KO SIJE BIJEDU, ŽANJE GNJEV

Povezani članci

• Jebeš Bosnu koja zemlje nema
• Nedžad Maksumić: I živi i mrtvi u ovom gradu robovi su bez okova
• Kantonalni sud u Sarajevu poništio okolinsku dozvolu za izgradnju dvije MHE
• Esad Bajtal: Fašisti u evropskom ruhu
• Znanstvenik ili isljednik: Put doktora Miljenka Lugonje od Vranice do Heliodroma
• COLLABORATION projekt i izložba u Mostaru

Danas se šetam Cernicom i u susret mi ide kolona omladine sa parolama i odmah mi jedna upade u oko i dade mi inspiraciju DA SE oglasim sa svojim stavom, koji je uvijek bio i blagovremen i istinski prihvatljiv. Pisalo je: „ Ko sije bijedu, žanje gnjev„.

Piše: Mr Milan Jovičić

Naša mladost, naša omladina postaje gnjevna, nikada nije kasno i vrijeme je da se čuje i njihov glas, jer je ipak postojalo i nešto dobro i ponosno i prkosno, što smo im mi starije generacije ostavile u naslijeđe i amanet. Zar trebamo dozvoliti do kraja đilkošima, tajkunima i lopovima, poput dodikovaca, čovičevaca, zlatana i inih, da nam isisaju i posljednje kapi mlijeka iz naše majčice domovine, Bosne i Hercegovine, pa da nam sve majčine sise ovozemaljske presuše i da našoj djeci ostavimo svako beznađe, siromaštvo i tugu.
Nekada prebogata zemlja, sa resursima i pametnim i vrijednim ljudskim potencijalom, totalno je ogoljena i pokradena i ova naša mala „Švica„ spala je ispod nivoa zemalja, sa kojima smo se nekada opravdano šalili i stvarali anegdote, ne vjerujući da i mi dolazimo u njihov i još gori položaj.
Omladina maršira kroz Cernicu i protestuje radi nekoga jedinstvenoga matičnoga broja, a što su nam ogolele koske već davno bačene i što nam država propada za ovu omladinu, bez svijetlije budućnosti i njihove ljudske egzistencije, to nije niti bitno, pa neće se valjda oni parlamentarci sa obilatim honorarima i istinski pozabaviti za boljitak ove mladosti.
Evo, ovih dana, tako čitam u „Avazu“ Ustaše i čimbenici hadezeovci  iz „Aluminija„ i počeše sa svojim lažama i lažnim pričama, za malu djecu,  prijetiti Vladi da će zaustaviti proizvodnju. Dobro je, držite lopova, po narodnoj,  dolazi vrijeme kada lopov lovi lopove. Sasvim su se dovoljno nafatirali društvenog i radničkoga dobra, sa ocem lijepe njihove, od Brajkovića , Bradvice i ini njihovih   trabanata, ulizica i kriminalaca, te je došlo vrijeme da se cijela firma obezvrijedi, kako bi je kupili za jednu marku i onda normalno nastavili proizvodnju.

Interesantno je napomenuti, da su sve dosadašnje Vlade Federacije, sa premijerima od Bičakčića, Brankovića, Behmena / koji je jedini nešto pokušavao  učiniti /, preko rahmetli Hadžipašića i sada do Nikšića, lagale i obmanjivale radnike „Aluminija „ sa rukovodstvom u miru i tišini La Mirage / restorana za elitu / uz piće i mezu ćaskali krojili planove na štetu i radnika i države. Kada se nešto i očekivalo od posljednje Vlade i premijera Nikšića, odnosno SDP –a da može nešto pokrenuti i učiniti, za život čovjeka i obespravljenih radnika „ Aluminija“, nastavila se ista pjesma sa trubama i guslama, po notama tih čimbenika. Možda i nije čudno da to SDP nije ništa uradio, jer se uljuljkao u imovinu SKJ / čiji sam sa ponosom i ja bio član / i kao nasljednjik uzurpirao je svu imovinu i nastavio je sa njenim rentanjem, po uzoru na svoje susjede iz stranačkih hdz-eovih okupatorskih scenarija / poput Aluminija i Sokola /. Po onoj narodnoj ; „ nediraj  ti mene, neću ni ja tebe„ svi su odreda koristili tu krilaticu i jamljali su što se moglo jamiti.
Ustaše na kapije bojovnici i po ratnome scenariju, ne dadoše prilaz ni dobrome čovjeku, stručnjaku i pravome Mostarcu Milivoju Gagri, koji je u vrijeme Vlade Behmena bio imenovan za predsjednika Nadzornoga odbora. Ko je mogao i ko je smio probiti taj agresorski osinjak, kojeg je aminovao i njihov otac nacije, prilikom puštanja u rad  prvih ćelija, poslije rata.
U vrijeme svoga mandatnoga perioda 1986-90 godine, kao Republički i Savezni poslanik/ delegat intezivno sam bio na fonu angažovanja za Aluminij, kada je u pitanju potreba za električnom energijom, kao specijalnom potrošaču, po veoma povoljnim uslovima. Da, ali tada je Brajković i bio veći komunista od moje malenkosti, bar se tako deklarisao i sa svojim crvenilom ispod košulje, od silnoga busanja.Tada je „ Aluminij „ istinski bio firma multietničkoga karaktera, zajedništva i svih svjetskih proizvodnih parametara. Tada se nije tražila „krvna grupa„ pa su utoj firmi mogli raditi i Srbi iz Baćevića, na čijoj je djedovini i podignut kombinat, tada je bila i trećina Bošnjaka, od kojih je većina „dobrovoljno“ poslije Heliodroma i Dretelja otišla u dijasporu.

Tada nije bilo i nepodobnih Hrvata, jer se ova kategorija radnika pojavila u postdejtonskom periodu i u Brajkovićevo vrijeme. Danas više u toj firmi ne postoji univerzalna krvna grupa, koja bi im garantovala neko razumijevanje i poštovanje i u ovakvoj nakaradnoj ustrojenoj državnoj tvorevini.
Nemojte se narode uzbuđivati, biće i dalje povike da se drže lopovi ili po onoj „ j..o lud zbunjenoga, pa će se i dalje stvarati debili, kojima će se moći i dalje servirati ovakve laži.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /