Biskup u laži

Povezani članci

• Esad Bajtal o posjeti Clinton i Ashton regiji
• Hoćemo sankcije!
• IFIMES: Hapšenja u funkciji tektonskih promjena na političkoj sceni
• MINISTARSTVO ZA BUDUĆNOST
• Slobodan Dukić: Gluvi barut
• Tko je od vas Srbin?

Uresio msgr. Vlado Košić u ove adventske dane kiča i kićenja svoju stranicu na Facebooku jednom prigodnom ilustracijom koja svjedoči o nesavitljivosti njegova duha pred svjetovnim nedaćama: podno fotografije Tomislava Karamarka i ponad velikim slovima ispisane riječi »respekt« duboko se naklonio i pred šefom HDZ-a šešir skinuo nekakav nacrtani lik u fraku.

Piše: Predrag Lucić, novilist.hr

Kako bi biskupove sklonosti i naklonosti ka Karamarku bile rječite koliko i slikovite, Facebook-profil je okićen i prigodnim postovima. U jednome msgr. Košić izražava svoje »razočaranje Mostom«, čije lidere »svaki dan gleda na daljinovidnici« – ah, prekrasne li leksičke intervencije nad rogobatnom i sveprisutnom »dalekovidnicom«! – te »sluša njihove teze, zahtjeve i postrojavanje koje su si dopustili kako prema jednoj tako prema drugoj najvećoj političkoj koaliciji ovih proteklih izbora«.

Čelnici Mosta su sisačkoga biskupa razočarali time što im »nije bila dovoljna treća pozicija i pozicija presudnog subjekta za Vladu, nego su htjeli biti ne treći ni drugi nego – prvi i svima naređivati, postavljati svima uvjete«. A to se – veli msgr. Košić – »u moralnoj teologiji zove preuzetnost, dakle preuzimanje kompetencija koje ti ne pripadaju«.

»Sviđa mi se da je Karamarko na kraju odbio u tome sudjelovati, a potez Milanovića ne čudi jer komunisti uvijek lažu i njima laž i prijetvornost ništa ne znači. No, da će Petrov tako nasjesti i odvesti Most u ralje komunista, nisam se nadao. Zapravo sad se pokazuje da to nije most nego mostobran za spašavanje SDP-a tj. komunista koji su hrvatskom narodu nanijeli najviše zla u njegovoj povijesti«, postuje i popuje sisački biskup, te Božu Petrova – »čudne li kombinacije: psihijatar i političar!« – naziva »nesigurnim i posve slijepim«, »naivčinom i zapravo – izdajicom«, dok Zorana Milanovića časti epitetima »starog lisca, lopine i prevaranta«.

»Neka nam se Bog smiluje!« – vapi Vlado Košić na kraju tog posta. No, kako se Svevišnji nije odmah oglasio izljevima svoje milosti, pa strijelama nebeskim opleo po izdajniku Petrovu i lopini Milanoviću, biskup se ubrzo oglasio i novim postom.

Na društvenoj je mreži obznanio kako mu »nakon molitve i uranjanja u otajstvo Božjeg dolaska na zemlju, opet dolaze svjetovne misli, dapače jedna originalna«. A ta originalna svjetovna misao duhovnika obuzetog politikom glasi: »Kako nalazim posvuda po internetu, Petrov će dakle biti premijer a Milanović predsjednik Sabora, pa bih ja Petrovu predložio da pošalje u Sabor zakon da se ubuduće u Hrvatskoj odbacuju izbori kao nepotrebni, a da se Milanovića proglasi suverenom. Budući da će Milanović biti predsjednik Sabora, taj će zakon biti brzo usvojen i onda imamo novu dinastiju bez nepotrebnog gubljenja živaca. Živio Zoran, novi hrvatski kralj! Živio Božo, nova dvorska kraljevska… (dodajte sami)«.

Budući da je sisački biskup Boži Petrovu i ostalim mostovođama pripisao grijeh preuzetnosti, a Milanovića sotonizirao kao komunista koji uvijek laže, te mu stoga grijesi lažljivosti i prijetvornosti ne predstavljaju sablazan nego uobičajeni način ponašanja, bilo bi zanimljivo da se moralna teologija pozabavi i samim Vladom Košićem. Pa da biskup pred Bogom i bogoslovljem najprije dokaže po čemu je to Zoran Milanović, da prostite, komunist. Naravno, pod uvjetom da i sam msgr. Košić pred kompetentnim teoretičarima ideja i teolozima morala prethodno pokaže da i sam zna što je to komunizam i po čemu se to komunisti raspoznaju među ostalim stvorovima Božjim.

Pretpostavljam da bi se biskup, pri pameti kakvom se diči, zapetljao u silogizme da su komunisti to što jesu po tome što uvijek lažu, a da lažu zato što su komunisti. I da bi iz toga izvukao svoj dubokoumni zaključak da je Milanović komunist po tome što uvijek laže, a da laže samo zato što je komunist.

Nisam siguran da bi ozbiljni teoretičari ideja i teolozi morala prihvatili takve Košićeve doskočice, a da ga ne zamole da – zbog vlastitoga biskupskog i znanstvenog digniteta – izvoli iznijeti validne dokaze da komunisti uvijek lažu. I jako bih volio vidjeti kako bi i čime on to dokazao.

Jer ja, eto, ne vjerujem da Vlado Košić, biskup sisački, laže zato što je kršćanin. Nego baš zato što nije.