Banket od bankrota

Povezani članci

• TREĆI SVJETSKI RAT: RAT ZA MOĆ I RESURSE POČEO JE DAVNO PRIJE
• HDZ – KRIV ILI ODGOVORAN?
• Izvanredno sranje
• Also sprach Zlatanusra
• RADOST APOKALIPSE
• Koalicija za REKOM: „Obaveza država je da obilježe Dan sjećanja na genocid u Srebrenici”

Piše: Igor Serdar

Da Karamarko i Vaso ne bi i dalje bajali bajke o rejtingu njihove zajednice u odnosu na momentalne krivce, dakle ljevičare, socijaliste i umjerenjake –  potrebno  je svima njima pojasniti  vrlo, vrlo nepromijenjenu situaciju:

Oni koji nisu ništa imali i dalje ništa nemaju.

Pridružili su im se i oni koji su imali posao pa ga sada nemaju.

S njima su vrlo od nedavno i oni koji su imali neku nekretninu:  stan, vikendicu, zemlju…., jer sada to više nije vrijednost nego trošak – tako da i oni sada žele nemati ništa.

Zato svi sve prodaju.  A Istina je bolna:

Nitko ništa ne kupuje jer i oni koji su u prilici da kupuju (hrvati koji imaju novac) znaju da kada se baš sve  prodaje onda u takvom okruženju opće prodaje – ono što drugdje i ima vrijednost u takvom tužnom okruženju ne vrijedi ništa. Kao kuće u Detroitu.

Zato radije čekaju (ti magični i anonimni lovatori) pa makar i lažnu „dobru atmosferu“  – kad HDZ dođe na vlast – pa će tada „osloboditi“  lovu i „zavrtiti priču“ da pokažu da neki još uvijek „i imaju i mogu“- kad je prava situacija.

To je taj banalni razlog za Tomin produljeni smiješak i Vasin budući doktorat izvan obavještajne zajednice s naslovom „svi slušaju njega“.

Daj nam Bože da su u pravu i, ako jesu, dobili smo „konačno rješenje“ hrvatske muke.

Osim što nam je punjenje proračuna glavno pitanje za opstanak ovog ukupnog poretka kakvog smo si sami izabrali, imamo i taj „lateralni“ problem – kako ga jedinstveno vidi politika. Na vlasti i u oporbi.

Zapravo radi se o vrlo tihom i sasvim tajnom i vrlo  internom bankrotu svih vrijednosti u Republici Hrvatskoj.

Ako nešto vrijedi stotinu nečega u trenutku oglašavanja da prodajete nitko za to ne daje niti pedeset.

Tako recimo možete kupiti i zemlju i kuće i aute i strojeve, cijele farme, voćnjake, uhodane lokale, razne firme, uslužne djelatnosti, brodove, čarter tvrtke, otoke i potoke, rijeke i brežuljke…, sve se prodaje, sve se pokušava da se riješimo imovine, slabih poslova, prosječnih tvrtki i svih ostalih problema koje posjedovanje bilo čega nosi u ovo novo, novo vrijeme, a pogotovo u nadolazeće, buduće vrijeme.

Zato hrvati i ostali ne časite ni časka, prodavajte, prodavajte, otiđite, otiđite….

Eto, dokaze za ove prilično radikalne tvrdnje molim da politika na vlasti i politika u oporbi potraži u oglasniku. Sindikalci koji bezpogovorno podržavaju svoje vođe također neka prelistaju oglasnik jer sada se jeftino mogu naći razne usluge i nekretnine na kojima sindikat može „dobro zaraditi“- ako im propadne plan od dvije riječi: status isti. Status quo.

I vlast i oporba i sindikati ponašaju se kao na banketu na kojem je glavna karakteristika da ništa nije dobro organizirano, da ništa ne štima i da se taj banket pretvorio u bankrot zato jer više ničega nema, a naručili su da bude pravi banket za „sve prisutne“, i ove i one i one pride koji su uvijek tu.

Kakav fijasko i blamaža kad jedna država ima toliko malo svega (novca, ideja, znanja, iskustva) da može pokriti i namiriti samo vlast, oporbu, sindikate i vječne zaslužne.

Taj „lateralni“ problem ukupnog stanovništva koje nije u politici i doslovno crkava otrovano ovom banketnom politikom vlasti i oporbe, ovih i onih , naših i njihovih – bez naznaka za prihvaćanje bankrot situacije vodi nas, vodi nas…, kuda?

Do izbora za  EU parlament naših hrvatskih „Oceanovih 11“ koji će sudjelovati usred „ostalih 747“ članova parlamenta.

Jako ohrabrujuće i motivira…, miriše na ljepotu… Ushićen sam, veseo i optimističan. Za te izbore narode hrvatski morate se zaista potrudit da odaberete jedanaest utjecajnih. Samo oni utječu na ovih 747. Čak i broj ima simboliku nečeg velikog, a ovaj naš brojčić je, eventualno, simpatičan.

Zato kad „ipsos plus ipsilon“ konstatira na svemirskom uzorku izbirajućeg hrvatića da zoka pada vesni dvadeset koma tri, a kara i vasu da diže dvadeset s četiri u komi…, dok hrastić reklamirano raste s maricom legalno se zapitam:

Dokle traje taj banket za bankrot? Je li bitno nešto tu za  mene to karanje Marko, Zoki, Floki ili da sve prodam za siću pa odem?

Što ćete kad se ovo o čemu pišem i  službeno pojavi u dnevniku? Što ćete Vi odlučit?