Amer Tikveša: Ideološka pozadina djelovanja TV kuća iz RS-a

Povezani članci

• Pavelić: Bošnjački nacionalizam je štetan za BiH koliko i srpski i hrvatski
• Prokleti ovog sveta
• Priča iz zemlje orlova: Kako nam je Albanija postala zapad
• Glavaši zločina
• Zona sumraka
• Hrvatska i Njemačka, prijatelja dva?

Svetinje srpskog nacionalizma jednostavno ne smiju biti problematizovane baš kao ni stvarni ili potencijalni ratni zločinci iz reda srpskog naroda. Kako i jedna i druga televizija igraju na kartu nacionalno ostrašćenog biračkog tijela, to je onda nacionalizam jedino mjesto sličnosti između te dvije medijske kuće, ideološki su jednoznačne, a u svemu drugom različite, te možemo reći da je ideologija srpskog nacionalizma ta koja vrhunaravi nad medijima u RS-u jer je jedina ona, barem dosad, nepromjenjiva

Piše: Amer  Tikveša- Analiziraj.ba

Televizijske kuće u BiH, u svojim informativnim i političkim programima, pristrane su na mnogo načina. Njihova ideološka pristranost i faktički ideološko opredjeljenje stvari su koje u najvećoj mjeri tjeraju na propitivanje: da li informativni i politički programi pojedinih medija uopšte spadaju u novinarski ili ideološki rad. Odnosno, da li se radi, da parafraziram Louisa Althussera, samo o pukim ideološkim aparatima koji služe za dozivanje podanika u podređen položaj spram ideologije koju medij zastupa.

U ovoj analizi skoncentrisat ću se na medije iz RS-a i to prije svega na BN TV i dijelom na RTRS. Odabir je uslovljen intenzivnim praćenjem ta dva medija te činjenicom da u RS-u egzistira tek još jedna TV kuća koja je po gledanosti donekle relevantna, ali koja se, također, može posmatrati kroz istu ideološku prizmu te jednostavno ne bi poremetila sliku koju formiraju dvije spomenute televizije. Radi se, kratko rečeno, o ideologiji srpskog nacionalizma. Uzmemo li za primjer BN TV, lako ćemo uvidjeti izolacionistički pa i separatistički ton prema BiH, koji gaji i srpska politika u BiH.

Vijesti iz Federacije ili Brčko distrikta na BN TV-u možete vidjeti samo ako se one na neki način tiču RS-a. Naprimjer, jako ih se tiče s kojom partijom iz RS-a će na državnom nivou koalirati neka partija iz Federacije. Međutim, ideologija koju sam spomenuo nije vidljiva samo kad je riječ o politici. Uzmimo za primjer vremensku prognozu. Možemo i vidjeti i čuti kakvo će vrijeme biti u RS-u, a nakon što to saznamo, spiker/ka kaže: “Vrijeme u ostatku BiH bit će…” i onda vidimo naziv tek ponekog grada blizu granice sa RS-om koja je jasno ocrtana, odijeljena od “ostatka”. Sam izraz “ostatak” konotira nešto manje bitno. Takav tretman, osim što je diskriminatorski, on je i irealan. Naprosto, ljudi, ma u kojem entitetu živjeli, upućeni su na drugi entitet na razne načine. Smiješno se čovjek osjeća kad se zamisli na poziciji urednika na takvoj televiziji, u situaciji da novinarima objašnjava kako ljudi putuju i da im treba informacija o vremenu tamo gdje putuju te da je sasvim normalno da grad u koji putuju može biti, a često i jeste, neki grad u Federaciji BiH. U suprotnosti je s logikom medija da neko od sebe tjera svoje potencijalne gledaoce, njih preko milion, u državi u kojoj medij egzistira, i da se trudi biti bliži određenim skupinama ljudi u drugoj državi, konkretno u Srbiji, do kojih ne može doprijeti.

Isto je uzmemo li i sport pod lupu. U dnevnicima BN TV-a dominira sport iz Srbije, i to samo vrhunski sportisti kakav je, naprimjer, Novak Đoković. Formulacije kao što su “Srbin je trijumfirao nad…” upućuju na to da je nacionalno u sportu jednako važno, ako ne i više od sportskog, a veliki uspjesi sportista koriste se za podstrek nacionalnog zanosa. Nemoguće je, naprimjer, čuti, i ne treba, “Srbin ubio”, “Srbin ukrao” ili bilo šta negativno što bi se moglo vezati za Srbina, ali isto tako sa srpstvom nema veze ni uspjeh Novaka Đokovića. Pritom, treba naglasiti da BN TV, kad je sport u pitanju, ignoriše ne samo “ostatak BiH” već i sport u RS-u, moguće zato što nije vrhunski.

Situacija je još gora pogledamo li političke emisije. Dnevnici, ma koliko bili opterećeni negativnim primjerima, ipak ostaju u granicama kakve-takve informativnosti, ne dopuštaju sebi pretjeran luksuz komentara i analize. U političkim emisijama prosto nema granice političko-ideološkim zloupotrebama javnog prostora. Stiče se utisak da emisije kao što su “Crno na bijelo” od četvrtog novembra na BN TV-u ili “Pečat” od šestog novembra na RTRS-u procjenjuju javni interes za pojedine teme konsultirajući srpsku mitologiju. Tako je u “Crno na bijelo“ emitiran prilog o velikoj Albaniji, tj. koliko je ta ideja živa danas. Povod da se uradi taj prilog bio je incident na fudbalskoj utakmici reprezentacija Srbije i Albanije, kada je na stadion uletio dron sa zastavom velike Albanije. U prilogu se insinuira provođenje te ideje od strane albanskih političkih i intelektualnih elita iako samo površan uvid u geopolitičke i ekonomske interese svjetskih sila takvo što čini nemogućim. Ta ideja može biti prisutna kao realna samo u glavama nekolicine delinkvenata, a pripisivati je albanskom političkom vodstvu bilo bi isto kao kad bismo na osnovu njemačkih skinhedsa Angeli Merkel pripisivali provođenje u djelo ideje četvrtog Reicha. Radi se, dakle, o neozbiljnom, a potencijalno i opasnom novinarstvu. Ista je stvar, recimo, s prilogom o Trilateralnoj komisiji emitovanim u emisiji “Pečat“ na RTRS-u, koji se oslanja na mit o svjetskoj antisrpskoj pa čak i antipravoslavnoj zavjeri.

A evo i jedan primjer kako mediji u RS-u percipiraju vlastitu javnost. U političkom talk showu “Indirektno” od trećeg novembra na RTRS-u tema su bili odnosi između Suda i Tužilaštva BiH. Voditelj je pitao jednog od gostiju kako to da Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH, i Goran Salihović, predsjednik Tužilaštva BiH, imaju loše odnose kad je percepcija javnosti u RS-u da oni dolaze iz istog miljea. Otkud mu samo taj podatak? Radi se o sljedećem. Često se, naime, dešava da kad hoćemo prikriti vlastiti šovinizam, pozivamo se na nešto što je van nas i nedokazivo. Ma šta voditelj mislio pod “istim miljeom” – Federacija, Sarajevo, nacionalnost – zašto bi bilo nemoguće da ljudi budu u lošim odnosima i zašto bi bilo koja javnost u to vjerovala? Naravno, neće niko sada provjeravati javnost u RS-u da li zaista misli to što je voditelj rekao, ali je svakako treba upozoriti da joj voditelj pripisuje vlastite predrasude.

Naizgled paradoksalno izgleda da su BN TV i RTRS, iako ideološki iste, politički suprotstavljene, što je zanimljivo, možda i unikatno. Dok RTRS nekritički, favorizujući je, pristupa aktuelnoj vlasti na čelu s Miloradom Dodikom, tako BN TV pristupa opoziciji čiji je predvodnik SDS. Rijetko ćete vidjeti na BN TV-u korektan prilog o aktuelnoj vlasti, pogotovo o Dodiku. Međutim, desio se jedan takav. U Dnevniku 2 BN TV-a od devetog oktobra emitiran je prilog o patrijarhu Irineju kako u Banjoj Luci, zajedno s Dodikom, otkriva spomenik Stefanu Nemanji. Sve se dešava tri dana pred izbore, u igri je Dodik koji pretenduje da bude srpski vladar, otkriva spomenik vladaru iz prošlosti, čime sebe stavlja u korelaciju s njim, a sve to blagosilja najveća ličnost Srpske pravoslavne crkve. BN TV, iako opoziciona televizija, o događaju izvještava krajnje korektno. To se može čitati i na sljedeći način: da su optužili patrijarha kako se uključio u predizbornu kampanju, kod birača je to moglo biti protumačeno kao antisrpski čin, jer sumnjati u patrijarha znači dovoditi u sumnju cijelu Crkvu, a time i srpski narod. Nije čak ni problematizovan spomenik koji se stavlja pred izbore u centar grada bez ikakvog osjećaja za urbanizam. Svetinje srpskog nacionalizma jednostavno ne smiju biti problematizovane baš kao ni stvarni ili potencijalni ratni zločinci iz reda srpskog naroda. Kako i jedna i druga televizija igraju na kartu nacionalno ostrašćenog biračkog tijela, to je onda nacionalizam jedino mjesto sličnosti između te dvije medijske kuće, ideološki su jednoznačne, a u svemu drugom različite, te možemo reći da je ideologija srpskog nacionalizma ta koja vrhunaravi nad medijima u RS-u jer je jedina ona, barem dosad, nepromjenjiva.