Behzad Čirkin: Zašto je ljudska lobanja neprimjerena europskim vrijednostima

Behzad Čirkin
Autor 11.7.2018. u 09:19

Izdvajamo

  • Arena je ustupljena drugim gladijatorima. Utapamo se u direktnoj proporcijonalnosti naše aktuelne političke snage. Zajedno sa Srebrenicom.

Povezani članci

Behzad Čirkin: Zašto je ljudska lobanja neprimjerena europskim vrijednostima

Foto: icty.org

Evropski parlament odbio da u Briselu bude domaćin izložbe o genocidu u Srebrenici uz obrazloženje da izložbeni eksponati imaju previše lobanja

Stara dama Evropa je poput kakve konzervirane uspavane ljepotice koja živi od stare slave, nespremna da se uhvati u koštac sa sopstvenim izazovom zasnovanom na svojim nacionalnim različitostima i svom umutrašnjem interesnom sukobljavanju. To nije, kako se to tvrdi u otmjenim EU-krugovima, amputirani pojavni fenomen iz 20-og vijeka. To je stvarna slika savremene EU.

Evropski prostor jeste pozitivan izazov savremene civilizacije kroz proklamovana načela koja su često u sukobu sa sopstvenom stvarnošću. Onom koja proturiječi temeljima na kojima je zasnovana Evropska unija.

Ilustrativan primjer kazanom jeste odnos EU prema problemu izbjeglica u kojem njene članice nesmetano grade žičane ograde što neodoljivo podsjeća na zidove starih imperija koje su se u konačnici gušile u sopstvenom samozadovoljstvu.

Oda radosti jeste himna EU, a znakovlje njenih stihova nerijetko ubija EU stvarnost.

Ukoliko će “svi ljudi braća biti” i ako je to “uzvišena misija” gdje je smisao kazanog u odnosu na vrijednosti svih žrtava svih savremenih ratova u kojima nikako nisu nevine ni pojedine članice EU?!

Vidljiva je tu sličnost obrasca odnosa prema Jevrejima u praskozorje II svjetskom ratu, kojim je začeta judeofobija, sa aktuelnom tendencijom rasta negativnog odnosa prema muslimanima čemu svjedoči rastuća islamofobija.

A sve je to do zidova koji djele prostor gdje žive bogati ljudi od onih prostora gdje žive siromašni ljudi.

Kroz kapije između ta dva svijeta teče prirodno bogatstvo prostora siromašnih ljudi i preliva se u prostor u kojem žive bogati ljudi.

Surova igra manipulacija krupnoga kapitala i stvaranje odnosa materijalne i društvene ovisnosti na sceni novoga svjetskog poretka.

Srebrenica je sramota cijele Međunarodne zajednice, a posebna je sramota Evropske unije kroz njen odnos prema ratu u Republici Bosni i Hercegovini.

Francuski predsjednik Miteran svojim dolaskom sprječava međunarodnu vojne intervenciju ljeta ’92-ge godine. Iza sebe je ostavio slavomirska obećanja.

Slijede užasi u Bosanskoj krajini, Posavini, Podrinju, Hercegovini, …

Svijet se zgražava nad slikama koncentarcionih logora sličnih onima iz perioda Drugog svjetskog rata.

Rijeke bosanskohercegovačkih prognanika zapljuskuju Europu i razlijevaju se po cijelom svijetu.

Užasi ratnih strahota pune slike o stradanju civila pod kontrolom vojske bosanskih Srba.

Etnički su očišćena čitava područja uz sistematsko rušenje svakog podsjetnika da su tu živjeli drugi i drugačiji po svom imenu, vjeri, nacionalnom ili bilo kakvom drugačijem određenju. Ratne vođe farbaju nebeskom narodu i uzvišenost neba velikosrpskim bojama.

General Morion tek pod prisilom nesretnika zatočenih u ratnu srebreničku enklavu proglašava Srebrenicu zaštićenom zonom UN-a.

Pečat licemjernosti tako donešene odluke jeste holandski bataljon koji svojom pasivnošću biva sudionikom u zločinu genocida u Srebrenici.

Evropa je time na kraju 20-og vijeka imala sopstvenu starorimsku gladijatorsku arenu koja je posredstvom savremenih medija bila vidljiva ne samo u Evropi, već i u čitavom svijetu.

U toj areni su se za sopstveni biološki opstanak borili od svijeta zaboravljeni osuđenici na smrt.

I za opstanak Republike Bosne i Hercegovine, države čiji je suverenitet priznala Međunarodna zajednica, a samim tim i Evropska unija.

Vrhunski pokazatelj tog međunarodnog i europskog licemjerja jeste zakidanje prava na borbu za biološki opstanak uvođenjem embarga na naoružavanje ARBiH koja se skoro goloruka suprotstavljala vojno nadmoćnijem i opremljenijem neprijatelju.

Iz ondašnje Europe su u ta vremena stizali konvoji sa hranom i sanitetskim materijalom, politika podupiranja povećanja gledanosti starorimskih gladijatorskih “zabava” na geografskom tlu stare dame Evrope.

Starorimska arena je izbrisana zajedno sa  međunarodno priznatom Republikom Bosnom i Hercegovinom.

Bosanskohercegovačke gladijatorske igre su prestale pečatom slova iz Daytona kojim se uvodi svetost konstitutivnog nacionalnog trojstva.

Briše se vrijednost građanina koji je osnovna vrijednost i parametar savremene demokratije.

Europski patriciji su danas usmjerili loptu pažnje ka drugim gladijatorskim arenama kojima zadovoljavaju gledateljske interese svoga plebsa.

Mi više nismo interesantni.

Arena je ustupljena drugim gladijatorima.

Utapamo se u direktnoj proporcijonalnosti naše aktuelne političke snage.

Zajedno sa Srebrenicom.

impulsportal.net

Behzad Čirkin
Autor 11.7.2018. u 09:19