Nasilje u školama, tema koja rijetke zanima u Mostaru

Povezani članci

• Nastavak policijske represije nad aktivistima Prvog marta
• Mlatili su mi sina po glavi, dok nije pao na pod, počeo se tresti i pjeniti na usta, sada je na liječenju u bolnici…
• ZOSTER: “GAVRILO”
• ZLOČINI RODITELJA NAD VLASTITOM DJECOM
• Bajtal: Dodik – samoodbačeni sagovornik
• TO JE BIO PAKAO NA ZEMLJI

Foto: Š.G.

“Nasilje u školama” tema je o kojoj se raspravljalo za Okruglim stolom koji je u Mostaru organizirao Centar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net u okviru projekta „Borba za postizanje nulte tolerancije prema diskriminaciji i nasilju u školama“ koji se realizira u partnerstvu sa Internewsom.

prof. Amer Bahtijar

Predstavnik organizatora ovog okruglog stola prof. Amer Bahtijar u uvodu diskusije istakao je važnost rješavanja ovog gorućeg problema bh društva.

“Svako ozbiljno i zrelo društvo prema nasilju nad djecom ima nultu stopu tolerancije. Nažalost naše bh društvo nije jedno od takvih.”

Prof. Bahtijar također je istakao da su na ovom okruglom stolu trebali biti i predstavnici entitetskih, kantonalnih I opštinskih institucija u čijoj je ingerenciji suzbijanje i prevencija nasilja u školama, mođutim, iako im je poziv blagovremono uručen, nisu se odazvali.

“Priliko organizacije ovog okruglog stola kontaktirali smo Centar za socijalni rad sa pitanjem mogu li nam dostaviti statističke podatke o zabilježenim slučajevima nasilja u školama, međutim, te podatke nismo dobili. Također kontaktirali smo i pozvali na ovu diskusiju predstavnike pedagoških zavoda, direktore osnovnih i srednjih škola, ni oni se nisu odazvali tom pozivu. Očigledno oni kao i kompletno bh društvo smatraju da je nasilje u školama nešto o čemu se ne treba razgovarati.”

Razloge ovakvog ignorantskog odnosa nadležnih institucija kao I kompletne bh javnosti prema problemu nasilja u školama prof. Bahtijar objasnio je činjenicom da bh medijima ove teme nažalost, nisu interesantne.

“U Mostaru imamo veoma specifičnu situaciju, često dobijamo informacije o dogovorenim tučama i ta informacija za nekoliko sati već bude stara. Postavlja se pitanje šta se čeka. Nažalost, čeka se da nasilje da svoj rezultat. Da neko djete izgubi život kako bi ovaj problem bio konačno medijima zanimljiv. Kada se to jednog dana desi odgovornost će biti na svima nama, svima koji su ovaj problem stavljali u drugi plan.”

prof. Vesna Milavić

Dugogodišnji prosvjetni radnik Vesna Milavić, na prevenciji nasilja u školama aktivno radi već trideset godina. Ona je istakla da je nasilje u školama kao i uopšte bilo kakav vid nasilja neprihvatljiva društvena pojava te da nasilje u školi može biti kratkotrajno ali veoma često to nasilje prerasta u dugogodišnje zlostavljanje djece.

“Postoje razni oblici nasilje. U srednjim školama to nasilje može biti fizičko, psihičko i socijalno. Mene veoma zabrinjava tendencija porasta socijalnog nasilja u školama. Taj vid nasilja najčešće počinje na socijalnim mrežama, budući da su djeca danas vezana za računare gdje na osnovi nekih benignih stvari, poput lajkanja fotografija, dolazi da stvaranja tih tabora i grupisanja koje na koncu rezultira nekih fizičkim konfliktom.”

Vesna Milavić istakla je čijenicu da nasilje u školama ima tendenciju porasta ali da je situacija još uvijek pod kontrolom budući da je broj zabilježenih slučajeva zlostavljanja djece veoma nizak. Govoreći o metodama spriječavanja nasilja u školama profesorica Milavić smatra da je prevencija i upoznavanje djece i roditelja sa ovim pitanjem prvi korak ka rješenju ovog problema.

“Često na roditeljskim sastancima kao i drugim nastavnicima i profesorima predlagala sam da prvenstveno moramo raditi na prevenciji ovog problema. Znamo da je veoma teško liječiti oboljelo tkivo i ukoliko ga ikad uspijemo izljećiti svijesni smo da to tkivo nikad neće biti isto i totalno zdravo.”

Post ratni period, nizak nivo društvene svijesti, razorene porodice, loša ekonomska situacija po mišljenju prof. Milavić samo su neki od uzročnika nasilja u školama.

“Djeca dolaze iz domova i porodica koje imaju socijalne, meterijalne, psihološke problem. Djeca koja dolaze iz takvih porodica najčeće se kriju iza jednog nasilničkog ponašanja da bi te probleme koje kući proživljavaju lakše zaboravili. Naravno postavlja se pitanje – ko su uzori današnjoj djeci. Kada npr., postavimo pitanje na časovima odjeljenske zajednice šta djeca gledaju i koje internet stranice posjećuju, dobijemo zabrinjavajuće odgovore. Nažalost, našoj djeci uzori su likovi iz nekih agresivnih filmova ili video igrica ili neki agresivni komšija koji vozi neki skupi automobili.”

Različiti programi podučavanja na temu smanjenja nasilja mogu značajno doprinijeti smanjenju pojave nasilja, bilo da se radi kroz grupni pristup: proučavanjem literature, kroz dramske aktivnosti, igranje uloga, filmove, korištenjem multimedijalnih materijala, sve to može biti od pomoći, ali samo kao dio šireg programa intervencija. Međutim, kako su to istakli učesnici okruglog stola, postavlja se pitanje koliko i da li uopšte opštinske i gradske strukture grada Mostara žele ulagati u omladinu.

Učenici Medicinske škole

Učenici mostarske srednje škole koji su prisustvovali ovom okruglom stolu istakli su da u vanškolskim aktivnostima koje prakticiraju nemaju nikakvu pomoć od gradskih vlasti.

“Ja se duži niz godina bavim plesom i sjećam se jedne prilike kada smo trebali ići na putovanje i takmičenje u Pragu. Niko nam od gradskih vlasti nije pomogao da odemo u Češku ni materijalno niti ikako drugačije ali mi smo prvenstveno zahvaljujući našim roditeljima I njihovim prijateljima, uspjeli finansirati taj odlazak na takmičenje na kojem smo osvojili prvo mijesto,” istakla je Nejra, učenica mostarske Medicinske škole.

Dr. Čolaković

Doktor Čolaković, direktor Higijenskog zavoda u Mostaru, koji se u okviru vlastitih ingerencija bavi i ovom problematikom smatra da je nasilje u školama tema o kojoj se svakodnevno treba govoriti ističući značaj promocije ovog problema u školama ali i činjenicu da se zbog nedostatka finansijskih sredstava ovom pitanje ne posvećuje skoro nikakva pažnja.

“Mi smo u Zavodu za javno zdravstvo po jednoj odluci još 2011. godine trebali osnovati mobilne školske službe higijene koje bi brojale oko pet ljudi, četiri medicinske sestre i jednog doktora specijalistu koji bi djecu u školama upoznavali sa ovom problematikom. Nažalost, iako bi ovaj projekat trabao finansirati Zavod zdravstvenog osiguranja, mi zbog nedostatka finansija još uvijek nismo formirali te timove. Cifra potrebna za finansiranje ovog projekta je oko 180.000 KM.”

Narkomanija, alkoholizam, kriminal kao i ostale negativne društvene pojave za doktora Čolakovića uzroke imaju i u nasilju koje se događe u školama.

“Problem alkoholizma je jedan od gorućih problema našeg društva. Vi imate u Mostaru toliko tih zabava gdje se djeci i omladini nude alkoholna pića po cijenama od jedne ili dvije marke. Imate problem iako je on zakonski regulisan prodaje alkoholnog pica i duhanskih proizvoda maloljetnicima. Također, tu je i pitanje kladionica koje se nalaze izvan zakonom propisanih normi od škola.”

Prema riječima prof. Bahtijara prosvjetni radnici iako konstantno razgovaraju na sjednicama i kolegijima o kladionicama i kafićima koji krše zakomske odredbe o udaljenosti od škola, ovaj problem ne mogu riješiti.

“Shvatili smo da je ovo problem koji mi ne možemo riješiti budući da su to odluke ljudi koji su mnogo moćniji od škola. Ja bih ovom prilikom postavio pitanje ljudima iz policije, centra za socijalni rad kada bi kojim slučajem bili ovdje. Njihov izostanak danas potvrđuje nam tezu da njih ovo pitanje ne interesuje. To su mi u ostalom i rekli kada sam zvao Centar za socijalni rad u Mostaru. Njihov izostanak kao i izostanak direktora škola govori nam da je zakon u najmanju ruku, da se tako izrazim, zadnja rupa na sviralu.”

Dolores Valedar Perić

Dolores Valedar Perić iz Centra za mentalno zdravlje Mostar, smatra da upravo neprovođenje Zakona i tolerancija nasilja u školama dugoročno proizvode ljude i ličnosti kojima je nasilje sasvim normalan i prihvatljiv model ponašanja.

“Imate slučajeva da ona osoba koja je maltretirala svoje drugove u osnovnoj ili srednjoj školi nastavi to raditi i svojim kolegama sa posla kao i svojoj djeci. Nažalost, u našem društvu se o ovom problem ne govori i to se mora promijeniti. Ukoliko se pojedinci grupišu i populariziraju određeni problem, dakle već se o tom problem počelo govoriti i to je upravo prvi korak. S druge strane, moramo vršiti pritisak kako bi se određeni zakoni konačno počeli primjenjivati i sprovoditi.”

Uloga škole i roditelja u otkrivanju i prevenciji nasilja nad djecom je nezaobilazna. Po mišljenju svih prisutnih na ovom okruglom stolu u bosanskohercegovačkim školama potrebno je stvoriti klimu u kojoj se djeca mogu slobodno povjeriti nastavnicima, a također roditelji moraju posvetiti više pažnje odgoju djece jer, ukoliko kao kompletno društvo zanemarimo ovo pitanje, propuštamo priliku da od naše djece stvorimo ljude koji će poštivati kako sebe tako i drugog i drugačijeg.