Bio je to pucanj za slobodu, kažu Srbi podsjećajući na sarajevski atentat

Izdvajamo

• Osim Principovog sudbonosnog pucnja 28. juni tradicionalno pripada jednom dugom značajnom događaju srpske istorije starom tačno 625 godina. Naima prije toliko godina odigrala se bitka na Kosovu polju, gdje je Pirova pobjeda srpske vojske pod vođstvom kneza Lazara označila petsto godina osmanske prevlasti.

Povezani članci

• DODIK, ČOVIĆ I IZETBEGOVIĆ POVELI „BAL VAMPIRA“: Od političkih oligarhija državu brane novinari
• Životna drama Jovanke Broz
• Nenad Popović: Bosanski rat je moralna katastrofa najvišeg stepena
• Poruka civilizirane Hrvatske: Dario Kordić je monstruozni ubojica, a ne heroj!
• Emir Suljagić: Ako Bošnjaci nestanu kao narod to će biti zbog SDA
• Zavičaj poezije je ljudski brlog!

Muškarac sa srpskom zastavom prolazi ispod mozaika sa portretom Gavrila Principa koji je otkriven u bosanskom Višegradu. foto:AP

Piše: Ivana Milenkovič
Preveo: Ešref Zaimbegović

Dok se Evropa na stogodišnjicu sudbonosnog pucnja koji je ugasio život naslijednika habzburškog trona podsjeće uglavnom u tišini u bosanskom Višegradu se odigrala potpuno druga priča. Podsjećalo se na Gavrila Principa kao junaka i borca za slobodu. Srbi sa obje strane rijeke Drine ne prihvataju tradicionalnu interpretaciju o običnom teroristi a stotine ljudi došli su u subotu da mu iskažu poštovanje.

  “Pucanj Gavrila Principa nije bio pucanj u Evropu. Bio je to pucanj za slobodu, koji je označio početak velikih patnji i gubitaka a na kraju ipak samo oslobođenje od okupatora,” podsjetio je na sudbonosne događaje 28. juna 1914. predsjednik bosanske Republike Srpske Milorad Dodik, šef jednog od dva entiteta Bosne i Hercegovine. Nagrada za te riječi bio je silan pljesak okupljene mase sa istaknutim zastavama sa srpskom trobojnicom.

“Ne dozvolimo nikome da nam oskrnavi našu istoriju i našu slobodu” poručio je Dodik javnosti iz novootvorenog pseudoistorijskog mjestašca režisera balkanskih komedija Emira Kusturice.

O tome da Srbi ne daju gaziti po svojoj istorije već odavno niko nije sumnjao. U suprotnom bi naime Dodik stajao zajedno sa svojim federalnim kolegom.

Međutim ni skoro dvadeset godina nije bilo dovoljno da bi zarasle stare ratne rane. Uzalud bi ste toga dana u inače usnulom, među brdima položenom, Višegradu tražili bosanskog Muslimana ili Hrvata. Subota je naime pripadala Srbima – i to kako sami rado kažu onima sa obje strane rijeke Drine. Drugim riječima onima iz Srbije i onima iz Republike Srpske. I razumljivo njihovim junacima.

Princip i „kosovski mučenici“ u izvedbi slavnog režisera

Osim Principovog sudbonosnog pucnja 28. juni tradicionalno pripada jednom dugom značajnom događaju srpske istorije starom tačno 625 godina. Naima prije toliko godina odigrala se bitka na Kosovu polju, gdje je Pirova pobjeda srpske vojske pod vođstvom kneza Lazara označila petsto godina osmanske prevlasti.

Sjećanje na takozvane “kosovske mučenike” nisu zasjenila ni blještavo crvene majice mjesnih srednjoškolaca sa likom Gavrila Principa niti njegov izmučeni lik koji nas gleda sa uličnih kioska. Dok će majice koje su sponzorovali bosanskosrpski socijalni demokrati još večeras vjerovatno završiti na dnu ormara sjećanje na kneza Lazara preživjeće i u obliku novoosvećenog hrama koji se izdiže na samom kraju jezička koji ulazi u tirkizno zelenu Drinu.

Ukoliko još neko sumnja u srpsku interpretaciju Principovog čina iznesene u ovome članku uzimam sve greške na sebe.

idnes.cz