Interpol i političke igre

Dr Sc. Husnija Bitić
Autor/ica 12.12.2017. u 10:48

Izdvajamo

  • Ministar spoljnih poslova Sbije, Ivica Dačić, kaže da je Haradinaj skinut sa liste na zahtev UMNIK-a. Srbija je uložila žalbu na odluku Interpola, i da nalog za njegovo hapšenje i dalje postoji. Svi dokazi za koje sud u Francuskoj kaže da su opravdani i dalje postoje, sada je izdata i nova poternica. Srbija i dalje službeno insistira da se crvena poternica ispoštuje. Ako je to tako, a verujemo da jeste, da je taj propust oko novog zahteva ispunjen, postavlja se pitanje, zašto je on skinut sa liste? Gledajući sa pravnog aspekta žalba Srbije je opravdana. Interpol mora da poštuje raspisane poternice država članica, jer na kraju krajeva Interpol se finacira od tih država. Da li su opravdani zahtevi iz poternice odlučuje sud, pre nego što donosi odluku za ekstradiciju ili ne.

Povezani članci

Interpol i političke igre

Foto: screenshotyoutube

Interpolova dužnost je da postupaju po nalozima država članica, izručenje i skidanje sa liste traženih nije u njihovoj nadležnosti. Nažalost, politički moćnici sve više i više mešaju svoje prste i u poslovima koji nemaju veze sa politikom, pa ni Interpol nije imun na ovakve pojave.

Međunarodna kriminalistička policijska organizacija, poznatija po svojoj telegrafskoj adresi kao Interpol, je organizacija koja se bavi međunarodnom policijskom saradnjom. Osnovana je 1923. godine kao Međunarodna kriminalistička policijska komisija, a svoju telegrafsku adresu usvojila je 1956.

Interpol je jedna od najvećih međunarodna organizacija po broju država članica, odmah posle Univerzalne poštanske unije, FIBA (Međunarodne košarkaške federacije), Ujedinjenih nacija i FIFA-e (Međunarodne fudbalske organizacije). Ima 192 zemalje članice. U 2013., Generalnim sekretarijatom Interpola zaposleno osoblje od 756, što predstavlja 100 zemalja članica. Interpol ima godišnji budžet od oko 113 miliona €. Sedište organizacije je u Lionu, Francuska.

Da bi zadržao političku neutralnost, ustav Interpola zabranjuje njegovo mešanje u zločine koji ne obuhvataju više zemalja članica, ili političke, vojne, verske ili rasne zločine. Njegov rad usmeren je na javnu sigurnost, terorizam, organizovani kriminal, ratne zločine, proizvodnju i prodaju droga, krijumčarenje oružja, trgovina belim robljem, pranje novca, dečju pornografiju, privredni kriminal, računarski kriminal, zločine protiv intelektualne svojine i korupciju. (Gornji podaci su uzeti iz enciklopedie Wikipedia).

Međunarodne poterenica različitih boja

Poternica, koja se raspisuje po naredbi suda, sadrži lične podatke za traženo lice i kvalifikaciju dela zbog kojeg se izdaje, kao i meru koja se preuzima. Sud može, ali ne mora, da odredi pritvor za traženo lice.

U zavisnosti od boje Interpolovih poternica razlikuje se i njihova sadržina:

* “Crvena” – najpoznatija, raspisuje se za počiniocima najtežih krivičnih dela, koji moraju da  budu uhapšeni i isporučeni.

* “Žuta” – međunarodna objava za pronalaženje nestalih lica

* “Narandžasta” – kojom se upozorava policija, državne službe i internacionalne organizacije o potencijlnim opasnostima (bombe…)

* “Plava” – obaveštenje o prikupljenim podacima o beguncu ili njegovim kriminalnim aktivnostima

* “Zelena” – raspisuje se kako bi se dobila obaveštenja ili dala upozorenja o bivšim osuđenicima za koje se sumnja da mogu da počine krivično delo u drugim zemljama

* Crna” – raspisuje se za identifikaciju leševa.

Sa prostora bivše Jugoslavija od 1992.  bilo je mnogo poternicia i to u glavnom crvene boje. Najpoznatije su bile dve crvena poternica, za Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su se dugo vremena “krili“ u Srbiji. Za ovu dvojicu “begunaca“, bila je obećana i nagrada od po pet miliona USA dolara, za one koji bi mogli da pomognu njihovo hapšenje. Nećemo se baviti brojem poternica, zadržat ćemo samo na tome da bi dokazali da i u ovu organizaciju koja se bavi antikriminalom, u njoj samoj ima kriminalnih radnji i u samoj organizaciji iako se kaže da je politički neutralna, to nije.

Ako je neko u obavezi da čini nešto a ne čini, ta pasivnost predstavlja krivično delo. Tako da, ako u Interpolu postoji nalog za hapšenje, a on to ne čini iz ovih ili onih razloga to se u pravnoj nauci kvalifikuje kao krivično delo, ili kako se u svakdodnevnom živote zove kriminalna radnja. Lice koje čini protivpravno delo uobičjano se naziva kriminalcem. Krivična radnja se čini činjenjem i nečinjenjem. Znači onaj ko je činio nešto protivno zakonskim noramama ili ne čini ono što je u obavezi da čini, kvalifikuje se kao krivčno delo.

U prostoru bivše Jugoslavije su učinjena mnnoga krivična dela, tako da postojali i još postoje mnogo međunarodnih poternica, uglavnom crvene boje. Najviše osumnjičenih lica za kojima su raspisane poternice uglavnom su osobe sa teritorije Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Kosova. Mnogi od njih su  uhapšeni čim su došli u dohvat ruke policije Interpola, ali nisu svi predati organima gonjenja državama iz kojih potiču poternice. Postoji i pravna procedura koja se mora voditi pred sudskim organima države gde je begunac uhvaćen.

To što se tiče vođenje sudskog postupka pre izručenja prihvatljivo je, jer može se desiti da je data crvena poternica za nekoga koji stvarno nije učinio nikakva nedozvljena dela, ali je protivnik politike i vlasti u svojoj zemlji, pa ako se izruči matičnoj zemlji neće imati pošteno i na zakonu zasnavano suđenje. Zbog mogućih ovakvih i sličnih slučajeva, mora da se vodi sudski potupak, razmotriti sve činjenice i okolnosti, za i protiv, pa na kraju da se donese prava na zakonu zasnovna sudsaka odluka. Međutim, odluke osnovnog suda i kada se potvrđuju od najviše sudske instance, nju može da stopira Ministar pravde, jer nalog za izručenje potpisuje ministar, koji može da celokupan trud i rad suda na utvrđivanju istine devalvira jednim svojim otpisom. Jedan takav slučaj imamo baš sada, u momentu kada se pišu ovi redovi, u Dubrovniku čeka jedan državljanin Albanije, koji je uhapšen po poternnici iz Srbije. Sudsku odluku nižeg suda o izručenju potvrdila je i najviša sudska instanca u Hrvatskoj, videt ćemo kako će na kraju da se završi. Ako ministar ima poslednju reč, da se neko izručuje ili ne izručuje, zašto onda mora da se vodi pre toga sudski postupak? Jednim potpisom ministra, da se dotični begunac ne izruči, pada u vodu sav trud i angažovanja sudije oko utvrđivanja istine. Znači potrošena ogromna sredstva bez potrebe. Smatramo da pravosnažna odluka suda treba da bude izvršena. U demokratskim i civilizovanim društvima, imao podelu vlasti. Zakonodavna, izvršna i sudska vlast su nezavini u svome radu. Da li u ovakvim slučajevima imamo nezavisnost suda? Moj odgvor je ne!!!

Iznet ćemo ovde još jedan drugi slučaj, kako politika i politčki moćnici odlučuju i tamo gde ne bi trebalo ni da proviruju a ne i da se mešaju. Ovih dana u žiži interesovanja za one koji se bave ovom tematikom je izbio slučaj čoveka koji se trenutno nalazi na funkciji predsednika Vlade Kosova. On re već deceniju i po nalazio na crvenoj poternici, a pre neki dan je skinut sa liste bez ikakve sudske odluke, čistom voljom mešanja politike u poslove Interpola.

Ramush Haradinaj, jedan od komandanata OVK, na listi Interpola za hapšenje i to na crvenij poternici se nalazio od 2004. godine. On je bio izveden pred sud u Hagu, ali zbog nedostatka dokaza je oslobođen.

Tužic je uložio vrlo argumentovanu žalbu koja je usvojena. Predmet se vratio na ponovno suđenje. Šta se desilo? Ponovo nema dokaza. Neki od svedoka više nisu među živima, pod nesretnim okolnostima su izgubili život. Jednog od njih na trotoaru u jednom siromašnom naselju Podgorice, gde je kao izbeglica živeo, pregazio je auto, a ima i onih koji su promenili izkaze ili su odbili na svedoče.

Jedan od svedoka, koji trenutno živi u SAD, pojavio se na sudu u Hagu, ali je reako: “…Vi me možete kazniti koliko god hoćete, ja neću ništa govoriti. Hoću da mirno živim svoj život. Mnogi potencijalni svedoci su danas pod zemljom, ja neću reći ništa više…“ Sud je kaznio svedoka sa dva meseca zatvora i ponovo oslobodio Haradinaja.

Međutim, Srbija je dopunila zahtev za hapšenje, tako da, kako srpske vlasti ističu, sa 30 novih dokaza o njegovoj umešanosti u krivičnim radnjama, a koji nisu bili predmet rasprave pred sudom u Hagu u prošlom postupku.

Krajem prošlog decembra po poternici iz Srbije, on je uhapšen u Francuskoj. Vodio se sudski postupak do kraja aprila 2017. godine, kada je sud odlučio da ga ne izruči Srbiji.

haradinaj

Foto AP – U sudici u Kolmaru u Francuskoj aprila 2017.g.

Iz obrazloženju sudske odluke proizilazi da su po novim priloženim dokazima iz Srbije, ispunjeni uslovi za izručenje, ali zbog proceduralnih propusta Srbije, sud je odlučio da ga ne izruči. Naime, Srbija je dostavila nove ubedljive dokaze iz 2012. godine, ali nije izdala i novu poternicu za hapšenje. Tako da sada ima novih dokaza ali nema i nove poternice, to je razlog da se ne izručuje Srbiji.

Rekli smo i ranije, odluke suda treba poštovati, verujemo da je sud svestrano razmatrao sve činjenice, za i protiv, te na kraju donosio pravednu odluku. U slučaju Haradinaj, sud ne dovodi u sumnju crvenu poternicu, on kaže da su ispunjeni uslovi za hapšenje i izručenje, ali zbog proceduralnih propusta izdavaoca poternice, ne može se udovoljiti zahtevu.

Slučaj Haradinaj pre par dana ponovo je izbio na prve stranice kosovske štampe. Interpol je obavestio Vladu Kosova, da je gospodin Haradinaj, skinut sa liste traženih lica po crvenoj poternici. Znači gospodin Premijer, može slobodno da se šeta i van Kosova, izuzev srpske teritorije, bez bojaznosti da će biti uhapšen ili zadržan.

Ministar spoljnih poslova Sbije, Ivica Dačić, kaže da je Haradinaj skinut sa liste na zahtev UMNIK-a. Srbija je uložila žalbu na odluku Interpola, i da nalog za njegovo hapšenje i dalje postoji. Svi dokazi za koje sud u Francuskoj kaže da su opravdani i dalje postoje, sada je izdata i nova poternica. Srbija i dalje službeno insistira da se crvena poternica ispoštuje. Ako je to tako, a verujemo da jeste, da je taj propust oko novog zahteva ispunjen, postavlja se  pitanje, zašto je on skinut sa liste? Gledajući sa pravnog aspekta žalba Srbije je opravdana. Interpol mora da poštuje raspisane poternice država članica, jer na kraju krajeva Interpol se finacira od tih država. Da li su opravdani zahtevi iz poternice odlučuje sud, pre nego što donosi odluku za ekstradiciju ili ne.

Ako je sud u Francuskoj u aprilu konstatovao da se zbog proceduralnih propusta ne može  udovoljiti zahtevu za izručenje, a u međuvremenu ti proceduralni propusti eliminisani, zašto Interpol samovoljno tako postupa? Ako je stvarno UMNIK tražio to, a Interpol prihvatio, da li će tako postupati i u drugim slučajevima? Na primer, ako Hrvatska ili Bosna i Hercegovina, traže da se neko od njenih građana skida sa liste traženih.

Na početku teksta smo istakli, politici nije mesto u pravdi. Smatramo da ministar ne može degradirati ono što sud odlučuje, Može da ministar potpiše nalog za izručenje ali nikako da mu se daje za pravo da menja odluku suda. Procedura kod suda može da traje godinama, slučaj kapetana Dragana, kod Australijskih sudova trajao je devet godina, pre nego što je izručen Hrvatskoj. Zamislite, kako bi to izgledao, kada bi australijski ministar negirao odluku suda, sav devetogodišnji postupak po sudovima i ogromna potrošena novčana sredstva bila bi uzalud. Srećom to se nije dogodilo. Interpolova dužnost je da postupaju po nalozima država članica, izručenje i skidanje sa liste traženih nije u njihovoj nadležnosti. Nažalost, politički moćnici sve više i više mešaju svoje prste i u poslovima koji nemaju veze sa politikom, pa ni Interpol nije imun na ovakve pojave.

Dr Sc. Husnija Bitić
Autor/ica 12.12.2017. u 10:48