Uzaludni nam postdejtonski vapaji, svi na put M-17 i blokirajmo Federaciju!

Povezani članci

• Anto Nobilo: Hrvatska će biti šokirana presudom za Herceg Bosnu koja je bila fašistčka država
• Svetlana Broz: Dobri ljudi u vremenu zla
• Potemkinovo šoping-selo u Mostaru
• NA PARTIZANSKOM PONOVO OSVOJENA SLOBODA
• Sramni dolasci u Mostar
• U utorak u Narodnom pozorištu Mostar velika tribina na temu ‘Napadi na novinare’

Veoma jasan odgovor na pismo zaposlenika firme Aluminij prema premijeru Nikšiću i ministru Trhulju, kako bi naša šira javnost još jednom saznala ili čula istinu, koju mnogi odgovorniji i ne žele da je spoznaju.

“Aluminijevi djelatnici izlaze na ulice. Blokirat ćemo promet na magistralnom putu M17 i paralizirati život u ovom dijelu Federacije, kad je već potpuno jasno da ste Vi odlučili paralizirati nas“, navodi se u Otvorenom pismu nezavisnoga sindikata zaposlenih radnika Hrvata u Aluminiju.

Dakle, cinizam i bezobrazluk u ovoj našoj turobnoj svakodnevnici, nema nikakvih granica. Još jednom se iskazuju protesti i utrke lopova, sa povicima držite lopove. Upravo se došlo tamo gdje smo mi, obespravljeni radnici ove iste firme, započeli još davne postdejtonske 1996. godine da ukazujemo i domaćim i međunarodnim odgovornim vlastima, institucijama  i pojedincima, da se lopovi, uzurpatori i kriminalci pohvataju, zatvore i privedu instituciji pravde. Međutim, naši vapaji su bili uzaludni evo već punih 18 godina, da bi sva g…a i smetljište isplivalo na površinu ovih naših prijetnji i događanja. Ovi isti radnici su uzurpirali i sva naša prava u našoj bivšoj  firmi, sa svojim nacionalističkim i diskriminatorskim rukovodstvom, prisvojili su sve što se moglo prisvojiti i vandalski i na brutalan način ignorisali su nas kao postojeća i živa ljudska bića, ugasili nam svaku nadu u egzistenciju naših porodica, da bi evo danas izjavljivali u svojim zahtjevima: „Dok se mi borimo za zrak, za krv, Vi se oglušujete o naše dopise, o naše vapaje, ne želite nas primiti na sastanak….“

Dakle, naša borba i naši vapaji su u kontinuitetu već 18 godina i mnogi koji su nas primali na razgovore lagali su nas, ali su nas radnici Hrvati, naše bivše radne kolege, jednostavno otpisali, otuđili kao najšugavije životinje, ne mareći ni za naše životne potrebe za taj isti zrak i za krv, istina sa malo drugačijim krvnim zrncima, ali blagodanu sa odrednicom rođene majke i po Božijoj volji i Allahovoj želji.

Obraćajući se na pogrešne adrese, premijera Nikšića i ministra Trhulja, koji su inače tako šarlatanski raskrmčili i državnu i našu imovinu, ne znajući šta čine i neka im svevišnji Bog i dragi Allah prašta, ako im to vi ne namjeravate oprostiti.

Nas radnike, srpske nacionalnosti su svojim nerazumnim postupcima već aminovali tih briga i problema i tako nas, poput pahuljica otpuhali u neku davnu prošlost. Zašto ih sada ucjenjivati, kako ističete u svojim zahtjevima: „Htjeli ste 44 posto udjela u vlasništvu Aluminija – Dobili ste ih!” Ko im je to dao, niste li sve jamili poslije  Dejtona, godinama se samovoljno i samoincijativno naslađivali i našim dobrima, da bi ovi isti vlastodršci, Vlada Federacije  sa premijerom Nikšićem i ministrom Trhuljem, kao slijepci i diletanti uletili u klopku vaših lukavih scenarija i već viđenih agresorskih i nehumanih čimbenika, poput Brajkovića, Bradvice i inih i dodjelili vama 44% kapitala kako bi ga promovisali u dionice, pod uslovom da konačno eleminišete za vjeki vjekova „omrzle„ srpske radničke elemente, pohlepno se hvatajući dioničarskoga udjela sa svojim jaranima ispod zajedničko vezane zastave. Dakle, vi niste ništa nikome davali već ste godinama sijali mržnju, a ko je sije morao je sačekati i oluju. Upravo je vi, kako najavljujete i planirate izvesti na magistralnom putu M-17, da bi kako kažete: „paralizirati život u ovom dijelu Federacije“.

Nadalje u pismu vaših zahtjeva kažete: „- Tražili ste reviziju svih ugovora – urađena je!

 – Tražili ste ulazak financijske policije – već je skoro tri mjeseca u Aluminiju!”

Dakle, na svjetlo dana u širu javnost još nikada nisu prezentirani ti                                                                             rezultati, kako revizije početnoga stanja kapitala cjelovite firme, sa namjerom da se minimizira vrijednost kapitala i da se određeni tajkuni i kriminalne snage iz okruženja „lijepe vaše„ mogli veoma jeftino i povoljno dočepati i firme i relevantnih vrijednosti iste. Istina je, da je i finansijka policija ušla u firmu, po ko zna kojem zadatku i kakav im je scenarij predložen, rezultata nema, ali je opšta konstatacija da se sve ove ujdurme veoma kasno sprovode, vjerovatno dok se naši „sanaderčići„ poput Brajkovića, Bradvice i inih,  dobro udome i smjeste u „svojoj lijepoj„ a da ih ruka pravde ne dostigne, posjedujući i dvojno državljanstvo.

Poslije toliko godina vašega postojanja i rada, ubirući sve blagodeti stanja u surogat državi i crpeći njene resurse i bogatstva na veoma jeftin i perfidan način, niste mogli spoznati potrebu za gradnjom fabričica za finalnu proizvodnju, koja je garancija valorizacije utroška i skupe električne energije za proizvodnju sirovoga aluminija. Godinama, ste se zadovoljavali da izvozite „balvane„ odnosno sirove ingote i trupce alumija, kao da ste se ugledali i na „balvan revoluciju„  Vožda sa istoka, ali je kako vidite sve kratkoga daha bilo. Zato nam i nije jasno, kako ste i mogli očekivati da bi vam dvojac diletanata, premijer Nikšić  i ministar Trhulj, mogli i u pomisli dodjeljivati neke subvencije za struju ili prodavati jeftiniju električnu energiju. Nažalost, to im još od babovine nije ostalo, a sumnjamo da bi to i dozvolilo naše građanstvo, jer su nam već poodavno i grbače naše dobro iskrivljene, a stomaci ispražnjeni, pa dolazi vrijeme da se pozabavimo i sami sobom, a ne da nas šarlatani vode kao slijepce iako smo sa očima bez dodatnih  dioptrija.

Firma Aluminij može samo da posluži široj našoj javnosti kao primjer nacionalističko diskriminatorskih odnosa na nacionalnoj osnovi, upravo zahvaljujući velikoj pljački  imovine svih radnika i države, lansirajući u javnost nebuloze i dječije osmišljenje pričice o velikom izvozniku, ali ne i uvozniku, koja čini okosnicu nekoga virtuelnoga i lažnoga razvoja surogat države,  kojoj su i sami ti nacionalisti kumovali tokom svojih agresorskih dejstava na ovim prostorima, da bi isto nastavili u postdejtonskom periodu ali drugim prikrivenim metodama, kao recidive istoga scenarija.

Zaista je dara prekoračila svaku mjeru civilizovanih i demokratskih metoda i liči na lov u mutnome.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / obespravljeni  radnik Aluminija /

Mostar, mart, 2014. god.