Adnan Žetica: Utakmica

Povezani članci

• Popisivači dužni upisati svaki odgovor, čak i ako se izjasnite kao ‘marsovac’
• Novi balet u Narodnom pozorištu Sarajevo – “Alisa u zemlji čuda”
• UZBRDICE/NIZBRDICE Ljubo R. Weiss: Kome i zašto hrvatski političar dr. Nikica Gabrić prebrojava krvna zrnca?
• Nakon toliko godina
• Schmidtove greške u koracima: Kako je “zaboravio” da postoje i domaće institucije
• U pucnjavi u školi u Beogradu ubijeno osmero djece

Sat vremena prije početka odlučujuće utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine za plasman na Evropsko prvenstvo u Ukrajini i Poljskoj nazvao me nakon dugo vremena prijatelj, nije Kodžo, i pitao za prognozu. Odgovorio sam mu da nemam pojma, dobri smo, Bjelorusija dva puta, protiv Luxemburga u Zenici bili smo odlični, ali dobiti Francusku usred Pariza, čovječe, bilo bi to ravno tome da se Dodik pospe pepelom. Ne znam šta bih ti rekao osim da se ne usuđujem prognozirati. Složio se s  mnom, pitao za zdravlje i porodicu i obećao da ćemo je ubrzo piti.

Utakmicu sam  gledao s drugim prijateljem, praktičnim vjernikom. On je prije utakmice , vjerovatno, u sebi proučio neku dovu  za pobjedu. Naglas je kazao  da će nam večeras bog pomoći  i da će biti na našoj strani zbog hiljadu razloga.

Hvatali smo se za glavu, nakon Džekinog šuta preko gola, psovali, ako se prvi slog neke vulgarne riječi može smatrati psovkom, pripaljivali jednu cigaretu za drugom…

Onda je Edin postigao go i učinilo se da je direktan plasman na Euro moguć. Edinov go je popraćen i pucnjavom iz oružja. Nije to bila noć za razmišljanje o primitivnim običajima naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine.  Bila je to noć koja je mirisala na uspjeh.

U drugom poluvremenu sudija je  odrađivao posao, skoro svi igrači iz zadnje linije reprezentacije Bosne i Hercegovine dobili su žute kartone, dosta grublje startove kao onaj na Rahimiću nije sankcionisan, kada je Spahić oborio Nasrija mogli smo vidjeti, skoro pa zadovoljni osmijeh na licu sudije.

Nasri je pogodio s bijele tačke, igrači su se predali, Francuzi su se radovali, ponašali su se skoro kao mi, kreveljili su se u kamere i s neobičnom strašću slavili pobjedu. Safet  Sušić je pred kamerama pokisao kao miš prokomentarisao utakmicu i svi smo zaslužili da možemo biti ponosni.

Moj prijatelj je ispio nes caffe iz šoljice, zahvalio se bogu i pogledao prema meni očekujući cinični komentar, koji je tu večer izostao, ali ga  dobija u zadnjoj rečenici ovog teksta:  Možda je u utorak navečer i bog bio na našoj strani, ali ipak je Mišel Platini Francuz.