Pomozimo im naći dom

Povezani članci

• Veležovac Denijal Behram apeluje: Pomozimo FK Emina u osvajanju Kupa Bosne i Hercegovine
• Alma Kovačević: Javna je tajna da se psi lutalice u Sarajevu ubijaju
• Inzko: Neću se izvinjavati Dodiku i Ivaniću, možda se uključim u rješavanje problema u Mostaru
• Smajo Gupta Safić: Mala smo kap u velikom svemiru
• Plenković i Dodik, braća po represiji
• POSTJUGOSLAVENSKI REKVIJEM: SARAJEVO, BOSNAE 1992. – 2020.

Udomljavanje životinja Mostar – BiH, volonterska je grupa nekoliko entuzijasta i ljubitelja životinja koja postoji već tri godine brinući se o napuštenim životinjama, hraneći i liječeći ih, tražeći im dom.

‘Sve je počelo prije dvije godine, od jednog čopora napuštenih pasa iz Južnog logora u Mostaru koje sam zajedno sa jednim prijateljem hranila’, priča nam Tanja Šćepanović, altruista i inicijator cijele ove nevjerovatne, humane priče o napuštenim životinjama iz Mostaru, čak iz Sarajeva, Nevesinja, Jablanice, Rogatice, Konjica….

‘Danima smo ih hranili odvajajući svakodnevno od svog džeparca. Nismo znali kako da im trajno pomognemo pa smo osim uličnih akcija i prikupljanja starih stvari za skloništa, napravili fb stranicu pokušavajući pronaći dom za ta mala napuštena stvorenja. Tako je krenula ova avantura.’

Za to vrijeme udomljeno je stotinjak pasa, nekoliko maca pa čak i tri kozice. Kastriran je veliki broj pasa, vlasničkih i beskućnika. Pomagali su koliko i kome su mogli zahvaljujući donacijama ljubitelja šapica koje su pristizale povremeno.

‘Trenutno imamo 51 psa. Samo za četvero njih imamo besplatan smještaj’, kaže nam Tanja.

Neophodno je osigurati novac za njihov smještaj i hranu, veterinara, sredstva protiv unutrašnjih i vanjskih parazita, vitamine, terapije i dr. Nažalost nije nimalo lako ni jednostavno da samo nekoliko altruista stigne sve jer potrebna su pozamašna sredstva, vrijeme i odricanje od vlastitog života i potreba, potreban je stalan rad i briga.

‘Trenutno imamo četri psa starija od osam godina i njima zaista nije mjesto u pansionima. Imamo Lea koji ima lišmaniju. To je bolest koja je nažalost neizlječiva ali se može držati pod kontrolom. Budući vlasnik trebao bi samo Leov imuni sistem održavati u dobrom stanju i osigurati mu alopurinol – ljekić koji Leo doživotno mora piti.

Mnogi naši psi su prošli pravi pakao dok ih nismo sklonili s ulice. Mnogi su bili ozlijeđeni, udareni autom, otrovani, fizički maltretirani… Imali smo i onih koje smo pronalazili u jako teškim stanjima i nažalost gubili bitku’, dalje priča Tanja.

Samo četiri anđela čuvara bdiju i bore se kako znaju i umiju sa svim nedaćama koje prate ovaj rad i ova mala napuštenja stvorenja: Svjetlana, Anđela, Gracia i Tanja. Njima nije važno da se zna da su baš one te koje se brinu o svemu. Njima je važno da su njihove male njuškice zdrave i da ih neko udomi, da im se neko javi ili pošalje neku kintu kako bi im kupile hranu ili lijekove. Iako često izdvajaju vlastita sredstva odričući se kupiti sebi neku novu krpicu radije obraduju nečim svoje male napuštene ljubimce. Oni imaju prioritet. Najveća radost je kada dođu a oni ih prepoznaju, trčeći im u susret, ljubeći ih i grleći svojim malim šapama, umornim, ponekad promrzlim. Sretne su kad izliječe ili spase još jedno napušteno stvorenje. Vide i osjećaju njihovu zahvalnost u svakom njihovom pogledu, u razdraganom iščekivanju da ih zagrle, povedu u šetnju, trče… Sve je potpuno isto kao i kod ljudi.

‘Samo se želim zahvaliti našoj maloj ekipi na svemu’, kaže Tanja. ‘Na vremenu, živcima, vozikanju tamo ovamo. Hvala i svima onima koji nam financijski pomažu cijelo vrjeme, svima onima koji su našim psima otvorili vrata svojih domova.’

Danas se u Mostaru u pansionu nalazi 31 pas. Sedam pasa je udomljeno i u toku ovog mjeseca odlaze u svoje nove domove. 24 psa hitno trebaju novi smještaj jer se pansion u kojem se trenutno nalaze, zatvara.

U Sarajevu je trenutno 10 pasa, pet na plaćenom smještaju sa 770 KM rashoda, osam pasa je u Bugojnu sa 480 KM, samo tri psa imaju sponzore.

‘U stalnom smo kašnjenju s plaćanjem financijskih obaveza prema pansionu u Mostaru. Dok se psi ne izmjeste, potrebno nam je što više volontera koji bi odlazili u pansion i provodili malo vremena u druženju sa našim psima.’

Većina ovih pasa je kompletno veterinarski obrađena. Sve su predivni, neki su zaista velike maze, željni su pažnje i ljubavi.

‘Hitno nam je potrebna lokacija malo udaljena od grada, sa strujom i vodom, najbolje bi bilo kada bi neko kome dio zemlje ne treba – poklonio zemlju beskućnim psima grada Mostara’ kaže  Tanja.

Potrebni su ozbiljni i odgovorni ljudi da se priključe našim dobrim curama: Svjetlani, Anđeli, Gracii i Tanji, pomognu im koliko mogu, da se uključe i pomognu gradske institucije, da se uradi konkretna, ozbiljna i mnogo veća stvar od dosadašnjih propalih pokušaja.

Apelujemo na sve institucije i dobre ljude: Spasite bar ova divna stvorenja koja nisu nikome kriva, pomozite im jer zima je i nemaju kud osim opet na ulicu a onda kako ćemo čiste savjesti prolaziti pored njih. Oni imaju prirodno pravo koje im pripada da žive bez bola i u normalnim uvjetima a ne našom voljom. Jer kako kaže prof. dr. Esad Bajtal: Životinjska prava, prava na život dostojan vrste, jesu ogromno sjajno zrcalo u kome se nepotkupljivo ogledaju savjest i ljudsko dostojanstvo savremenog čovjeka. Bioetičko ogledalo u kome se zrcale Laž i Istina, Istina i Laž – našeg ljudskog bića!

Za sve informacije možete se obratiti na njihovu fb stranicu: Udomljavanje životinja Mostar – BiH

Galerija naših štićenika u Mostaru – za pojedinačni pregled kliknuti na fotografiju

Fotografije: Štefica Galić