Američka lova preko krova

Autor/ica 27.7.2011. u 05:43

Američka lova preko krova

SAD i cijeli svijet s njima se nalazi na nekoliko dana od 2. avgusta, krajnjeg roka kad bi se moglo desiti da dolarska pipa presuši. Zašto su SAD pod takvim pritiskom?

Sa dolarom koji pada i rastom od 3% godišnje, SAD bi mogle vratiti svoj javni deficit, koji je aktualno između 9 i 10% bruto domaćeg proizvoda, na 7,6 ili čak na 4%. Ali tržišta i notifikacijske agencije su uprle oči u javni dug, koji je rekordne razine od 14 300 milijardi dolara i nastavlja rasti. SAD su dakle prisiljene usvojiti kredibilan plan za oporavak javnih finansija.

Zašto treba podići plafon duga?

Maksimalna razina zaduženja zemlje, fiksirana na 14 297 milijardi dolara, dostignuta je 16. maja ove godine. SAD su na rubu rizika neplaćanja. Zahvaljujući tehničkim prilagođavanjima, Federalna vlada bi mogla izdržati do 2. avgusta. Ali nakon tog datuma, ako zakonski plafon duga ne bude podignut, SAD neće moći platiti obaveze svojim finansijerima. Najgori mogući scenario kaže da je neplaćanje, čak i djelomično, isključeno, jer bi to dovelo do nove globalne finansijske krize, dakle one koja bi (opet) zapljusnula i druge kontinente. Alternativa predstavlja jasne rezove u javnim troškovima i povećanje poreza. Takve mjere bi dovele do ozbiljnih udara na američko gospodarstvo. Jedini mogući izlaz je podizanje plafona duga.

 Od početk pregovora demokratima i republikancima kamen spoticanja su mjere smanjenja budžetskog deficita, koje bi pratile podizanje plafona zaduženja. Zahtjeve republikanaca, suštinsko odbijanje svakog povišenja poreza, demokrati su sada prihvatili. Preostaje politička prepreka. Dozvola za dodatno zaduženje, koju je predvidio Obama, mogla bi omogućiti da se izdrži do 2013., što znači drugim riječima rečeno, nakon 2012. godine. To je godina održavanja predsjedničkih izbora. A republikanci bi željeli da pojas za spasavanje ispuše ranije: njihov cilj je da američkom predsjedniku naprave problem usred izborne kampanje.

Američki „armageddon“ (biblijski termin iz Novog Testamenta, predstavlja simbolično mjesto konačne borbe između Dobra i Zla) se razvija ovako : šef demokrata u Senatu, Harry Reid je u ponedjeljak stigao sa planom koji udovoljava skoro svim glavnim republikanskim zahtjevima. Najprije predlaže smanjenje izdataka od 2700 milijardi na deset godina, što bi značilo više od 2400 milijardi podizanja plafona duga koji bi funkcionirao do 2013. Prihvata stvaranje dvostranačkog komiteta da se skupa osmisle mjere kako smanjiti deficit, sa implicitnom garancijom da će plan biti prihvaćen bez obzira na većinu. I naročito, odustaje od svih novih fiskalnih mjera za ostvarenje cilja smanjenja deficita. A Obama je od početka insistirao na neophodnosti povećavanja poreza na najbogatija domaćinstva. „Ne možemo smanjiti naš deficit samo režući troškove“.

Republikanci nastavljaju odbijati demokratske prijedloge. Kritike su priličito nejasne : republikanac John Boehner smatra   da je „plan prepun zvrčki“, da ne uvodi „realne promjene u strukturu troškova države“ i da  su veliki društveni programi zanemareni. Htio bi ići dalje tražeći da se izglasa amandman Ustava koji bi nametnuo striktne granice  za buduća trošenja. Njihovo nepoštivanje bi izazvalo automatske rezove u troškovima.

Dakle, ‘jedina’ sporna tačka je političke naravi : demokrate predviđaju odobrenje zaduženja dovoljno da se izdrži do 2013., što znači da se izdrži do predsjedničkih izbora novembra 2012. Boje se  da bi kriza te vrste, u vrijeme predsjedničke kampanje, mogla štetiti ponovnom izboru kandidata Obame. A upravo zato John Boehner pokušava  izvesti da se odobri samo prvo podizanje plafona duga. To bi omogućilo da se izbjegne plaćanje na kratak rok, ali bi obavezalo Obamu da se ponovno dogovara o drugom podizanju, sa ciljem da mu se momački podapne noga – usred predsjedničke kampanje.

 

 

Tagovi:
Autor/ica 27.7.2011. u 05:43