Stara devizna štednja u bankama bivše Jugoslavije

Povezani članci

• NAVRATI, KOD KUĆE SAM POPODNE
• Svečano otvorenje izložbe “Mir sa ženskim licem” 8.3.2019.
• Tomislav Jakić: MI I ONI
• Neovisni za Hrvatsku 0,4%
• Tomašica, dolina najsurovijih nadanja
• Zemlja za vas

foto: Mujčin Bešlo

“Pilot” presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburgu poznate kao predmet “Ališić i drugi protiv BiH i drugih država nasljednica bivše SFRJ”, broj 60642/08 od 16.07.2014.g. su države Slovenija i Srbija obavezane na isplatu “stare” devizne štednje svim štedišama koji su ovu štednju položili kod banaka čije je glavno sjedište-matična banka bila na teritoriji jedne od ovih država – Slovenija za Ljubljansku banku, a Srbija za Invest i JIK banku. Štednja treba da bude isplaćena svim štedišama bez obzira na njihovo državljanstvo i bez obzira gdje se nalazila

podružnica-filijala-expozitura ovih banaka, kao i bez obzira na to da li je štediša do donošenja ove “pilot” presude preduzimao neke radnje na ostvarenju ovog prava ili nije – presudom su obuhvaćene sve štediše koji nisu realizovali ovo svoje pravo. Postupak verifikacije-prijave potraživanja vode za R. Sloveniju Sklad R. Slovenije za nasledstvo-javni sklad, www.srsn.si a za R. Srbiju Uprava za javni dug, www.javnidug.gov.rs. Na ovim internet stranicama su objavljeni svi propisi, obrasci, informacije i kontaktni podaci. Sve potrebne radnje može obaviti štediša lično ili za to ovlastiti opunomoćnika po slobodnom izboru.

“Pilot” presuda znači da se ona odnosi na sve štediše, neovisno da li su do tada nešto poduzele u ovom predmetu ili nisu. Ovom presudom su Slovenija i Srbija obvezane da isplate štednju položenu kod njihovih “domicilnih” banaka – Ljubljanska banka (Slovenija) i Invest banka-JIK (Jugoslovenska izvozna i kreditna banka) (Srbija), Isplatu treba izvršiti neovisno od toga gdje se nalazila filijala – expozitura banke i svim štedišama, bez obzira na državljanstvo.

U pisanoj formi za naš portal izjavio je Mujčin Bešlo, Rechtskundiger ex-Yu (advokat za pravo bivše Jugoslavije), sa sjedištem u Duesseldorfu, upisan u registar Višeg zemaljskog suda u Dizeldorfu (Oberlandesgericht Düsseldorf) pod brojem 3712 E 1-6.253, Tel.:+49/211/6803424, Mobil:+49/176/45620444. I naglašava:  Štediše su Zahtjev za verifikaciju štednje Ljubljanske banke mogle predati do kraja decembra 2017.g., a Prijavu potraživanja za štednju Invest i JIK banke mogu predati do 23. februara 2019.godine:

„Moja želja je da se što više štediša kojima je potrebna dalja pravna pomoć pravilno obavijeste i okupe oko jednog opunomoćnika ili tima kako bi se predmet potpuno, efikasno i za štediše prihvatljivo – ekonomično riješio. Postupanje Udruženja, drugih advokata i pojedinaca, uz veliku podršku neodgovornih (kupljenih) medija je među štediše unio štetne zabune. Ponudio sam pomoć i suradnju i sarajevskom Udruženju-gđa. Omersoftić i njenim advokatima Spaho i drugima – bez rezultata – svi gledaju samo svoj lični interes. Nije problem, od novca se živi, ali, ovo je prevršilo svaku mjeru i postalo je toliko neodgovorno, nestručno i nepravilno da “boli glava”- narodnim jezikom rečeno. Veliki broj štediša nema internet i čuju i čitaju što im se servira – a to je za štediše i za sam predmet “pogubno”.

Glavni problem sa kojim se suočavaju štediše Ljubljanske banke – Glavna podružnica Sarajevo je taj što je slovenskim Zakonom o načinu izvršenja ove presude iz scheme isplate isključena štednja koja je svojevremeno po propisima u BiH-Federaciji BiH prenesena na jedinstveni račun građana za upotrebu u procesu privatizacije. Sklad dosljedno odbija sve Zahtjeve za verifikaciju- isplatu ove štednje i štediše trebaju pokrenuti Upravni spor pred sudom u Sloveniji – koristiti omogućena pravna sredstva.

Za štediše Invest i JIK banke je još uvijek glavni problem što nisu spremni štedne knjižice slati poštom – što je moguće iz straha da se iste ne izgube. Dalje, štediša može predati dokumentaciju i lično, a štediša ili opunomoćnik treba da budu prisutni kod otvaranja potrebnih računa – kod Centralnog depoa za kliring hartija od vrijednosti a.d. Beograd, odnosno ovlašćene banke. Potvrde o tome da štediša nije koristio ovo pravo i da mu to nije bilo priznato po propisima bivših republika SFRJ, koje je potrebno priložiti uz prijavu potraživanja izdaju prema sjedištu podružnice-filijale-expoziture banke:

-Crna Gora:Crnogorska komercijalna banka ad Podgorica

-Makedonija: Centralni depozitar hartija od vrednosti ad Skoplje

-Slovenija: Ministarstvo finansija

-BiH: Federacija-Finansijsko informatička agencija (FIA),Sarajevo, Republika Srpska:Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) B. Luka – sve informacije i kontakt telefoni- adrese su dati i na internetu.

-R. Hrvatska još nije službeno odredila organ nadležan za izdavanje ovih potvrda. Veliki problem sa kojim se štediše suočavaju je nedostatak tačnih informacija. Veliki broj štediša nema internet, a objave po medijima su vrlo često netačne ili nepotpune.

Nepravilnosti koje sam ja uočio: 

1. Nakon što je donesena ova presuda i omogućena upotreba ovog jezika u postupku verifikacije štednje u Sloveniji – prijava potraživanja u Srbiji, štediša je mogao i može sam da popuni unaprijed zadate obrasce, priloži potrebna dokumenta i poštom ili lično podnese Zahtjev za verifikaciju štednje u Sloveniji ili Prijavu potraživanja u Srbiji.

2. Tokom vremena i cijelog postupka štediše su izložene nepravilnom obavještavanju i zloupotrebama od strane Udruženja štediša iz Banjaluke – gospodin Svetozar Nišić i iz Sarajeva- gospođa Amila Omersoftić. Mnogi advokati su se javili u medijima, sa jedinim rezultatom da se pojave i da im se štediše obrate. Opunomoćnik štediša u ovom predmetu na ESLJP sam bio ja- pilot-presuda je za sve, upotrebu jezika sam obezbjedio ja. Ostali su čekali da se sve ovo završi ili su se po završetku uključili i od štediša za popunjavanje unaprijed datog obrasca naplatili 10% štednje i kamata, što je očigledno u nesrazmjeri sa onim što su uradili, što predstavlja prekomjerno ugovaranje naknade, prevaru i zloupotrebu institucije advokature i udruženja kao neprofitabilne organizacije civilnog društva.

O ovome što ću navesti imam dokaze

Udruženja štediša:

1. Gospodin Nišić Svetozar – banjalučko udruženje štediša je po velikom broju medija netačno objavio da je moje stranke Ališić i dr. u ovom predmetu zastupala kancelarija Mattil i Kolege iz Minhena. Zahvaljujući tome, veliki broj štediša je ovoj kancelariji dao punomoći – uključujući to da su “nasjeli” njihovom tvrdnjama da će protiv BiH podnijeti Aplikaciju za štednju kod bh. domicilnih banaka – više od hiljadu štediša im je platilo predujam – često i preko hiljadu evra-

podnijeli su Aplikaciju – ista je odbačena kao nedopuštena. Kao advokati su morali znati da je predmet okončan i da ne prihvate dalje zastupanje – šteta za štediše iznosi više stotina hiljada evra. Imam objave g. Nišića i njihova pisma štedišama, a veliki broj štediša mi se žalio na njih – teško im je da prijave jer je njemački advokat itd.

Prema informacijama od štediša i njegovog prvog advokata Slobodan Perić, gospodin Nišić je navodno od štediša po raznim osnovama do sada uzeo više miliona evra. Po okončanju postupka ovo Udruženje je štedišama “pomagalo” da popune obrasce – štediše su se nakon naplate štednje njima “zahvaljivali”- jedan od primjera je gospodin Šehić Izet – ispostava ovog Udruženja u Mostaru, koji je “pomogao” preko 600 štediša – sumnjam da je to uradio besplatno, itd.

2. Gospođa Omersoftiće – sarajevsko Udruženje štediša: Ovoj gospođi sam prije podnošenja Aplikacije u ovom predmetu ponudio pravnu pomoć i suradnju – septembar 2004.g. (Aplikaciju sam podnio 30.7.2005.g.) Nije prihvatila, već mi je poslala obrasce Aplikacije i punomoći da za nju i njeno Udruženje skupljam štediše po Njemačkoj – to njeno pismo još imam.

Udruženja su cijelo vrijeme redovno bila prisutna u medijima, tako da je veliki broj štediša pogrešno stekao utisak da su oni zaslužni za presudu i njima poklonio povjerenje, plaćao članarinu, davali poklone i zahvaljivali se. Udruženje u Sarajevu je išlo dotle da su štedišama pisali tužbe u Upravnom sporu – na ovom jeziku i bez imenovanja punomoćnika za prijem pismena u Sloveniji, što je dovelo do toga da su štediše propustile rokove, izgubili pravo na dalje pravne lijekove-sredstva, a postoji opasnost da im i eventualna Aplikacija na ESLJP bude odbačena jer nisu pravilno koristili omogućena pravna sredstva. Gospođa Omersoftić – uključeni ljudi iz ovog Udruženja, su po raznim osnovama, također od štediša navodno uzela ogroman novac. To rade i danas. Sa advokatskom kancelarijom Spaho iz Sarajeva su okupili i novac uzeli od velikog broja štediša – za nepravilno ili nepotrebno postupanje. Gospođa Omersoftić je angažovala i plaćala i ove a i advokate iz Austrije – ništa nisu uradili, niti pomakli sa tačke – sve što je urađeno to je ono što sam ja do sada uradio. Nikakvi drugi rezultati, napredak i pomoć štedišama nisu postignuti. Sada ja sa kolegama iz Ljubljane vodim ovaj predmet – Upravni spor, tako da je opet moguće da i to riješim, a drugi to prikažu kao svoj rezultat i naplate.

3. Gospodin Božidar Vukasović – odvjetnička pisarna Jadek i Pensa iz Ljubljane: Gospodin Vukasović nije advokat – on je ‘biznismen’. Tokom 2000.g. do 2004.g. je od velikog broja štediša iz Njemačke i Hrvatske (preko 600 štediša) uzeo original štedne knjižicie i kartice deviznog računa. Kada je predmet okončan, po medijima je objavio da surađuje sa odvjetničkom pisarnom Jadek i Pensa iz Ljubljane. Pisao je da će oni izdejstvovati više kamate, da je postupak verifikacije složen i težak, štediše je ucjenjivao time da su kod njega štedne knjižice i oni nisu imali dokaza o štednji, pisali su kružno pismo štedišama i praktično ih “prinudili” da daju punomoć ovoj kancelariji Jadek&Pensa – za popunjavanje obrasca 10% štednje i kamata – šteta više stotina hiljada evra. Moju krivičnu prijavu je tužilaštvo u Ljubljani odbacilo, sa obrazloženjem da su štediše znali šta potpisuju. To ne smatram pravilnim, štediše su dovedene u zabludu, ucjenjene su time ta su štedne knjižice bile kod njih i silom prilika su morali potpisati punomoći i ovakve ugovore. Za dvoje štediša sam uspio da od njih “otmem” knjižice, ali za ostale su oni naplatili – navodno preko 300 štediša, više stotina hiljada evra – za popunu obrazaca i za prevaru. Imam objave iz medija koje je davao gospodin Vukasović, kružno pismo koje su pisali štedišama, e-mail prepisku sa ovom kancelarijom gdje sam im ukazao na sve ovo itd.

Ovaj slučaj i postupanje je potrebno prijaviti hrvatskom javnom tužilaštvu jer su u najvećoj mjeri oštećeni hrvatski državljani. Jeste da je proteklo vremena, ali prevara i nesrazmjerno ugovaranje koristi nisu zastarjeli – cilj je da se oštećenim štedišama vrati novac koji su prekomjerno i prevarno uzeli. 4. “Finicija” d.o.o. Razvojna družba, je tokom 2001.g. sa štedišama zaključivala ugovore o pomoći – cijena 20% od isplaćene štednje i kamata. Koliki broj štediša su prikupili i opljačkali nije mi poznato. Imam primjerak njihovog ugovora sa jednim štedišom. Prema svemu sudeći, ova družba je radila sa nekim od onih koji su diretkno uključeni u ovaj predmet. Moja pretpostavka je da bi to moglo biti ili sarajevsko Udruženje ili Skrbništvo Ljubljanske banke u Sarajevu – ovo je moja predpostavka. Šta je dalje sa ovim bilo, nije mi poznato, ali pretpostavljam da su ovi ljudi i dalje “aktivni”. Da li su se “transformisali” i kako dalje postupaju, za sada mi nije poznato. Sve indicije govore da je ovo još aktuelno. Između ostalog, svi “rade” deviznu štednju i imaju svoje “adute”- izvršioce. Sve na štetu štediša.“