Narodu dosta cirkusa, treba hljeba!

Povezani članci

• Safet Zec: Prisustvujemo obnovi fašizma i nacizma
• Sramotno: Milanović odlikuje jedinice HVO-a koje su učestvovale u zločinima
• Kofer
• NS Mostar: Urediti manje gradske parkove i otvoriti prostor za mlade i penzionere
• Komšićeva suspenzija demokratske procedure
• Nenad Bunjac: OPTUŽUJEM PTICU RUGALICU

Narod je progovorio o potrebi konačnoga rušenja cirkusne šatre, sa putujućem karavanu stranačkih kabadahija, te umjesto cirkusa traže hljeba. Najvažnija institucija sistema zakonodavne vlasti svakako su parlamenti na svim nivoima, a posebno državni parlament. Svojim glasovima na izborima narod je ukazao povjerenje svojim izabranim parlamentarcima da ga predstavljaju i da u njihovo ime i u zajedničkom interesu u parlamentu raspravljaju i usvajaju nužne i neophodne zakopne na nivou države, koji trebaju da regulišu sve Ustavno i zakonske norme i potrebne odrednice za normalno funkcionisanje države, u interesu i građana i naroda u Bosni i Hercegovini, ali na principima ravnopravnosti.

Klovnovi iz putujućeg cirkusnoga ansambla čelnika vladajućih stranaka, očito su uzurpirala sva prava i nadležnosti ovih istih naših parlamentaraca, koji su kao klimavci, podanici, mešetari i nedonoščad u svojoj parlamentarnoj praksi pokazali i svoju nesposobnost i svoje podaničke mentalitete za dodvoravanjem svojim narcisoidnim i nezajažljivim šefovima, feudalcima i diktatorima, da u njihovo ime u kafanskim ambijentima i po svjetskim metropolama, sve o trošku svoga osiromašenoga naroda, iznalaze riješenja već 20 godina, ali sa ciljem da ih nikada ne iznađu i da trajno i vječno gospodare i vladaju ovim napaćenom i osiromašenom narodu.

Nikakva paušalna ocjena i procjena nije u pitanju iz razloga, što je moja malenkost veoma dobro upoznata sa ulogom i značajem vrijednosti parlamentarca, u onome „prljavom i nepodnošljivom komunističkom sistemu„ po ocjeni, saznanjima i po mjeri nacionalista, kriminalaca, pljačkaša, lopova i drugih korumpiranih elemenata, jer sam kao republički i Savezni parlamentarac, imao uvida i uticaja u svim neposrednim angažovanim aktivnostima, upravo za dobro i građana i naroda koji su nam ukazali ovo povjerenje. U onome „nepodnošljivome sistemu„ sa veoma jakom ekonomsko- privrednom i sveukupnom  društvenom i socijalnom jakom podlogom, kao parlamentarci nismo niti u jednome trenutku stršili kao moćnici sa visinom svojih prinadležnosti, plata i paušala, kao što to sada na sramotu svih nas čine ovi naši parlamentarci, u našoj totalno ogoljenoj realnosti, sa bijedom i siromaštvom najvećega procenta našega stanovništva. Niti jednoga trenutka neću da iskažem žaljenje onoga sistemu, ali nesebično žalim mlade generacije i generacije, koje će čekati i kada će dočekati sve ljepote i pogodnosti, koje su imali njihovi roditelji i sve naše generacije.

Obrazovao sam generacije elektrotehničara i ma koliko doprinosio njihovim uspjesima u tehničkim veoma cijenjenim saznanjima, uvijek sam u podsvjesti i profesora i roditelja imao određene slutnje i neprijatne pomisli na nemogućnosti, bar većine, njihovoga zaposlenja, u ovoj surogat državi i njenim institucijama i javnim firmama, sa isključivim i očiglednim nepotizmom, a znanja i sposobnosti nisu primarni u njihovim zahtjevima i potrebama. Nažalost, do Evrope i širokoga radnoga tržišta za ovakve kadrove i zanimanja, trebamo čekati i možda 20- tak godina, da bi se u tome dugome periodu iživili i obogatili naši predstavnici u vlasti i parlamentima, kako bi  se opametili, osjetili i doprinijeli svojim aktivnostima ubrzani put rješenja za ulazak u Evropu i omogućavanju mladima da rješavaju svoju životnu egzistenciju.

Normalno se pitamo, zašto se iznalaze razno razni uzroci i razlozi za ovaj eruptivni glas naroda, uz međusobna i neposredna staranačka optuživanja, kolektivna i induvidualana, kada su jad i bijeda, nezaposlenost, bez plata i malih penzija, socijalna i zdravstvena neimaština tako očigledni i prisutni među građanima, tako su suvišni bilo kakvi komentari ili obrazloženja.

Narodu je sasvim jasno da vlast i odlučivanje konačno moramo isključivo prepustiti, poštenim i moralnim, stručnim i menadžersko dokazanim i sposobnim kadrovima, jer konačno moramo shvatiti da doktori medicine ili politolozi ne mogu voditi oblast telekomunikacija, niti „cestari„ ne mogu voditi energetiku i industriju, niti amateri i nekulturnjaci  mogu voditi kulturu, umjetničku djelatnost  i sport itd.itd.

Da li je potrebno permanentno nekome ukazivati o neophodnosti podnošenja ostavki, jer su mnogi i sramno prikazali i dokazali svoju hrabrost u prihvatanju funkcija i resornih pozicija za koje su pravi diletanti i nesposobnjakovići. Što bi naš narod rekao „golema je za mačka i goveđa glava„.

Odlazite, molim vas odlazite i ništa nemojte da pitate, jer se ovaj narod i građanstvo konačno, daj Bože, i osvjestilo i opametilo da konačno zatraže svoja prava, makar i na ulicama, kako bi na prava i otvorena vrata naših institucija, prije svega u parlamente, uveli i vratili jedine ispravne i prave tokove dogovaranja i odlučivanja.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el. / Mostar, februar 2014. godine