Dosta nam je Dodikove „revolucije“ !

Povezani članci

• Svijet laži ili lažni svijet
• Gospodine Šmit, zakukurikali ste prije zore
• UDRUŽENJE UMJETNIKA MOSTARA: Šutnja je znak odobravanja
• Traži li Crkva poništenje izbora?
• SDU BiH osuđuje politiku nacionalnih podjela
• Počasni skok sa bakljama i Stari most u bojama zastave Njemačke u znak sjećanja na Hansa Koschnicka

Podsjećajući se parlamentarnih dana u Republičkom i Saveznom parlamentu, bivše nam lijepe Juge / period 1986 – 1990 godina /, te upoređujući ih sa ovdašnjim radom zastupničkoga  parlamenta BiH i diskusija njenih parlementaraca, sve me to asocira na određena poređenja koja su moguća, realna i slikovita.

Tada je bilo vrijeme nastupa velikoga Slobe, njegove retorike i slavopojke velikosrpskih mitova, nadnebeskoga naroda i njegovih poruka sa Gazimehstana, uz početke i pratnju „balvan revolucije“. Počinjanje su i određene rasprave u Saveznoj skuštini, na temu ovakvih pojava i nastajanja određenih nakana po pitanju nadolazeće „revolucije“. Istina je, da je to bilo pomalo i bojažljivo, nepoznato ali sa osjećajima nadolaska nekih tamnih oblaka, od juga ka sjeveru, ili od Ljubljane pa do Đevđelije. Olako smo to shvatali, te izuzev premijera Ante Markovića koji se intezivno bavio i stimulisao ekonomski razvoj sa pozitivnim kreditno –monetarnim  sistemom, sa stvaranjem i konkretnih deviznih rezervi, zanemarujući svi zajedno nadolazeći ubitačni politički val sa ideološkom „balvan revolucijom“  koja nam je donosila i donijela i raspad cijeloga sistema zemlje. Nažalost, da se tada nije našao niti pojedinac, niti institucije vlasti, koje su mogle i trebale stati na put  „velikome Slobodanu“ i kazati mu dosta svega i sprovesti ga na mjesto koje mu je i pripadalo.

Kada je u pitanju naša domovina, Bosna i Hercegovina, te usporedbe toga i ovoga vremena, mogu se uočiti određene radnje i zbivanja, što je rezultat recidiva te ideologije i nakana u realizaciji, za nas „maloga Slobe“ ili „velikoga Dodika“. Čovjek koji razara tkivo domovine, ignoriše sve njene vrijednosti, nastoji da mijenja i smjenjuje kadrove prema sopstvenoj želji i volji, samo ako su i za dlaku pokušavali učiniti nešto dobro za ovu našu Bosnu i Hercegovinu.

Podložni  njegovim nerazumnim i bolesnim ambicijama, što smo i očevidci i ovih dana u radu Parlamenta BiH, rekao bih da „ udari Srbin na Srbina“ uz potporu „mutnoetničkih“ stranaka u Federaciji, čiji bi predstavnici u Vijeću Ministara „piš..li“  a u Parlamentu „ka..li“ u cilju podrške i vjetra u leđa  velikom Miloradu i na taj način, pred građanima ove zemlje i svojim glasačima našli alibi, koji im je i turoban i upitan za izbore slijedeće godine.

Glasali su za smjenu ministra Šarovića, koji je jedan od rijetkih iz RS koji je na svojoj poziciji,  donekle mislio i djelovao i za Bosnu i Hercegovinu, što se nikako nije dopadalo „velikome Miloradu“  jasno ne amnestirajući  Šarovićevu pripadnost velikosrpskoj nacionalističkoj stranci SDS –u koja nam je mnogo zla nanijela.

Principijelno i doslijedno, Bošnjaci iz SDA, su branili svoje jasno definisane stavove i nisu djelovali „kameleonski“ da jedno pričaju a drugo iskazuju svojim glasovima u Parlamentu. Svakako, uz puno pažnje i poštovanja u načinu djelovanja i stavovima ove najveće Bošnjačke stranke, nadanja su i očekivanja i građanstva, da će se konačno i neko naći u našim BiH neprilikama da stane na put i kaže meritorno „velikome Miloradu“ dosta nam je njegovih cirkuskih predstava i njegovih „revolucionarnih“ poteza, kako ne bi doživjeli i slične scenarije iz prošloga vremena.

O njegovom pajdašu iz HDZ-a i mentoru za područje Hercegovine i grada Mostara, Draganu Čoviću, kao i stranci  HDZ-u, koja tako zdušno podržava svoga Milorada, koji zajednički ruše  nam domovinu Bosnu i Hercegovinu i sačuvane njene vrijednosti,  uz blagoslove i Vladike na ovim prostorima, iluzorno je i suvišno govoriti. Međutim, posebno to Mostarci trebaju da znaju, daleko im kuća i njihovi razgranati pipci od ovoga grada, oživljavanja Herceg Bosne i virtualne promocije „stolnoga grada“. Ukoliko, istinski i uspiju u Parlamentu i ispuniti želju svoga Milorada, nadamo se da u ovome gradu neće uspjeti riješiti svoj zajednički scenarij ustroja grada i nametanja riješenja volji i željama njegovih građana. Ostaje nam da čekamo i vidim rasplet cjelokupne ujdurme na relaciji Milorada, Dragana i federalnih „mutnoetničkih“ stranaka.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić iz Mostara