SREBRENICA U AUSTRIJI: BOSNA JE TALAC NEDOVRŠENOG PROCESA STABILIZACIJE REGIONA I ASPIRACIJA BEOGRADA

Bošnjaci.Net
Autor/ica 27.6.2018. u 15:35

SREBRENICA U AUSTRIJI: BOSNA JE TALAC NEDOVRŠENOG PROCESA STABILIZACIJE REGIONA I ASPIRACIJA BEOGRADA

Dok Bečom odjekuju ratno-huškaški i fašističko-četnički povici srpskih «navijača»: «NOŽ – ŽICA- SREBRENICA», dotle se, u sasvim drugom ozračju u sali Pokrajinskog kulturnog centra Ursulinenhof u Linzu, vodi «borba» za istinu i kulturu pamćenja najvećeg zločina u Evropi nakog Drugog svjetskog rata – zločina genocida nad Bošnjacima, nedužnim građanima Srebrenice.Naime, Centar savremenih inicijativa Austrija – CSI, je povodom 11. jula – Međunarodnog Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, 22. juna upriličio kulturno-znanstvenu večer pod motom: «SREBRENICA – uzroci – suočenje – izgradnja povjerenja».

Protagonisti događaja su bili: 

– Prof. dr. Josef Weidenholzer, poslanik u Evropskom parlamentu i počasni predsjednik CSI-a Austrija;
– Šukrija Meholjić, autor dvije knjige karikatura o ratu u BiH i genocidu u Srebrenici;
– Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljuska prava u Srbiji;
– Damir Saračević, predsjednik CSI-a Austrija.

Korijeni genocida u Srebrenici se mogu tražiti u nedovoljno obrađenoj ili falsificiranoj historiji Balkana

U svojoj uvodnoj riječi, Saračević je između ostalog istakao da ovaj susret treba da nas podstakne i na razmišljanje o tome šta to čovjeka dovodi do toga da počini zločin, da nanese zlo drugom čovjeku – svome bratu po ljudskosti. I šta to mi trebamo razumjeti i uraditi da se takvi zločini ne ponove. Zato ova i ovakve priredbe trebaju da funkcionaliziraju prošlost za sadašnjost i bolju budućnost. Kada govorimo o genocidu, trebamo najprije istaći, a to sam naučio od istraživačice genocida prof. Janje Beč-Neumann iz Srbije, da je genocid zločin državnih struktura, odnosno sistema, a ne pojedinca, te da je negiranje genocida njegov zadnji stepen i dokaz da se on zapravo i dogodio. Korijeni genocida u Srebrenici se mogu tražiti u nedovoljno obrađenoj ili falsificiranoj historiji Balkana u proteklih 600 i više godina.


SARAČEVIĆ: Ne možemo očekivati da se veliki broj današnjih političara i funkcionera distancira od određenih zločina, jer su direktno ili indirektno učestvovali u njima

Ističući primjer Njemačke, Saračević navodi da ne možemo očekivati da se veliki broj današnjih političara i funkcionera distancira od određenih zločina, jer su direktno ili indirektno učestvovali u njima, ali se možemo nadati da to mogu iznijeti nove generacije sa prostora bivše Jugoslavije. Osnova suočenja je u međunarodnom dijalogu i priznanju svega onoga što se dogodilo. Sve slike neprijatelja u drugome kao i sve druge socijalne konstrukcije, moraju se razgraditi, te prestati uspostavljati sopstveni identitet kroz poricanje identiteta drugoga. Na poslijetku, ne smije se izgubiti iz vida da se samo pravdom može doći do istine, da se samo ljubavlju može pobijediti mržnja, a samo dobrim odbiti zlo, kazao je Saračević.

Suočenja sa ratnom prošlošću


WEIDENHOLZER: Suočenja sa ratnom prošlošću, podsjećajući na proces denacifikacije u Drugom svjetskom ratu

Prof. dr. Weidenholzer je govorio o važnosti dijaloga i suočenja sa ratnom prošlošću, koji su neophodni da bi se popravili međuljudski odnosi i moglo zajedno graditi bolja budućnost, podsjećajući na proces denacifikacije u Drugom svjetskom ratu.

Živimo nažalost i dalje u vremenu nemira i dogovorene mržnje, poricanja genocida i haških presuda, slavljenja i nagrađivanja ratnih zločinaca


MEHOLJIĆ: 23 godine je nakon prestanka rata i sudski potvrđenog genocida nad Bošnjacima Srebrenice, živimo nažalost i dalje u vremenu nemira i dogovorene mržnje, poricanja genocida i haških presuda, slavljenja i nagrađivanja ratnih zločinaca, nacio-šovinističkog radikalizma i negiranja države BiH i bosanskog jezika, i kad nedostatak zdravog razuma postaje, bojim se, sposobnost nesposobnih da onesposobe sposobne. Zato probudimo se dok nije kasno, jer dok istina nađe put, laž obiđe svijet! Ne dozvolimo da se ponovo dogodi Srebrenica nama niti bilo kome drugom u svijetu.

Šukrija Meholjić je izrazio svoje zadovoljstvo da ga je CSI- Austrija pozvao da bude dio ove tužne komemoracije u povodu 23. godišnjice genocida u Srebrenici i objasnio zašto se on kao arhitekt počeo baviti i karikaturom. Istakao je da to nije bila nikakva posebna ljubav prema karikaturi nego hobby iz nužde.
– Bila je to neka vrsta moje terapije. Morao sam se lično olakšati i dati svoj prilog rasvjetljavanju istine koja je sve više tonula u medijsku maglu. Namjera mi je bila karikaturom ukazati svijetu na pravu istinu karaktera rata u BiH, jer mnogi su imali tada, a dosta njih i dan-danas, pogrešno mišljenje da je agresija na našu domovinu bila ‘građanski rat’. Hoću da vjerujem da sam svojim crtežima koliko-toliko dodirnuo savjest mnogih, podstakao na razmišljanje i uticao na korekciju njihove percepcije o karakteru minulog rata. Vrisnuo sam koliko sam mogao pa makar samo sebe probudio, – istakao je Meholjić i naglasio da svaka njegova karikatura ima svoju priču bola, nestanka i opstanka te da je primarni cilj ne zaboraviti. Imperativ je svakog istinoljupca, a posebno nas preživjelih Srebreničana, da njegujemo kulturu ličnog i kolektivnog sjećanja i svjedočimo o bezumnom činu nasilja kroz različite forme umjetničkog izražavanja i promišljanja. Ja sam eto izabrao karikaturu da se u njenoj suptilnoj zadaći razotkrivanja istine pokušam izdići iznad osobne boli i boli kolektiva kojem pripadam te udahnuti nijemi vrisak mojim crtezima koji nastaju kad i događaji i kao takvi imaju zadatak da svjedoče, podsjećaju i opominju na vrijeme kad je ubijana moja i većine vas, domovina i naš domicilni bošnjački narod.

Dakle pokušavam krikom nactane patnje, u pravilu bez riječi, poručiti da istina nema alternativu i da mora imati svoje stanište u našoj permanentnoj memoriji. Sva ta crna crnina moje crne linije o crnom vremenu šutnjom vrišti i istinski poručuje: Nikad više! Ovim mojim crtežima satkanim u moje dvije knjige karikatura, te mnogobrojnim člancima i izložbama želim dati svoj skromni doprinos mozaiku kulture pamćenja genocidne agresije na BiH sa fokusom na planetarni zločin –zločin genocida u Srebrenici. Tim više jer i danas, 23 godine nakon prestanka rata i sudski potvrđenog genocida nad Bošnjacima Srebrenice, živimo nažalost i dalje u vremenu nemira i dogovorene mržnje, poricanja genocida i haških presuda, slavljenja i nagrađivanja ratnih zločinaca, nacio-šovinističkog radikalizma i negiranja države BiH i bosanskog jezika, i kad nedostatak zdravog razuma postaje, bojim se, sposobnost nesposobnih da onesposobe sposobne. Zato probudimo se dok nije kasno, jer dok istina nađe put, laž obiđe svijet! Ne dozvolimo da se ponovo dogodi Srebrenica nama niti bilo kome drugom u svijetu, – zaključio je Meholjić.

Nije moguće spriječiti buduće genocide i zločine protiv čovječnosti ako ne razumijemo istinu o Srebrenici i njene uzroke


BISERKO: Bosna je talac nedovršenog procesa stabilizacije regiona i aspiracija Beograda. Sve dok se suštinski ne ospore pretenzije Beograda stabilnost regiona će biti fragilna, a Bosna će ostati talac tih pretenzija.

Sonja Biserko je u svom obraćanju istakla da genocid u Srebrenici nije samo poraz Srbije, već i Evrope koja nije na vreme reagovala. To je poraz Ujedinjenih nacija i njihove politike podjednake distance, odnosno politike “moralne jednakosti” kojom se jednako tretiraju žrtve i agresori u nameri da se zadrži neutralnost. Jedan od svjedoka u Miloševićevom slučaju Diego Arija, ambasador Venecuele pri UN i član Vijeća sigurnosti u vrijeme dešavanja Srebrenice, je govorio o namjerno pogrešnim direktivama i nezainteresovanosti najviših zvaničnika UN u odnosu na dolazeću tragediju u BiH koju je on nazvao “usporenim genocidom”. Danas, poslije 23 godine genocid u Srebrenici je zločin koji najdublje zadire u suštinu srpskog nacionalnog projekta i teško je vjerovati da će srpske elite biti spremne da se na pravi način postave u odnosu na genocid u Srebrenici. Negiranje genocida u Srebrenici, njegovo relativizovanje, ili pokušaji pravdanja zločinima počinjenih nad Srbima, Srbiju i srpski narod guraju u civilizacijski i moralni sunovrat i izolaciju. Povodom svake godišnjice genocida u Srebrenici, Srbija burno reaguje. Svi pokušaji međunarodne zajednice da navede Srbiju da prizna genocid, zavrašavaju se tezom da je riječ o pokušaju rasturanja Republike Srpske i ugrožavanja interesa Srbije. To stvara začarani krug manipaulacija i laži. Nije moguće spriječiti buduće genocide i zločine protiv čovječnosti ako ne razumijemo istinu o Srebrenici i njene uzroke. Međunarodna zajednica je propustila priliku da Srbiju primora na ispunjenje i moralnih obaveze prema regionu i svijetu. Da bi to bilo ostvarljivo Biserko navodi dvije mogućnosti:

– da se u obrazovanje, kao glavnom ideološkom instrumentu, uključi period od devedestih godina prošlog vijeka, da se objektivno govori o odgovornosti;
– ili da se kriminalizuju poricatelji, što u slučaju Srbije znači – brojni pripadnici elite. To znači usvajanje zakona, kao u Njemačkoj i u nekim drugim evropskim zemajama, kojim se kažnjava poricanje genocida.
– I još nešto:
Bosna je i sada nefunkcionalna država što je posljedica Dejtonskog sporazuma koji je blokirao integraciju Bosne. Osim toga, međunarodna zajednica nije stvorila neophodni okvir za pomirenje. Propale su dve komisije za istinu i pomirenje, opet zbog „principa“ neutralnosti, jer se govorilo o tri narativa, o izjednačavanju žrtve i dželata.

Bosna je talac nedovršenog procesa stabilizacije regiona i aspiracija Beograda. Sve dok se suštinski ne ospore pretenzije Beograda stabilnost regiona će biti fragilna, a Bosna će ostati talac tih pretenzija.
Balkanski narodi su od Berlinskog kongresa 1878., prošli dramatičan put sopstvenee emancipacije. Mnogi su, kao na primjer Bošnjaci, bili osporavini u naporima da se izbore za svoj identitet. To su ostvarili u drugoj Jugoslaviji, dodatno su ga potvrdili ratom devedesetih, iako su za to platili najstrašniju cijenu.
Postoje pokušaji da se neki narodi fizički unište, iskorjene, ali se ne može spriječiti njihov nagon za slobodom i vlastitim identitetom. Možda je to jedino što smo za sada naučili o genocidu u Bosni, – istakla je Biserko.

Na kraju izlaganja učesnika upriličena diskusija, na zanimljiva pitanja iz publike odgovarali su protogonisti večeri Weidenholzer, Meholjić i Biserko.

Kulturno-znanstveno veče je dobilo svoje posebno popunjenje u ambijentu ozračja izloženih karikatura/ilustracija autora Šukrije Meholjića.

Selma Aljović, operska pjevačica sa Konzervatorija za muziku i dramsku umjetnost u Beču, je svojim prigodnim interpretacijama muzički briljantno uobličila događaj.
Semra Jašarević je rutinski odradila posao voditeljice programa.
Projekt CSI-a Austrija je realizovan u saradnji sa organizacijom Volkshilfe, i uz srdačnu podršku:
Pokrajina Gornja Austrija, grad Linc, algoPOINT software, Bešić & Omerović OG Trockenbau, Dipl.-Ing. Nedžib Mahmutović (IWE), Progresys Management & Engineering GmbH i Stuckateur & Trockenbau Dedić.

Bošnjaci.Net
Autor/ica 27.6.2018. u 15:35