Assangeova važna uloga u priči o umirućoj slobodi medija

Povezani članci

• Nenad Pejić:General Divjak na Starom mostu
• Ne lažimo se: Hrvatska zapravo ni ne želi strane investitore!
• Marinko Čulić: N – O ćirilici i oko nje
• Pločkinić prvi put raskrinkan 2008., drugi put 2011. godine
• Hrvatska podupire Ukrajinu, ali ne i Bosnu
• Hrvatski umjetnci poručili Crkvi i Bandiću: Ovo je Hitler radio u Njemačkoj 30-ih!

Scenarij dostojan Hladnog rata ili pak Bourneovih filmova. Julian Assange je, nakon što je ugostio predsjednika Ekvadora Rafaela Correu u svom televizijskom showu i nakon što mu je Correa iskazao punu podršku, za vrijeme redovne šetnje Londonom, gdje je ovaj Australac u kućnom pritvoru radi navodnog silovanja dviju kolegica u Švedskoj, naprosto ušetao u veleposlanstvo Ekvadora i zatražio politički azil. Dok iščekujemo odluku Ekvadora koja će se donijeti “ozbiljno i odgovorno” ostaje nam promisliti malo o sudbini ovoga borca za slobodu informiranja.

Vrućinom i znojem okupani produženi vikend u Hrvata izvrstan je povod za to. Ovaj se vikend spominjemo dviju odrednica Hrvatske kao takve i njenoga društva, spominjemo se prvog antihitlerovskog ustanka u Europi koji se dogodio baš u Hrvatskoj, u šumi Brezovica u okolici Siska i spominjemo se Dana hrvatske državnosti, dana kada smo se razdružili iz Jugoslavije. Oba ova dana bila su izraz nastojanja za elementarne slobode kako pojedinca, tako i naroda. Nisam bio u šumi Brezovica, ponešto sam o njihovim motivima čitao, no bio sam vrlo svjestan događanja oko praznika kojega se spominjemo u ponedjeljak. Bila su to vremena kada je na svakom koraku najspominjanija riječ bila sloboda. Govorilo se o političkoj, ekonomskoj, društvenoj, ali i slobodi informiranja. Govorilo se kako je sloboda sve do tada sloboda dok ne ugrožava slobodu drugoga. Mogu reći kako je ovo razdoblje presudno utjecalo na formiranje osobnosti pripadnika moje generacije.

Zapadni svijet je već dugo gazio  tzv. Američko stoljeće, ideal slobodnog protoka roba, informacija, ideja, pojedinaca i usluga ili smo barem tako mislili dok smo ih željeli kopirati. Dok smo sanjali o društvu sa slobodama koje će biti ograničene samo slobodom drugoda, “oni gulamferi” su mislili drugačije. Prevarili su mnoge, pa i neke naše tadašnje uzore, iz pijeteta prema pokojnicima ne želim im ovoga puta spominjati imena! Donoseći nam eksperiment deregulirane ekonomije zakamufliran u neokonzervativizam tada, a danas zamaskiran u neoliberalizam i laburizam blaireovog tipa, donijeli su nam društvo u kojemu imamo manje sloboda negoli smo ih imali u reformiranom jednopartijskom sustavu. Kako ne bi bilo zabune, želim reći kako potonji nikako ne zazivam, samo uspoređujem. Ovo o čemu pišem osobito se vidi u području medija. Javni se mediji gase ili se stavljaju pod kontrolu reklama od 90 sekundi. Vrlo je malo medija u ovoj državi gdje je moguće dovoditi u pitanje velike svećenike nove slobode poput Todorića, Lukovića, Vujčića i drugih. Prevariše nas!

Spomenuti zapadni svijet je već tada duboko zagazio u post slobodno neoliberalno društvo u kojemu je pojedinac tek toliko slobodan koliko manje ugrožava slobodu “onih gulamfera”. Upravo je to na svojoj koži osjetio Assange kada je, vjerujući u ideale slobode, putem svoje stranice WikiLeaks pokušavao upozoriti na diskrepanciju javnih očitovanja američke administracije i onoga što se stvarno događa. Cervantesovska je to borba bila, jer znajući kako živi u svijetu spin doktora i PR novinarstva Assange se pokušao boriti za potpunu slobodu protoka informacija do krajnjeg konzumenta. Upravo je slobodan protok istih temeljni uvjet postojanja demokracije, one istinske, kakvu su sanjali borci 22. i 25. lipnja, a ne one koja sliči na “održivi” apsolutizam “onih gulmfera”. Nije uspio što nas niti ne začuđuje jer živimo u svijetu u kojem se mir donosi ratom, demokracija gubernijama, ekonomija oporavlja uvođenjem ekonomskih nesloboda, slobodno novinarstvo brani korporacijskim interesima…..

Bojazan što će se dogoditi s najpoznatijim svjetskim “zviždačem” iz navedenih razloga nije našla put na naslovnice medija glavne struje, tek se nekoliko njih pozabavilo njegovim bijegom u veleposlanstvo Ekvadora povezujući ovaj bijeg s njegovim navodnim nemoralom. Niti jedan veći “korporativni” medij nije izvijestio kako je ovaj potez Assange povukao u strahu za vlastiti život jer mu prijeti izručenje Švedskoj koja je objavila kako će ga izručiti SAD-u, gdje se čak i u Bijeloj kući apelira na sudstvo kako bi ga osudilo na smrt. Dakako, Assange kao zviždač koji se dotaknuo vojne industrije potpada pod vojno sudstvo, isto ono koje je odgovorno za Guantanamo.

J. Grupp, pisac knjige Korporatizam ovih dana je u jednom od alternativnih medija rekao kako Jullian Assange nije, dakle, tek jedan prijestupnik ili paraobavještajac koji traži azil u državi suprotna tabora tijekom nekakvog konflikta. On je jedna od zadnjih točaka obrane slobode informiranja u svijetu koji pod krinkom slobodnoga klizi u globalnu kontrolu iz tek nekoliko centara. Julian Assange je jedna od posljednjih prilika za izbjegavanje takvog scenarija.

SEEbiz