbina bila naklonjena. Dobro se sjećam, isto tako bi slavili i svaki Bajram, a posebno mi je ostajao u sjećanju kurban Bajram, po velikoj posjeti naših komšija i na velikoj ovalnoj demirliji, nosili bi se kurbani i dijelili i našoj porodici, kao i drugima.

Eh, ta lijepa vremena, običaji i događaji, pažnja, poštovanje i ljubav na svakome koraku, u različitostima naših običaja i kultura, odnosili smo se i volili u zajedničkom suživotu i ne znajući i ne obraćajući pažnju, što nam je to sve različito, jer su osjećaji i ljubav bila zajednička.

U takvome ambijentu događaja, svetkovina i saznanja o ljepoti tih običaja, tako smo se i odgajali, neki bi to rekli u patrihalnom duhu, ali su to bile sve ljudske i moralne vrline i porodične i individualne, nešto izuzetno i primjereno takvom porodičnom odgoju. Škola nam je davala obrazovanje, ulica donekle uticala i na naše ponašanje, ali porodični duh odgoja i vaspitanja, teško bi se mogao mijenjati nagore i pored silnih nemilih događanja pretrpljenoga i teškoga perioda agresije i na zemlju i na dom i porodicu i na svaku individuu.

Zato i moje podsjećanje na ovaj današnji dan, a mnogo se toga sjećam, nije nikako iz bilo kakvih vjerskih ili drugih nacionalnih razloga ili pobuda, što bi možda odmah neki osjetili nostalgiju i bili skloni kritici ukoliko bi se i spomenuo i prošli sistem i nejgove dobre osobine, ali prisjećanja na ovakve datume i prigode druženja i slavlja i to ne samo porodičnoga već i zajedničkoga  međukomšijskoga,  samo se može danas dočarati i vrednovati.

Posebno nama svima u današnje vrijeme izgubljenih mnogih ljudskih i moralnih vrijednosti, naših zajedničkih običaja i druženja, u ovoj našoj turobnoj i neprimjerenoj društvenoj zbilji odnosa, nepoštivanja, netolerancije, ignorancije svake vrste i oblika, diskriminacije na nacionalnoj osnovi, degradacije mnogih kulturnih i nacionalnih vrijednosti i totalno srozavanje svega i svačega, bar za nas starije, samo možemo naći olakšanje i potražiti mir našoj duši u ovakvim i sličnim prisjećanjima, svako na svoj način i u svome okruženju.

Dobro se prisjećam, da smo i u periodu poslije Drugoga svjetskoga rata, ostali bijedni i osiromašeni od posljedica ratne fašističke okupacije, ali smo bili i ostali duhovno bogati, puni entuzijastva i spremni za svaku aktivnost u cilju popravka stanja i našega standarda i položaja. Međutim, danas smo poslije dvostruke domaće agresije, sa istoka i sa zapada, postali višegodišnje ošamućene ribice, koje se samo koprcaju na suhome prostoru ili kao žabe na površini močvara sa neprekidnim kreketom i sa istom i stalnom melodijom. Dakle, na sceni su bili domaći agresori, u postdejtonskome periodu su nastupili opet domaći tajkuni, kriminalci, lopovi, nacionalisti i huligani različitoga vida, oblika i neprimjerenoga ponašanja, što nam je ubilo svaki osjećaj ljudskoga postojanja, ubilo nam svaku ljubav, obezbjedilo netoleranciju i uvela sistem mržnje i nekoga vječitoga ganjanja vještica u sopstvenim redovima i izmišljanja neprijatelja gdje ga objektivno nema, ali samo poradi vlasti i moći, te sticanja sopstvenoga materijalnoga bogatstva.

No, kako dalje ovom prigodom prisjećanja na današnji dan ne bih htio niti želio kvariti sopstveno raspoloženje, mnogo toga nedorečenoga ću ostaviti za drugu priliku, svakako prije pada listopadskoga lišća i prikrivanja tragova i staza, koje će nam još ponešto o svemu reći.

Ovom prilikom, svim mojim sugrađanima srpske nacionalnosti, koji slave ovaj današnji uzvišeni praznik i slavu svetoga Đorđa, želim čestitati i zaželiti svako dobro.

 

Mr Milan Jovičić / mostarski Sarajlija /

 

 

tačno.net
Autor/ica 6.5.2014. u 12:05