Nermin Mehić: “U hladu protesta”

Povezani članci

• Gospar Marin Čilić
• U Mostaru otvorena izložba “Mir sa ženskim licem”
• Savez trećih teatara BiH
• Ratne sudbine tri dječaka
• Lirski spomenar s akrostihom
• Društvo siromašnih milionera

Zbirka pjesama “U hladu protesta”, autora Nermina Mehića, na prvomajskom protestu predstavljena je građanima Mostara. Zbirka obuhvata 45 pjesama koje su nastajale za vrijeme mostarskih protesta. U osvrtu na knjigu, Nermin Bise piše kako autorov glas jasno proziva tiraniju i teror oličenu u sistemu koji je sam po sebi rušilački, destruktivan. 

Tim povodom razgovarali smo s autorom knjige, Nerminom Mehićem:

Nermin Mehić s prof.dr. Esadom Bajtalom na prvomajskim demonstracijama u Mostaru

Tačno.net: Gospodine Mehiću, nedavno je iz štampe izašala Vaša zbirka pjesama “U hladu protesta”. O kakvoj se knjizi radi, kako i koliko je nastajala?

N. Mehić: Knjiga „U hladu protesta“ nastala je spontano. Odmah da kažem da ja nisam od pisaca, već da sam običan građanin Mostara koji želi da živi od svoga rada i da imamo u Bosni i Hercegovini ono što imaju sve normalne države. To je ujedno i razlog zbog kojeg sam izašao na proteste. Tako sam u svojoj ljutnji napisao i prvu pjesmu, izbacivši sve iz sebe, sve ono što sam držao u prsima. Pjesma po pjesma objavljivana je zatim u Facebook grupi „Mirni protesti u Mostaru“. Svaka moja pjesma maksimalno je pisana desetak minuta, a kasnije sam saznao da pripada „slam“ poeziji koja se posljednjih godina u svijetu širi velikom brzinom i postaje sve popularnija.

Tačno.net: U knjizi se spominju mnogi ljudi, međutim posebno je emotivna pjesma o Svetlani Broz, unuci pokojnog predsjednika Josipa Broza Tita. Koliko je zapravo bitno vratiti se Titovom djelu?

N. Mehić: Naime, kako su se dešavanja u Mostaru zbivala, tako su nastajale i moje pjesme te je prilikom dolaska Svetlane Broz nastala pjesma i o njoj. O njoj sam čitao i slušao da je žena koja voli Bosnu i Hercegovinu i da se na svoj način bori za njenu cjelovitost. Priliku da joj pročitam pjesmu iskoristio sam na javnoj tribini Centra za kritičku misao u Muzičkom Centru Pavarotti, točnije na promociji knjige Gorana Sarića. Kada je riječ o Josipu Brozu Titu, djelomično mogu odgovoriti na to pitanje jer ličnim iskustvom ne mogu baš govoriti o njemu za vrijeme dok je bio predsjednik Jugoslavije, ali čitajući i slušajući šta govore kompetentni ljudi, onda mogu reći kako je svatko imao besplatno zdravstveno osiguranje, ljudi su imali posao, a gdje god bi odlazili s jugoslovneskim pasošom bili bi cijenjeni. Jednostavno, da ova vlast pruži barem pola toga šta se građanima pružalo u njegovo vrijeme, mi bi bili u fabrikama, a ne na ulici. Pogledajte samo koliko je tada bilo fabrika. Ova naša vlast nije u stanju da sve to okreči, a kamoli da izgradi. Pogledajte puteve. Ova vlast nije u stanju da ih održava, a kamoli da nove pravi.

Nermin i Svetlana Broz

Tačno.net: Protesti u Mostaru su ponovno vratili bratstvo i jedinstvo. Zajedno stoje drug do druga: Nermin, Karlo, Muharem, Ziggmund… Nije li to najveći uspjeh ovih protesta?

N. Mehić: Gledajte, Mostar je oduvijek bio grad u kojem su svi skupa živjeli. Ovi protesti su to potvrdili. Potvrdili su da u Mostaru postoji ogromna masa ljudi koji žele živjeti skupa, koji žele zajedništvo. Jednostavno, ne želimo da se dijelimo. Imena koja ste naveli dokaz su istinitosti ove tvrdnje. Najveći je uspjeh protesta što su ljudi bez obzira na sve pokazali da žele Mostar onakav kakav je bio do rata: grad svih vjera, grad ateista, grad ljubavi i ljudi koji vole Neretvu, tavlu i sve ono što je krasilo ovu sredinu.

Tačno.net: Bili ste jako povrijeđeni hapšenjem Muharema Hindića Mušice. Faktički ste bili uz njegov krevet dok je bio u bolnici. Koliko je gospodin Hindić bitan za ove proteste?

N. Mehić: Naravno da sam bio uz Mušicu dok je bio teškog zdravstvenog stanja i dok je ležao u bolnici. To je najmanje što sam u tim momentima moga uraditi za njega. Svi ljudi koji ljube suživot, pravdu i mrze podjele, bili su tada uz njega na način na koji su mogli. Nimalo nije bilo lahko gledati čovjeka u tim godinama kako trpi bolove od povreda koje su mu nanesene prilikom ničim izazvanog privođenja. Ja i par ljudi molili smo ga da još ostane u bolnici, ali inzistirao je da ide na Španski trg – na demonstracije. Muharem Hindić Mušica je ikona ovih protesta. On nije vođa. Ovi protesti su narodni socijalni bunt. On ljude privlači svojom iskrenošću i pravednošću. Mogao je Mušica da se uliziva vladajućim strankama, ali ne – on je izabrao put naroda. Mislim da ljudi to prepoznaju kod njega. Spreman je na žrtvu bilo koje vrste i to je ono što iznad svega cijenim kod tog čovjeka.

Sergio i Nermin na demonstracijama u Mostaru

Tačno.net: Mostar je oduvijek imao ljude kojima se ponosio. U knjizi pišete o čovjeku koji je predmet divljenja mnogih Mostaraca: gospodinu Sergiu Šotriću. Šta on predstavlja za Vas?

N. Mehić: O Sergiu Šotriću mogu reći sljedeće: Srodne duše se privlače! On je zaljubljenik Mostara – grada u kojem svak na svoj način ima razmišljanja i to je ono što ga ustvari čini bogatijim, a ne bi trebalo utjecati na njegovu podjelu. Sergia sam upoznao na mostarskim protestima. Tako kratak period ga poznajem, ali vjerujte da imam osjećaj kao da ga poznajem mnogo, mnogo duže. Pogledajte samo koliko taj čovjek želi da pomogne Mostaru i koliko prati dešavanja u njemu te aktivno učestvuje. Došao je iz Kelna u Mostar kako bi djelom pokazao ono što govori i piše. Malo je takvih i ljudi to prepoznaju. Kao svjetiljka je koja isijava svojom ljubavlju spram Mostara, spram zajedničkog života, ne gledajući koje je ko vjere i nacije. To je ono što su mnogi ovdje izgubili ili pospremili u drugi plan. Njegova svjetlost daje nadu za Mostar i građane Mostara. Zahvalan sam Bogu što sam ga upoznao i zaista jedva čekam da dođe u Mostar, da popijemo kafu na mostarskom suncu i da se ispričamo. Hvala mu za sve što čini, za sve njegove napore usmjerene ka tome da Mostar bude ono što zaslužuje – grad svih njegovih građana, grad svih koji ga vole. Sergio Šotrić dokaz je da se svijetlost nade nije ugasila, nego će da sija dok je ljudi kao što je on. Imamo ih i u Mostaru, ali imamo ih i van Mostara. Ti ljudi nam trebaju kao cjelina kako bi se ovi oblaci nad Mostarom rastjerali i da nam ponovno sine mostarsko sunce u punom njegovom sjaju.