Bure baruta

Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević 11.4.2017. u 10:52

Izdvajamo

Nakon »one« večere bilo je poprilično jasno da je Izetbegović obećao Čoviću »nešto« što je prihvaćeno iz HDZ-a kao ohrabrenje. Sve treba u narednih petnaestak dana razraditi. Prema reakcijama pred kamerama, na to je upućivao i Čovićev optimizam. Tragom te »slutnje« o Izetbegovićevim obećanjima na njega se sručila lavina doista surovih reakcija iz SDP-a, Građanskog saveza, Komšićevog DF-a i drugih. Od optužbi za izdaju zemlje, za podjelu BiH, za pristanak na stare dogovor između Miloševića i Tuđmana, za nesposobnost, »prodaju Bosne za večeru...«

Povezani članci

Smisao cijele operacije Čovića i HDZ je da dobiju posebnu izbornu jedinicu, koja je de facto, novi entitet, ma kolika bila. To protivnici i Izetbegovića i Čovića zovu konačnom podjelom BiH i izdajom

U nizu raznih izjava koje po zemlji i inozemstvu daje Dragan Čović, prije svega lider HDZ BiH a onda i član Predsjedništva BiH (ovo zato jer su nacionalne stranke u BiH mnogo važnije od Predsjedništva države) jedna je apsolutno tačna: »Ne treba potcjenjivati krizu u BiH…«

Neutralni promatrač sa strane još bi dodao da je ovo upozorenje preblago izgovoreno. Da se ne ulazi u analiziranje jedinog pravog povoda za takvu izjavu. »Zna se« da je to u sklopu ofanzive za mijenjanje »nejednakopravnog statusa« Hrvata u BiH i ničega drugog. Inače, on ne bi čak ni ovako blagim uznemiravanjem Europe naudio vlastitom imidžu »najeuropskijeg političara u BiH«. Bruxelles i dalje istrajava na ocjeni impresivnosti reformskih rezultata u BiH (sic!) pa je jasno da govor o »krizi« iz usta njihovog najvećeg fana ovdje nije mio za uši, i interes. Objektivno govoreći, može mu se. Večerom u Mostaru uoči otvaranja Sajma gospodarstva i gostima koje je tamo doveo – Plenkovića, Vučića, Vujanovića, pa ostala dva člana »rasutog« Predsjedništva BiH, uz Dodika i svog Čavaru – potvrdio je imidž najlukavijeg političara u BiH.

Prije priče ovim povodom, jedna napomena. To što Čović blago naziva »krizom« za svakog normalnog čisti je eufemizam spram realnosti. A u vezi s tim postoje najmanje tri posebna elementa o kojima valja voditi računa.

Jedan je da se ono kazano iza vrata u društvu poput ovog u restoranu »Romanca« u Mostaru, i interpretacija novinarima pred kamerama, ispred vrata, uglavnom poprilično razlikuje. Drugo, i ono što je kazano javno ne mora da drži vodu duže od par dana. Alijina filozofija o tome da se jedno misli do podne a drugo popodne sada je duboko ukorijenjena i mimo naroda čiji je on lider dovijeka. I treće, ukupan mentalni sklop iz kojeg izvire pojam politike u složenim društvima poput ovog u BiH, uglavnom je neshvatljiv organizaciji, strukturama i filozofiji sistema u koji bi BiH, navodno, da uđe. Posebna je stvar što se Evropske unije ne tiču previše ovdašnja unutrašnja nadmudrivanja. Njeni osnovni interesi su da se ovdje ne puca, da se Rusi ne pripuste unutra, da se Islam ne širi previše i da se ne probije koridor izbjeglica prema njima. Uz sve ono notorno u savremenom neokolonijalizmu. To je, ipak, druga tema.

Minuli susreti u Mostaru potvrdili su nekoliko pomenutih »realnosti«. Čović je, iza vrata očigledno mnogo preciznije a ispred vrata dovoljno prepoznatljivo dobio od Izetbegovića ono što mu je, zajedno sa Plenkovićem, najvažnije: obećanje da će se mijenjati izborni zakon kako bi, za početak, bila riješena drama »nejednakopravnosti Hrvata u BiH« (blaža varijanta), ili sadašnje stanje Hrvata koje je »neodrživo« (oštrija varijanta). To obećanje, naravno, podrazumijeva zaključak mnogih da je Izetbegović, uz sve relativiziranje u interpretaciji dogovorenog, učinio »velike ustupke« (umjereno), sve do »skandaloznog novog pristanka na definitivnu podjelu BiH« (opozicija).

Čović je u nekoliko navrata naglasio da više nikada neće biti izbora na kojima će drugi Hrvatima birati njihove predstavnike. Nad svim tim, ipak, ostala je da visi sjena s Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru krajem minulog januara gdje je Božo Ljubić, prvi čovjek HNS-a jasno kazao: »Naš krajnji cilj je treći entitet…«I jedno, i drugo, i reakcije na to, postalo je upaljač za ovo što se valja danas, samo nekoliko dana nakon ugodne večere u Mostaru.

Čović je percipiran među mnogima u ovdašnjoj javnosti kao političar koji polako, ali sigurno dobiva ono što je od početka naumio. Sada je to federalizam, pojam koji svako čita kako mu paše. U međuvremenu je zatezao i popuštao konce u ovisnosti od prilike i sugovornika. Poruke za bh javnost, za Evropu i za susrete sa predstavnicima Katoličke crkve u BiH (oni brinu za sve katolike u BiH, a ne samo za Hercegovce) su da nema govora o entitetu, teritorijalizaciji, odvajanju i cijepanju BiH. Isključivo je u pitanju ustavna »jednakopravnost«, prije svega za novi Izborni zakon (ili bar njegovu temeljitu rekonstrukciju) tako da »nikada više ne bude kako je bilo…«

Od početka je, ipak, jasno da bi Izetbegović sve bitne promjene realizirao kroz Federaciju BiH kao jednu izbornu jedinicu, a Čovićeva pozicija su dvije izborne jedinice. To jeste odvajanje koje sluti »novom entitetu« s fokusom na interes za Hercegovinu, mimo Hrvata u centralnoj Bosni, Posavini i RS- u. Ono za »ispred vrata«, za medije i javnost, naravno, mnogo je principijelnije i milo za uho i onim drugima koji ne dijele sreću Hercegovine. Pa bi teško uživali i u hipotetičkom trećem entitetu izvan kojeg bi ostali, ma koliki on mogao biti.

Mudrost, upornost i politička lucidnost Čovića poznati su. Sve što je u političkim igrama na domaćem terenu do sada želio, prije ili kasnije postigao je. Nije malo onih koji danas postavljaju pitanje i odmah daju odgovor povodom Sajma i večere u Mostaru: »Ko bi još danas u BiH mogao osim Čovića da okupi oko stola ono društvo…Niko!«

U mozaiku refleksija iz Mostara interesantan je utisak Vučića o stanju u BiH. Suština je zabrinutost za postojeću situaciju »gdje se svi bore za svoju teritoriju i svoja prava…« Nije netačno. Pri tome tenzije su sa uobičajenog terena između Bošnjaka i Srba otklizale na teren između Bošnjaka i Hrvata. Jasno, povodom teme o ustavnoj poziciji Hrvata. Iako poprilično navikli na nes(p)retne izjave Izetbegovića u artikuliranju političkih stavova, želja i objašnjenja, predsjednik SDA ovaj put se zamjerio na više frontova. I prema Hrvatima i prema dijelu Bošnjaka pa i unutar vlastite stranke, a posebno prema opoziciji građansko-lijeve orijentacije.

Nakon »one« večere bilo je poprilično jasno da je Izetbegović obećao Čoviću »nešto« što je prihvaćeno iz HDZ-a kao ohrabrenje. Sve treba u narednih petnaestak dana razraditi. Prema reakcijama pred kamerama, na to je upućivao i Čovićev optimizam. Tragom te »slutnje« o Izetbegovićevim obećanjima na njega se sručila lavina doista surovih reakcija iz SDP-a, Građanskog saveza, Komšićevog DF-a i drugih. Od optužbi za izdaju zemlje, za podjelu BiH, za pristanak na stare dogovor između Miloševića i Tuđmana, za nesposobnost, »prodaju Bosne za večeru…«

Izetbegović je odgovorio na način koji mu nije pomogao. Naprotiv. Prvo, kazao je u jednom intervjuu kako se moraju tražiti zajednička rješenja »jer smo umorni od kriza…« Bumerang reakcija je bila – pa ko je te krize izazivao i izaziva. Vi, naravno. Nastavak nije za medije. Nakon toga, slijedilo je još gore. U jednoj rečenici koju su citirali izvori koji »znaju« šta je rečeno »iza vrata«, locirana su tri povoda za dalje zaoštravanje situacije. Izetbegović je, navodno, spomenuo podršku »autentičnim Hrvatima« u pravima na pozicije u vlasti, ali i postavio uslov za tu svoju podršku: »HDZ mora prestati da priča o podjelama u zemlji i novim entitetima…«

Grubo mu je odmah postavljeno pitanje: Šta to znači što će on, ili bilo ko drugi, »podržavati Hrvate« ako su Hrvati konstitutivni narod u BiH sa svim ustavnim pravima kao druga dva naroda. Dugo, suštinsko pitanje kojim se posebno bavio SDP u svom krajnje oštrom saopštenju jeste – koji su to »autentični« a koji onda »neautentični« Hrvati. Ko će o tome odlučivati i temeljem čega? Zaključak im je jasan, ta vrsta »autentičnosti« znači da je riječ o onima koje će da »potvrdi« HDZ. Ipak, ono što je vjerovatno zabrinulo Čovića više od reakcija opozicije koju je sam Izetbegović ovim povodima počastio neuobičajeno grubim i omalovažavajućim epitetima, jeste najnovija interpretacija promjene Izbornog zakona saopštena iz SDA. Odatle opet, i mimo Mostara, poručuju da jesu za rješenje, ali pokrivajući se konceptom doskorašnjeg EU komesara za proširenje Štefana Fülea – ukratko, bez dvije izborne jedinice u Federaciji BiH. A smisao cijele operacije Čovića i HDZ je da dobiju svoju, posebnu izbornu jedinicu ma kolika bila. To protivnici i Izetbegovića (za kojeg tvrde da će pristati i na ovo) i Čovića koji gura »posebnu jedinicu« koja je, de facto, novi entitet – zovu konačnom podjelom BiH i izdajom.

Tako, eto, izgleda ugrubo priča o veseloj i srdačnoj atmosferi u restoranu »Romanca« u Mostaru. Kažu da je Vučić unutra najmanje pričao. Nakon svega i najmanje komentarisao. Zna se da je ocijenio kako je susret bio mnogo značajniji za odnose u regionu, nego što ima razloga za optimizam u vezi sa BiH.
Zaključak mu je o Bosni i Hercegovini kratak i jasan: To je bure baruta!

Novi list