Ahmed Lindov: JAVNI ANGAŽMAN POMAŽE DOMOVINI

Izdvajamo

• Svi smo mi ambasadori Bosne i Hercegovine u našem okruženju, i zato je bitno da koristimo svoje okruženje za promociju Bosne i Hercegovine. Trenutno ja kroz svoju političku aktivnost promovišem koliko mogu Bosnu kolegama i koleginicama političarima. Norvežani su spremni pomoći i podržati razne projekte, samo moraju za njih znati. Primjer toga je da je u ovogodišnjem budžetu skoro pa duplirana suma koja je izdvojena za projekte na zapadnom Balkanu. Te će se sume sve povećavati što nas ima više koji pričamo šta treba uraditi u Bosni. Trenutno, je probam nagovoriti svoje kolege iz Arbeiderpartiet, da Norveška pomogne zdravstvenom sektoru Bosne i Hercegovine aktivnije nego što je do sad bilo. Ta je projekat za mene bitan, jer nažalost previše djece izgubimo godišnje od raznih formi karcinoma koje se u Norveškoj i zapadnoj Europi liječe puno uspješnije nego na istoku gdje naša država ima danas saradnje.

Povezani članci

• Prvoaprilska neslana šala hrvatske vlade
• Vješala za Jovana
• FENIKS (NI)JE SAGORIO UZALUD
• Nagrađeni britanski vojnici koji su pomagali bh. porodicama stradalim u poplavama
• Baš je Mustafa Sofić bio dobar direktor škole
• Slaviti ratne zločince je ZLOČIN!

Naši u svijetu: Ahmed Lindov, političar

Po svakoj statistici, mi smo među najbolje integrisanim građanima u Norveškoj, što se tiče društvene koristi od nas. Tako mi je baš za prvi maj ove godine, bivši komunalni ministar Norveške, gospodin Gunnar Berget (Gunar Berget) rekao da se mi (Bosanci i Hercegovci) ne trebamo osjećat dužni prema Norvežanima što su nas primili kad smo bili izbjeglice, već da se Norvežani nama trebaju zahvaliti što smo im uljepšali državu. To je nešto što puno znači, kad se čuje od jednog iskusnog političara a pogotovo kad se uzme u obzir da je ovaj čovjek potpisao dokument na osnovu kojeg su primljene bosanske izbjeglice 1993. godine u trajni boravak u Norveškoj

Razgovarao: Fahro KONJHODŽIĆ

Ahmed Lindov, rodom iz Hrasnice kraj Sarajeva, jedan je od mladih Bosanaca, koji su odrsali u Norveškoj, odabarao je da se bavi politikom. Po svemu sudeći, na putu je da postane reprezentativni norveški političar! Iako naši žive i rade u ovoj sjevernoj zemlji još od 1992., skoro da ih i nema na norveškoj političkoj sceni. Jedan od tih rijetkih je upravo Lindov, koji pokušava ostvariti  političku karijeru. Za sad je uspješan na lokalnom nivou, ali predano nastvalja sa angažmanom i pokušava da ostvari i značajniju karijeru na nivou Kraljevine Norveške.

–  Ja sam Bosansko-norveški političar, naglašava na početku našeg razgovora.

Na pitanje kako je odlučio i odakle ga u norveškoj politici, odgovara kratko:

– Ja sam, uvijek, bio onaj koji je volio pomalo pametovati, što mojima iz familije nije bilo uvijek drago. Pa sam „otišao“ u političare, da moje „pametovanje“ dobije neku konkretnu vrijednost, pa da stalno ne dobivam čalauške, nego da sa tim mojim „pametovanjem“ ipak pomognem na popravljanju ljudske svakodnevnice. Njegovo političko opredjeljenje je socijaldemokratija, član je Arbeids parti (Radničke partije), koja je trenutno u opoziciji.

Predstavljajući se, on će nam ispričati početak svoje životne priče u Norveškoj, koja je skoro pa ista za svih desetak hiljada Bosanaca i Hercegovaca, koji su, nakon brutalnih protjerivanja iz svojih rodnih mjesta prispjeli u Norvešku, tokom 1992. i 1993. godine.

– Rođen sam u Splitu kao izbjeglica 1993. godine. Sa osam mjeseci došao sam u Norvešku gdje živim  i dan danas. Odrastao sam uz mamu, babu, bracu i nanu ovdje u malom gradiću Kvinesdalu na samom jugu Norveške. 2012. Sam krenuo na pravni fakultet u Kristiansandu gdje sam završio bachleor prava 2015. godine. Upisao sam se na magistarski na u Univerzitetu u Oslu, gdje sam diplomirao za magistra prava 01.12.2017. Magistarski rad mi je bio povezan sa Bosnom i Hercegovinom, tema je bila „Pravda kao uslov za trajni mir“. Od 2011. godine sam aktivan član Arbeiderpartiet u Kvinesdalu. A od jeseni 2015. godine obavljam funkciju gradskog vijećnika u vijeću opštine Kvinesdal. Poslije ulaska u vijeće moja politička karijera se nastavlja razvijati i postajem sekretar lokalne stranke 2016. godine a poslije toga slijedi i nomanicija za kandidaturu za državni parlament Norveške (Stortingsvalg). Stranka me predloži i oficijalno me stave na listu kao kandidata za državni parlament. Ali pošto je naša stranka imala loše izbore, a bio sam i zadnji na listi nisam imao šanse da dođem do Stortingeta (državnog parlamenta). Ali sam zadovoljan  jer to me dosta naučilo, išao sam na kurseve i seminare sa centralnim političarima od kojih sam mnogo toga naučio. Od 1. februara 2018. godine sam predsjednik Arbeiderpartiet (Radničke partije)  u Kvinesdalu. Na to mjesto sam došao kao prvi stranac i najmlađi predsjednik stranke u njenoj dosadašjnoj historiji.

Norveški parlament – foto F. K.

Ovdje će nam ispričati kako je mjesto njegovoga življenja, Kvinesdal prilično konzervativno lokalno društvo! Tako da je strancu, posebno muslimanu, bilo veoma teško proći i biti izabran u gradsko vijeće.

– Ja sam ipak prošao, što jeste veliki uspjeh, ali moram naglasiti i to, da je moj izborni uspjeh povezan sa uspješnim babinim i maminim radom tamo, mi smo stvarno fino prihvaćeni i to mi je dosta pomoglo da se plasiram u gradsko vijeće. Oni znaju da smo Bosanci i ja  redovno hodam u dresu Sarajeva, tako da i to dokazuje koliko smo cjenjeni u našim sredinama u Norveškoj.

Ahmed posebno ističe da mu je izbor za predsjednika Arbeiderpartiet u Kvinesdalu velika čast, jer  ta partija, iako je brojčano mala, uvijek ima svoje predstavike u Stortingetu (državnoj skupštini Norveške). Također je izbaran za člana odbora stranke za region Agder.

– Izbor u regionalni odbor oblasti Agder, mi omogućuje da se moje bavljenje politikom počme pomalo širiti prema višim nivoima. To mi je omogućilo i kvalitenije kontakte sa određenim političarima. Već sam, u posljednja tri mjeseca, nekoliko puta imao priliku da razgovaram sa predsjednikom stranke, gdje pokušavam „izlobirati“ konkretne aktivitete. Prilikom tih razgvora ja ne zaboravljam Bosnu i Herecegovinu. Tom prilikom sam malo „lobirao“ i za moju domovinu, i već sada mogu reći da to daje rezultate, u zdravstvenom sektoru uvodimo probni projekat. Radi se o tome da norveška iskustva u liječenju leukemije probamo iskoristiti u BiH. Dobio sam infomciju da se već otpočelo sa konkretnim planiranjem rada na tom području, konkretno za Dobojsko-zenički kanton. Jedino moram istaći da realizacija ovog projekta ide usporeno, zbog teže birokracije u Bosni nego ovdje u Norveškoj. Ali vjerujem da će ova ideja biti realizovana uskoro, i očekujem veći angažman ljudi koji mogu pomoći u realizaciji toga projekta. Važno je da se shvati da je Norveška u liječenju ove bolesti postigla dobre rezultate, a voljni su to prenijeti i u BiH.

– Uvijek je, kad su ove stvari u pitanju, bitno je da se nešto radi. Isto tako, ništa manje nije važno kako se mi Bosanci i Hercegovci odnosimo prema našoj domovini. Veoma mi smeta kada naši ljudi govore kako u Bosni i Hercegovini ništa ne valja. Naravno da kod nas ima dosta loših stvari, ali nije dobro kada ističemo samo te loše stvari. A niko neće ulagati tamo gdje su stvari loše. Norvežani su spremni da investiraju, ali sigruno neće sve dok se stvara  takva ružna sliku o stanju u BiH. A da su spremni investirati, možda najbolje govori i primjer Jusufa Arifagića, povratnika, koje je u svom rodnom Kozarcu izgradio veliku farmu krava uz pomoć Norveške, gdje je jedno vrijeme živio. Ne treba nam mnogo da se prokrene još dosta ovakvih projekata. Ne treba pominjati probleme, oni su naša unutrašnja stvar, treba ih rješavati, ali stranci ne trebaju znati za njih. I kada ti gosti dođu u kuću, ne govoriš im o svojim  problemima!

 – Kakvi su ti  planovi u daljoj političkoj karijeri?

– Jedan od ciljeva je da uđem u Norveški pralament. Nadam se da ću to uspjeti. Bio sam kandidat i 2017., ali tada nisam imao nikakvo iskustvo, a i nsima bio „visoko“ na izbornoj listi. U međuvremenu sam stekao puno više iskustva, uspio sam da izgradim „mrežu“ poznanstava i kontakata, što će mi olakšati dalju karijeru. Trenutno sam u upravnom odboru stranke i drugi sam savjetnik načelnika Kvinesdala. Ono što je najvažnije, stekao sam poznanstva sa važnim političarima u Norveškoj, imam konakte sa njima redovno, redvno sam u kontaktu sa predsjednikom stranke – Jonas Gahr Støre (Gar-Stoere) –  koji je mogući premijer, ako se vlast  promjeni u narednim izborima. Ti su kontakti vrlo važni. Ja sam tokom kampanje upoznao brojne glavne političare, a to mi omogućuje pristup sastancima i druženjima poslije sastanaka koji su važni, jer se tada lobira za svoje ideje i projekte.

– Ja mislim da je vrlo važno da  Bosanci i Hercegovci u Norveškoj postanu jedan faktor koji se „pita“. Po svakoj statistici, mi smo među najbolje integrisanim građanima u Norveškoj, što se tiče društvene koristi od nas. Tako mi je baš za prvi maj ove godine, bivši komunalni ministar Norveške, gospodin Gunnar Berget (Gunar Berget) rekao da se mi (Bosanci i Hercegovci) ne trebamo osjećat dužni prema Norvežanima što su nas primili kad smo bili izbjeglice, već da se Norvežani nama trebaju zahvaliti što smo im uljepšali državu. To je nešto što puno znači, kad se čuje od jednog iskusnog političara a pogotovo kad se uzme u obzir da je ovaj čovjek potpisao dokument na osnovu kojeg su primljene bosanske izbjeglice 1993. godine u trajni boravak u Norveškoj. Ali pored svih ovih lijepih činjenica mi smo zajednica stranaca koja ima, pa možemo slobodno reći, najmanje uticaja u norveškom društvu,  jer bježimo od politike i drugih društvenih angažmana, gdje bi se mogli nešto pitati i imati većeg uticaja. Po meni je ključno da se to promjeni i da ima neko ko će moći na neki način predstavljat nas Bosance i Hercegovine, samim tim će neko predstavljati i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jer mi imamo veliki potencijal, ali ga moramo početi koristiti kroz različite  kanale, što se nude nama koji živimo  u Norveškoj.

Ahmed Lindov, foto F.K .

U Norveškoj mi Bosanci i Hercegovci imamo jedan problem o kojem se veoma rijetko  govori, a to je asimilacija naše omladine. O tome se treba početi razgovarati i treba početi ozbiljno rješavati taj problem. Omladina je naša budućnost i ključno je da oni, prije svega budu Bosanci i Hercegovci u Norveškoj, da na taj način njeguju i paze našu kulturu, tradiciju, jezik i narod. Za rješavanje ovoga problema ja trenutno nemam ideja, ali sam siguran da se mora početi rješavati i što prije to bolje. Jer svaki naš čovjek je bitan. A tek kad nam djeca izgube svoj identitet zločinci koji su nas protjerali će, faktički, ostvariti konačnu pobjedu. Ovdje se trebaju uključiti sve bh. organizacije i pokušati naći način da se ovome problemu posveti dužna pažnja i shvati sva njegova ozbiljnost.

Svi smo mi ambasadori Bosne i Hercegovine u našem okruženju, i zato je bitno da koristimo svoje okruženje za promociju Bosne i Hercegovine. Trenutno ja kroz svoju političku aktivnost promovišem koliko mogu Bosnu kolegama i koleginicama političarima. Norvežani su spremni pomoći i podržati razne projekte, samo moraju za njih znati. Primjer toga je da je u ovogodišnjem budžetu skoro pa duplirana suma koja je izdvojena za projekte na zapadnom Balkanu. Te će se sume sve povećavati što nas ima više koji pričamo šta treba uraditi u Bosni. Trenutno, je probam nagovoriti svoje kolege iz Arbeiderpartiet, da Norveška pomogne zdravstvenom sektoru Bosne i Hercegovine aktivnije nego što je do sad bilo. Ta je projekat za mene bitan, jer nažalost previše djece izgubimo godišnje od raznih formi karcinoma koje se u Norveškoj i zapadnoj Europi liječe puno uspješnije nego na istoku gdje naša država ima danas saradnje.

Ahmed Lindov skoro uvijek insistira na tome da je on norveško-bosanski političar. I konkretno se jednako angažuje oko pomoći za poboljšanje života naših i u Noreškoj i u BiH. Trenutno je angažovan na promovisanju važnosti upisa u birački spisak za naredne izbore u BiH. Ali, on smatra da je najvažnije da se naši ljudi aktivnije uključe i afirmiraju u Norveškoj politici, a tada će moći da pomognu i  Bosni i Hercegovini.

– Trebamo imati neki „svoj glas“, koji će se jasnije čuti  u Norveškoj politici. Da li sam ja taj glas, ne znam, ali se nadam da moj izlazak na političku scenu može povući i više naših ljudi, posebno mladih, da se potički angažuju. Pomalo je neshvatljivo da smo mi Bosanci grupa koja se ocjenjuje kao najbolje integrisana u Norveškoj, ali nas nema na političkoj sceni. Za sada nas ima veoma malo, nešto je na lokalnom nivou, ali na većem nivou nas nema. Znam da je u mjestu Rjukan član uprave komune Sanja Pašović i zamjenica načelnika. Također znam da u Bergenu djeluje jedna djevojka u desničarskoj partiji, to znači da je na političkom spektru suprotnom od moga, ali važno je da nas ima. A bilo bi mi veoma drago da nas Bosanca i Hercegovaca bude što više u Norveškoj politici. Ostaje nada, da će, mladi Bosanci i Hercegovci, početi da osvajaju i ovaj“teren“  djelovanja i postati daleko važniji faktor u norveškoj politici.