4 juli

Povezani članci

• „Prvi mart“: Još jedan veliki korak ka zajedničkoj listi
• Nacionalna arheologija: Oruđe naturalizacije nacionalnog identiteta
• Cro-Reki i Cro-Deki
• Budi i ti građanin novinar. Prijavi se!
• Javna rasprava zbog “zakona o kleveti” u maju
• Hrvoje Klasić: Hrvatska javnost trebala bi se odmaknuti od rasprave o Predsjedništvu BiH, i doznati više o situaciji u BiH

Foto: gradiska.com

Fašizam se tiče svakog od nas!  Više se ne radi o stranačkoj pripadnosti, vjerskim i drugim podjelma u društvu već o „povratku otpisanih“. Država se ne može graditi na vrijednostima koje prijete da potkopaju njen temelj.

Sutra će se u zemljama bivše nam države obilježiti 4 juli, Dan ustanka naroda i narodnosti Jugoslavije. Dan na koji smo nekad svi bili tako ponosni kao i na lik i djelo Josipa Broza Tita i Narodnooslobodilačke vojska Jugoslavije jedine organizovne antifašističke snage, priznate od strane saveznika, koja se suprotstavila fašizmu i nacizmu. Paradoks današnje države je što će se vijenci na taj dan polagati, na pojedinim mjestima, upravo od onih fašističkih ideopoklonika i onih snaga koje su poražene u Drugom svjetskom ratu. Danas imamo otvoreno promoviranje ustaških ideja u samom Jasenovcu, okupljanja četničkih organizacija po istočnoj Bosni i druga okupljanja fašističkih grupa, a da strukture vlasti i institucije ne poduzimaju baš ništa da onemoguće njihovo djelovanje. Slike masovnih grobnica u BiH iz devedesetih godina 20. veka potvrdile su da fašizam nije pobeđen u Drugom svetskom ratu. Godinama se selektivno tumače historijske činjenica, javno se ističu fašističke ideje, relativiziraju zločini. Negira se direktna saradnja sa okupatorom i fašizmom u Drugom svetskom ratu. Tako na primjer na  Kozari, tačnije na platou Mrakovice gdje se nalazi spomenik učesnicima Bitke na Kozari, je prije neki dan obilježen Dan borca. Organizator manifestacije i ove godine je Vlada RS-a, odnosno njen odbor za obilježavanje “datuma iz oslobodilačko-odbrambenih ratova” koji politikom historijskog revizionizma NOR pokušava prikazati na način da su i četnici bili antifašisti???

Proces fašizacije društva u BiH zajedno sa njenim susjednim zemljama poprima sve ozbiljnije razmjere. To nas ne treba da čudi kada se zna sramotna nespremnost Parlamenta BiH da usvoji zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija. Znaci fašizam nam „puše“ već iz najviše institucije države BiH pa se stoga postavlja logično pitanje: „Jesmo li zemlja koja otvoreno podržava fašizam ili antifašizam?“ Čak ni isticanje fašističkih simbola na javnim priredbama, poput koncerata i sportskih natjecanja nije dovoljno jak znak institucijama da zaustave eskalaciju fašističkih ideja dok još nije kasno. Kao da smo zaboravili što nam se desilo 90-ih pravdajući  da „neće nas“. I dok se parlamentarci snebivaju da li nam treba ili ne ovaj zakon, a obezglavljene antifašističke organizacije okupljaju se samo kada je 9 maj – Dan pobjede,  povampirene snage fašizma marširaju danas po šumama i gorama. To pokazuje i događaj od 2 jula kada je na planini Čemernici, nedaleko od Banje Luke, otkriven spomenik četničkom vojvodi Lazaru Tešanoviću. U povijesnim dokumentima Tešanovićevo ime veže se za direktnu saradnju s pripadnicima ustaškog pokreta s kojima je tokom Drugog svjetskog rata vršio odmazdu nad svima za koje je postojao i trun sumnje da su antifašisti.

BiH je jedina zemlja u Evropi gde se čitavim narodima i etničkim grupama oduzimaju osnovna ljudska prava, da se kandiduju i budu birani, i to odredbama državnog i entitetskih ustava. Posle nacističke Nemačke i fašističke Italije Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u svijetu u kojoj Jevreji i Romi po ustavu ne mogu biti članovi Predsedništva. Da li je javnost uopšte svijesna  opasnosti koja prožima svaku poru društva gladajući na ovo divljanje sa apatijom i indolentnošću?

Zašto vjerske zajednice danas šute i ne osuđuju historijsku reviziju NOR-a? Možda zato što se antifašistički pokret ne može odvojiti od komunista? A komunizam se veže za ateizam i „neoprostive greške“  poslije `45?

Kako god da bilo krajnje je vrijeme da se sve organizacije bivših jugoslovenskih republika koje gaje antifašističke tradicije NOR-a tješnje povežu i usko surađuju. Fašizam se tiče svakog od nas!  Više se ne radi o stranačkoj pripadnosti, vjerskim i drugim podjelma u društvu već o „povratku otpisanih“. Država se ne može graditi na vrijednostima koje prijete da potkopaju njen temelj. U protivnom će slike masovnih grobnica u zemlji „mlijeka i meda“ biti naša svakodnevnica a naša indolentnost i apatija mjera ljudske gluposti!