Kakva su nam saznanja o „jedinstvenom Mostaru„

tačno.net
Autor/ica 25.11.2013. u 18:02

Kakva su nam saznanja o „jedinstvenom Mostaru„

Naši stari su od davnina bili pametni i svaka starinska izreka nosi u sebi objektivna saznanja, poruke i pouke, koje se moraju uvažavati jer su istinite i vjerodostojne. Zato, kada kažemo „ako laže koza ne laže rog„ značilo bi neposredno i lično objektivno saznaje neke pojave ili dešavanja, koje se mora poštovati i uvažavati.

Desilo se, poslije Dejtona godine 1966. na prvim izborima za Gradsko vijeće grada Mostara. Cijeli ratni period sam proveo u zapadnom / hrvatskom / dijelu grada Mostara i radio kao profesor na Elektrotehničkoj školi, kada su me prijatelji iz istočnoga dijela grada / bošnjačkoga / pozvali i zamolili da sa njima budem na izbornoj listi za „jedinstveni Mostar„. U tome trenutku, bez posebnoga razmišljanja o značaju te liste, kada sam čuo da se radi o jedinstvenome Mostaru, apriore sam prihvatio ponudu da budem i istinski na toj listi. Moram da napomenem, da su listu formirale stranke u koaliciji; SDA, SDP, Stranka za BiH  i  jedan broj nas građana srpske nacionalnosti, tzv. nezavisnih, jer nismo bili članovi niti jedne stranke. Gle čuda, ova lista je i pobjedila i svoga ljutoga protivnika i rivala, stranku HDZ je ostavila sa manjinskim brojem vijećnika u Gradskome vijeću grada Mostara. Ovaj slučaj i događaj, upravo je ovjekovječio i Feral Tribune, godine 1996. u svome listu sa člankom; SEZONA LOVA NA VIJEĆNIKA. Kao najstariji  izabrani vijećnik sam bio predodređen da vodim  prvu konstituirajuću sjednicu Gradskoga vijeća, po nesreći jedini izabrani vijećnik i građanin zapadnoga dijela grada Mostara. Odmah sam bio osuđen na odstrijel i linč od strane nacionalističkih  i neofašističkih elemenata iz stranke HDZ-a, kako bi bio spriječen za održavanje sjednice, a posebno je bilo bogohulno tada i govoriti o nekom jedinstvenom gradu. Međutim,  zahvaljujući međunarodnoj zajednici i njihovim službenicima u tadašnjem OHR-u, bio sam smješten i zaštićen u hotelu „Ero„ , a čimbenici HDZ-a su se odmah pobrinuli da okupiraju moj stan, da ga opeljuše i da ga konačno povratim  2000 –te godine.

Postao sam prognanik u svome gradu, a svi dogđjaji su  vjerodostajni, dugi  i tragikomični, ali veoma ilustrativni za priču o „jedinstvenom„ gradu Mostaru, o kojem se danas  ispredaju mnoge priče od strane neupućenih, diletantskih, demagoških, lucidnih nebuloza i neobjektivnih saznaja sveukupnih prilika i dešavanja u ovome gradu „gradu slučaja„ i gradu Mostaru, kakvoga oni posmatraju i priželjkuju.

Kao  građanin ovoga grada sa polovinom svoga životnoga vijeka, ali na moju sreću nisam i rođeni Mostarac, misleći na ove građane Mostara, koji tako vole svoj grad, sanjajući ga i želeći ga, kakav je nekada bio, tako da su istinski veoma subjektivni u svojim gledanjima, razmišljanjima i svojim željama za njegovm istinskom sudbinom, kao jedinstvenoga grada, često i ne znajući značenje toga jedinstvenoga grada. Zato i često postavljam pitanje značenja jedinstvenoga grada Mostara.

Prije svega, jedinstven grad podrazumjeva i grad  jednakopravnih ili ravnopravnih  građana i naroda koji su i stanovnici njegovi, u svim domenima njihovoga života i djelovanja. To dalje podrazumjeva institucionalnu zastupljenost svih građana jednakopravno, već prema određenom ključu  posljednjega popisa stanovništva (do sada iz 1991. godine ) i broja svih građana u gradu, bili oni konstitutivni narodi ili ostali. Realne i trenutne činjenice ukazuju, da niti u jednome niti u drugome slučaju, ova konstatacija nije validna  u sadašnjem trenutku, što dovoljno ukazuje da smo daleko od jedinstvenoga grada Mostara, a prema nametnutom Statutu 2003. godine od strane gospodina Ešdauna iz OHR-a.

Politikantske su priče svakodnevne i česte, od stranačkih i pojedinačnih predstavnika i sudionika, kako su oni veoma zabrinuti o administrativnome ustroju samoga grada, da li je u pitanju grad, opština ili više opština, kao da se ovim riješava i suštinsko pitanje  jedinstvenoga grada Mostara. Prema Ustavnom riješenju Federacije pojam grada se može definisati i sa ustrojem dvije ili više opština, što niti u kome slučaju dovodi u pitanje njegov jedinstveni značaj i položaj njegovih građana. Shodno nekim nebulozama i jednostranim tumačenjima značilo bi da i grad Sarajevo nije jedinstveni grad, jer ga čine više opština, što je apsolutno i smješno i neprihvatljivo tumačenje.

Međutim, bilo kakvo razmišljanje o teritorijalnom ustroju opština duž rijeke Neretve, značilo bi određenu podjelu, što je apsolutno neprihvatljivo, dok se mogu nazirati određena rješenja novih opština uzdužnim ustrojem opština, recimo na tri; sjever, centar i jug, ili tome slično.

Nadalje, drugi neupućeni ili željni prikriti i udio sopstvene odgovornosti sa sudbinom ovoga grada, stalno i demagoški ponavljajući kako nije ovo „grad slučaj„ u namjeri da ga uporede sa mnogim drugim gradovima u Federaciji, poput Travnika, Tuzle, Zenice ili bilo kojeg drugoga grada. Istinski, Mostar i jeste „grad slučaj„ jer je doživio dvostruku agresiju, sa istoka i sa zapada, razaran je i uništavan i materijalno i ljudski, njegovi građani, posebno Bošnjaci, su zatvarani, ubijani i proganjani, a njihova imovina i stanovi su redovno bivali opljačkani.

Ako se u postdejtonskome periodu često govori o individualnoj odgovornosti za zločine učinjene na našim prostorima, kao i u ovome gradu, onda se istinski mora reći da je kao rezultat sveukupnoga događanja u gradu na sceni kolektivna ili mržnja naroda. Ma koliko to zvučalo nenormalno, mnogima se i ne svidjalo, ali je  istinito i realno. Grad sa mnogo slučajeva i primjera, još i danas poslije toliko godina od Dejtona, neofašizma, netrpeljivosti, netolerancije, diskriminacije i dominacije jednoga naroda nad drugima. Ovo je grad koji u obrazovanju generacija svojih građana, po sistemu dvije škole pod jednim krovom, generira dugotrajnu mržnju i netolerantan zajednički odnos i odvikavanje generacija budućih građana da žive u zajedništvu i nekadašnjim odnosima, na koje su rođeni Mostarci uvijek gajili i priželjkivali.

Pojedinci, prolaznici i neupućeni ili stranci često u svojim ocjenama stanja u ovome gradu, imajući u vidu i njegove prirodne ljepote i vrijednosti ljudskih ruku, često zanemarujući ili neznajući ovakve odnose i ratne posljedice stanja u gradu, smatraju i veličaju neko „kvazi jedinstvo i zajedništvo„.

Vrijeme idola i ideala u gradu je prošlo, realne činjenice kao rezultat posljedičnoga stanja daju i objektivne činjenice koje su nepobitne, da jedinstveni Mostar ne postoji više, a da li će biti i kada, u mnogome zavisi od kompromisa i tolerancije, od razuma i ljudskoga osvješćenja i normalnoga prilaza riješenja i dogovora, od uvažavanja i drugoga i različitoga, ali uz prethodno saznanje o istini i samo istini sudbine i grada i njegovih građana. U mnogome, mnogi od nas, da ne kažem i svi, moramo mijenjati svoje čipove u svojoj postojećoj memoriji, na taj način raščistiti sami sa sobom, u svome narodu i sa svojim narodom, te na taj način formirati svoju ličnost i zajednički krenuti novim stazama prihvatljivim i blagougodnim za sve građane ovoga grada. Ostaviti po strani DNK analize i prebrojavanje „krvnih zrnaca„, što nam nameću nacionalisti, te se prikloniti samo toleranciji i kompromisnim riješenjima sosptvene i zajedničke budućnosti suživota.

Ako se priupitamo da li je to moguće, svakako da jeste, imajući u vidu sve naše stvaralačke mogućnosti, ljudski potencijal i prirodne ljepote, samo uz jednu normalnu i pravilno usmjerenu potencijalnu energiju našega ljudskoga bića.

 

tačno.net
Autor/ica 25.11.2013. u 18:02