ŠTA JE OD ŠEKSPIROVIH DJELA VIDJELA MOSTARSKA TEATARSKA PUBLIKA

Povezani članci

• Radomir Lazić: DIVLJI ZAPAD
• TEATARSKA TIŠINA
• Nova digitalna knjiga “Paleta i dlijeto” Atifa Kujundžića
• Na strateškim mjestima HDZ-ovi ljudi: Naftnim terminalima dvije godine upravlja direktor osuđen za kriminal
• Radomir Lazić: Povratak u palanku ili onemogućena mogućnost
• Da li nadležne institucije u HNK pomažu građanima/kama da se nose sa psihološkim traumama i poremećajima uzrokovanim ratom?

U povodu 400. godišnjice smrti Vilijama Šekspira

                                                           ***

U srijedu, 3. februara 2016. godine u 19:30 sati, u Galeriji mostarskog Centra za kulturu, biće upriličeno otvaranje dokumentarne izložbe pod nazivom „Šta je od Šekspirovih djela vidjela mostarska teatarska publika“. Izložba je pripremljena uz suradnju sa mostarskim Narodnim pozorištem, a njenu postavku upriličio je Salko Šarić.

Povod izložbi je 400. godišnjica smrti Vilijama Šekspira, autora kome pripada jedinstveno mjesto u svjetskoj književnosti i koji „nije pripadao jednom dobu, već svim vremenima“.

U našem gradu je 1964. godine obilježena i 400. godišnjica od rođenja Vilijama Šekspira nezaboravnim programom pod nazivom „Večer monologa iz djela Vilijama Šekspira“ koju su priredili i izveli glumci mostarskog Narodnog pozorišta. Ovom,najavljenom izložbom, Mostar će dati svoj doprinos obilježavanju 400. godišnjice smrti Vilijama Šekspira koja će ove godine biti obilježena, raznim sadržajima, u cijelom svijetu.

                                                             ***

„Jedino što se uopće pouzdano zna u vezi Šekspira jeste da je rođen u Stratfordu na Ejvonu, da se oženio i tamo imao djecu, da je otišao u London, gdje je počeo kao glumac, da je pisao pjesme i kazališne komade, da se vratio u Stratford, sastavio testament, umro i bio sahranjen.“ To je bio stav Džordža Stivensa, velikog šekspirloga iz osamnaestog vijeka.

Savremena istraživanja donijela su nešto malo više nego što je Stivens znao.

Ono što može da se kaže jeste da je Šekspir bio kršten 26. aprila 1564. u crkvi Holi Triniti u Stratfordu na Ejvonu u Vorikširu.

Njegov rođendan po tradiciji proslavlja 23. aprila, ali to ni jedan zvaničan dokument ne potvrđuje.

Postoje znatne praznine u njegovoj biografiji.

Jedino što se pouzdano može reći jeste da je 1592., kada je imao dvadeset osam godina, Šekspir bio član londonske kazališne profesije, nesumnjivo dokazan kao glumac i pisac kazališnih komada.

Od 1599. godine pa nadalje londonski teatar  Glob brojnoj publici izvodi komade Vilijama Šekspira . Šekspir je bio dioničar u Globe teatru da bi dionice prodao već 1600. godine.

Šekspir zauzima jedinstveno mjesto u svjetskoj književnosti mada mnogi vjeruju da se njegovi komadi najbolje mogu procijeniti kada se vide u kazalištu, jer se tek onda pojavljuje puna veličina njegovog dramskog genija. Ben Džonson je rekao da Šekspir „nije pripadao jednom dobu, već svim vremenima“, što je najistinitija ocjena njegovih dostignuća.

U strogo teatarskom kontekstu, međutim, moguće je opisati mnogostrukost njegovih umijeća, jer on je bio u stanju da piše tragediju i komediju, farsu i historijske drame, s ličnom vizijom koja je obuzimala srca i umove ljudi tokom vjekova i širom svijeta. Iznad svega, upotrijebio je snagu svoje mašte i intelekta ne na apstraktne misli već na ljude.

Opsegu likova koje je stvorio nema ravna, a njihova emocionalna i psihološka uzajamna igra još uvijek nije iscrpljena štoviše, on unosi osobni uvid u likove i time riječima i slikama koje istovremeno uobličavaju onoga ko ih izgovara ali i dramsko tkivo, tako da su utisak patosa, ili humora, ili bola – nezaboravni. Ni jedna jedina od njegovih drama ne ostaje bez odjeka i izvan svojih tekstualnih granica. On neprestano pogađa u strune svoje publike, uvlačeći je u duboko poistovjećivanje.

Šekspirov kanon priznaje trideset šest drama iz prvog folija kao njegovo autentično dramsko djelo. Sva njegova djela nastala su u periodu od 1590.- 1612. godine.

Samuel Džonson u predgovoru Šekspirovim dramama objavljenim 1765. godine, za Šekspirov pristup pisanju bilježi da on „pokazuje pravo stanje ovozemaljske prirode“, u kome je uvijek prisutan najviši opseg ljudskog iskustva.

Njegove drame se i dalje izvode jer su sukobi koje je Šekspir dramatizovao još uvijek aktuelni. Krivica, žudnja za moć, rasizam, neodlučnost, hipokrizija, strast i samouništenje – nisu napasti samo prošlih vremena.

Izvori poretka i autoriteta i dalje su isti.

Godine 1612. Šekspir se povukao iz kazališta i vratio u Stratford.

U januaru, četiri godine kasnije sastavio je testament. Umro je na dan 23. aprila 1616. godine, u pedeset drugoj godini.

Na njegovom nadgrobnom spomeniku, u parohijskoj crkvi u Stratfordu, nije urezano nikakvo ime, već ove riječi koje je možda sam napisao:

Dobri prijatelju, za ime Isusa suzdrži se

Da kopaš po prahu koji se ovdje nalazi.

Neka je blagoslovljen čovjek koji poštedi ovo kamenje

A proklet bio koji pomjeri moje kosti.

Šekspir je uopće prihvaćen kao najveći dramski pisac koji je ikad živio, a tekst ćemo  završiti epitafom koji je napisao njegov prijatelj i kolega Ben Džonson:

Uistinu je bio častan, i otvorene i slobodne prirode; imao je izvanrednu maštu, smjele zamisli i lijepo se izražavao.