Amela Rebac: Neka podijele Mostar, ali po vertikali

Izdvajamo

• Mostar danas plaća greške Međunarodne zajednice koja, vodeći se infantilnim savjetima nedoraslih političkih i drugih savjetnika, nikada nije pronašla ključ za Mostar.

Povezani članci

• Sekularnost na hrvatski način
• Sutjeska
• Tuđmanova djeca
• KAKO JE PRIPREMANA AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU
• DUTB – Model za pljačku slovenske države
• Vučić dolazi na svoje

Foto: šg                          

                                Divide et impera / Podijeli  pa vladaj!

Neka ga dijele, kažem ja,….ali po vertikali, jer, bi tek  tada dobili dva dijela grada u kojma se građanima ne bi brojala krvna zrnca i koja ne bi podrazumijevali naciju većinskog stanovništva.

Za podršku SDP-ovom i DF-ovom prijedlogu uređenja Mostara, iz moje knjige „Svjedok vremena“ objavljene 2012. g.

Piše: Amela REBAC 

Ovih dana Mostar je obilježio neslavni jubilej – 300 dana bez gradonačelnika. Time je popravio vlastiti rekord u obaranju neslavnih rekorda od kojih su najpoznatiji, grad sa najviše duplih institucija u svijetu, grad sa aparthejdom u obrazovanju i grad koji nema nijednu uspješnu poslijeratnu privatizaciju. Sa svim tim problemima u kojima se skriva sudbina Mostara i budućnost njegovih građana, grad bez gradonačelnika, a time i bez proračuna, štrajkovi vatrogasaca i zaposlenika Gradske uprave, samo su kap u moru, odnosno samo dio mostarske agonije započete u Daytonu, preko Washingtona i Rima završene u Mostaru. Mostar danas plaća greške Međunarodne zajednice  koja, vodeći se infantilnim savjetima nedoraslih političkih i drugih savjetnika, nikada  nije pronašla ključ za Mostar.

Sada je jasno da političke stranke pobjednice svih poslijeratnih izbora nisu imale viziju, pogotovo zajedničku viziju Mostara, ali i tek sada se vidi da tu viziju nije imala ni Međunarodna zajednica. Ključ svih zala je oktroirani mostarski Statut, kojim je OHR- želeći zaštiti Bošnjake od hrvatskog preglasavanja, a „kazniti“ Hrvate za etničko čišćenje mostarskih Srba i Bošnjaka, instalirao takav način glasanja i izbora gradonačelnika u Gradskom vijeću (dvotrećinska većina glasova u prvom i drugom krugu, odnosno natpolovična većina u trećem krugu). Također, gradonačelnik i predsjednik Gradskoga vijeća trebali su se svake dvije do četiri godine smjenjivati po funkciji i po nacionalnosti, što u ovome momentu nije slučaj jer obje funkcije obnašaju Hrvati i time (za mnoge) potvrđuju tezu o realiziranju stare priče o Mostaru – stolnom gradu Hrvata.

Statut je, s druge strane, ukinuo podjelu Mostara na šest općina, ujedinio Mostar, vratio većinu imovine vlasnicima i vratio veliki broj Mostaraca u svoje stanove. Predvidio je i ujedinjenje mnogih drugih institucija i funkcija koje, nažalost, nisu odrađene do kraja.

Vrijeme je pregazilo  Statut  jer razvoj grada ima nove zahtjeve i traži drugačija rješenja. Jedino u Mostaru gradonačelnik je politička, a ne menadžerska funkcija. Kao tvrdokornog demokratu mene ne interesira iz koje političke stranke dolazi gradonačelnik, sve dok u gradu sve besprijekorno funkcionira i dok je lokalna zajednica zadovoljna radom Gradske uprave, odnosno dok gradski servisi (vodovod, čistoća, kanalizacija, vatrogasci, gradski prijevoz, hitna služba, elektrodistribucija, zelene površine, groblja, sportski tereni…) funkcioniraju  besprijekorno!

Uvažavajući sva  dosadašnja loša iskustva, ipak mislim da Mostar treba promjenu Statuta i neposredno biranje gradonačelnika.

Uz novi Statut treba i zastupnike u Gradskom vijeću koji će u potpunosti uvažavati demokratske zakone i ljudska prava (što, nažalost, danas nije slučaj), kako između sebe tako i prema građanima. Mostar treba vlast i gradonačelnika kome će prava i želje njegovih građana biti prioritet.

Završimo priču o Mostaru s prijedlogom Međunarodne krizne grupe (ICG), koji samo potvrđuje ‘gornji nalaz’ o radu Međunarodne zajednice. Nakon konačnog ujedinjenjenja Mostara i nakon ratne i poslijeratne podjele na tri bošnjačke i tri hrvatske općine, ICG je predložila podjelu Mostara na dvije općine: na Stari i Novi grad.

Ova podjela ponovo potvrđuje “palestinizaciju“ Mostara kao i neznanje osoba zaduženih za analiziranje i rješavanje krize u Mostaru jer i takva podjela dijeli grad na bošnjački i hrvatski a to je upravo ono čemu se protivi  i domaća i svjetska demokratska javnost.

Neka ga dijele, kažem ja, ….ali po vertikali, jer, bi tek  tada dobili dva dijela grada u kojma se građanima ne bi brojala krvna zrnca i koja ne bi podrazumijevali naciju većinskog stanovništva.

August 2011.

A povodom nedavnog objavljivanja Odluke Ustavnog suda BiH, kojom se nalaže Parlamentu BiH da promijeni izborni zakon BiH u dijelu kojim se regulira način izbora vijećnika u Gradsko vijeće, podsjećam:„Status Mostara je dio aranžmana Dejtonskog sporazuma, a Aneksom tog sporazuma su utvrđeni osnovni principi organizacije Grada Mostara, te da svako narušavanje takvih principa znači promjenu Dejtonskog sporazuma, za što je potreban potpuni konsenzus njegovih potpisnika.“