Zvizdić i Novalić posjetili Partizansko groblje u Mostaru

Povezani članci

• File završio angažman oko Sejdić-Finci, protesti u BiH nastavljeni
• Derviš Sušić: U Bosni je imati – opasno kao i nemati.
• Izložba Almedine Fehratović u Mostaru
• Odlazak velikana: Preminuo akademski slikar Jusuf Jusa Nikšić
• Komšić poredi BiH i Ukrajinu, Dodik pominjanje rata naziva histerijom
• BH blok: Udruženi diletantski poduhvat

Bez obzira na predizborne trikove, dobro su se prisjetili, da naši čelnici u vlasti, Bošnjaci, posjete, ovaj naš zajednički, monumentalni spomenik, palim borcima u borbi protiv fašizma, 1941-1945 god.

Ovom prilikom predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić i premijer Federacije BiH Fadil Novalić, izrazili  nezadovoljstvo, jer se ovaj nacionalni spomenik nalazi u jako lošem stanju te poručili da se mora više starati o njemu.

„Uradit ćemo to da buduće generacije nađu izvor i nadahnuće da je fašizam zlo i da se protiv njega uvijek mora boriti, i da zlo nikada ne može pobijediti dobro“  – naglasio je Zvizdić.

Predsjednik Odbora za obnovu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, Sergio Šotrić,  istakao je, „da oni koji leže na ovom groblju pripadaju cijeloj Evropi i svijetu, a ne samo Mostaru i BiH te da su oni dio antifašističke porodice“.  Naglasio je, ovom prilikom, da je nužno i naša  obaveza „internacionalizirati“ ovaj projekat.

Dakle, veoma pohvalno i poželjno, da se naši vlastodršci konačno sjete, šta im je u ovome slučaju nužno činiti.

Međutim, cjelovita slika ovoga problema, nije tako ružičasta, dočaravajuća, a ponajmanje lako izvodljiva, imajući u vidu, ambijent i sva događanja u nedavnoj prošlosti, kao i trenutno stanje, prebivališta neofašizma u gradu Mostaru, kao recidiva proteklog fašizma, te agresorskih nakana, u ovome prostoru i vremenu.

Mi, Mostarci, kao živi svjedoci, koji to i dan danas, tako intenzivno doživljavamo i osjećamo, teško da se možemo uljuljkavati u ovakve i slične slavopojke, rekao bih i obećanja, ludom radovanja.

Devastacija ovoga spomenika, svakodnevni naleti barbara, njihovi grafiti sa kukastim križevima i njihovim, ponosnim „U„ što im je indentitet i sa čime se ponose, u našoj svakodnevnici. Ne samo sa pločama ovih naših mrtvih heroja i velikih antifašista, već i po ulicama grada i njihovim nazivima, po stadionima i ustaškim pjesmama i po drugim brojnim igrokazima u gradu.

Nekako, dobivam dojam, nisu li i Zvizdić i Novalić sa pratnjom, sletili odnekuda sa neke planete, u mirnoći obišli ovaj spomenik, lagodno se osjetili, te još lagodnije, dali nam i neka obećanja.

Ovoga puta, nisam vidio niti jednoga „mišića„ ili kako ih nazivaju, „čimbenika„ iz njihove lijepe Herceg Bosne, jer nije mala stvar, kada dolazi prvi čovjek državne Vlade i premijer Vlade Federacije, da sa njima nema i njihovih koalicionih partnera u vlasti. Da li osjećaju neku krivicu, za ovakvo stanje u gradu i na ovom spomeniku, možda ih je i sramota da se sada pojavljuju u javnosti, upravo pred sljedeće izbore, jer bi mogli gubiti i glasove svojih ulizica i poslušnika.

Sasvim je razumljivo, da se nije pojavio i njihov gradonačelnik, koji već godinama sjedi na braniku neofašizma, te dozvoljava svojim barbarima da čine nedjela i devastaciju spomenika, kao i svih drugih antifašističkih simbola u gradu Mostaru, te kategorički odbija povrat i spomen ploče, u bivšoj  gimnaziji „Aleksa Šantić„ profesorima i đacima, koji su dali i svoje živote u borbi protiv fašizma. Što bi to i bila, njegova briga, u zaštiti partizanskog spomen groblja, ako mu je ideologija HDZ-a i njega kao predsjednika Kantonalnog odbora, ove stranke, da učini svoj puni doprinos, u rušenju svega što su to antifašisti ugradili i stvorili, kada oni imaju i svoju „lijepu domovinu„ što im je njihov Franjo, u amanet darovao.

Moji osjećaji, koji me ne varaju, da i Zvizdić i Novalić i njihove Vlade u Bošnjaka, mogu i pozlatiti ovaj spomenik, odnosno obezbjediti i dovoljno novca za njegovu obnovu, da će se ponavljati iste ili slične neofašističke ujdurme, ukoliko se ovom neofašizmu, konačno i trajno, ne stane nogom za vrat. Ozbiljno je pitanje, koliko smo sposobni i spremni, za tako nešto, jer nam sve realne neprilike u gradu „slučaja„ ukazuju na to.

Zasićeni smo sa lažnim optimizmom, demagogijom i floskulama i više vjerujem onoj starinskoj narodnoj; „Da Bog da kćeri, da te aga uzme, ako šejtani oko kuće oblijeću„?