ENG
Čobanska retorika i građanski rat
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Finski građanski rat se nastavlja: predsjednik šibensko-kninske županijske HVIDR-e poziva da se utvrde krvna zrnca Zorana Milanovića, kojega je nazvao »stokom sitnog zuba«, i onako usput prijeti oružjem…
– Šta si tako blenuo, trafikant?
– Čekam da me pitaš ono što ti je na pameti.
– A kako ti znaš šta je meni na pameti?
– A šta ti može bit na pameti u ovoj prepametnoj zemlji nego Milanović i građanski rat?! A ako ti je na pameti Penti Sarikoski, možemo i o njemu.
– Tko ti je taj? Neki makedonski ministar nečega?
– Nije nego finski pjesnik.
– Pjevaj ti, pjevaj, ako hoćeš i na finskom i na danskom, ali me nećeš navuć na priču o građanskom ratu, ni u Finskoj, a ni u Hrvatskoj! S tobom o tome nema smisla razgovarat!
– A zašto? Kako znaš da nisam došao do novih dragocjenih spoznaja po tom pitanju?
– Mo’š si mislit! Nema te spoznaje zbog koje ti ne bi citirao ono što recitiraš kad god se spomene građanski rat! Znam te napamet, trafikant…
– Da čujem šta znaš?
– Ono što uvijek drviš: da su nekadašnji HDZ-ov ministar pravosuđa Bosiljko Mišetić i nekadašnji državni odvjetnik Republike Hrvatske Željko Olujić u svojstvu branitelja Tihomira Oreškovića, osuđenog za ratne zločine, u žalbi na presudu Županijskog suda u Rijeci napisali sljedeće: »Srpska pobuna u RH mora se gledati kao građanski rat u RH, a kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija. U Gospiću je 1991. trajao građanski rat.“
– Griješiš, prijatelju…
– Ma šta griješim?! Citirao sam točno, od slova do slova. Toliko si puta to ponovio, da mi na uši izlazi…
– Ne griješiš u citatu, nego u predviđanju šta sam ti htio reć na temu građanskog rata.
– A šta si htio? Otvorit Slobodnu Dalmaciju pa mi pokazat izjavu generala Ive Jelića, prvog zapovjednika Četvrte gardijske brigade, koji tvrdi da se »radilo o dogovorenom ratu, ali to bi moglo značiti i građanskom ratu« i koji je svjestan da »veći dio naroda neće prihvatiti tu tezu jer je indoktriniran«?
– Stativa!
– Onda si sto-posto mislio na ovaj, što bi Milanović rek’o, hemoglobinski izljev odmah do Jelićeve izjave, na ovog predsjednika šibensko-kninske županijske HVIDR-e koji je premijera nazvao »stokom sitnog zuba« i rekao da mu »ne fali rep iako ga je skrio«?
– Govorimo o građanskom ratu, a ne o čobanskoj pljuvačini.
– Po tebi, znači, taj Mladenko Spahija ili Dahija, kako li se već zove, ne zaziva krv i građanski rat kad poziva članove HVIDR-e da od svojih mirovina izdvoje po 20 posto za utvrđivanje krvnih zrnaca Zorana Milanovića i kada prijeti da »svi koji su već jedanput dali svoje tijelo i um i po cijenu oružja neće dozvoliti da uspiju oni koji ih misle pokoriti«, pa pojašnjava da »cijena oružja može bit praćka, može bit kamen, može bit kolac glogovi«?!
– S takvim vokabularom ne može vodit ni nacrtane ovce na ispašu, jer će ih putem izgubit, a kamoli građanski rat.
– A tko, po tvom cijenjenom mišljenju, može vodit građanski rat? Filolozi, akademici, profesori finske književnosti?
– Onaj tko u njemu pronađe interes.
– Ne pričaj pizdarije! Kakav interes?! Kao da se kod nas ratovi vode zbog nafte…
– Nafta je prošlost. Valjda si čitao da će se ratovi 21. stoljeća vodit zbog vode.
– Ma daj, tko će kod nas ratovat zbog vode? Todorić protiv Tedeschija?
– Klis protiv Solina. Da u Slobodnoj pratiš išta osim verbalnog rata između hemoglobinaca i Milanovića, znao bi šta se sprema.
– A šta se sprema? Rat za bevandu?
– Rat za izvor rijeke Jadro. Klišani imaju dokaze da se izvor Jadra nalazi na katastarskoj čestici koja pripada njihovoj općini i pun im je kufer Solinjana koji protuzakonito ubiru lovu od koncesije.
– Jesi li ti to već izabrao stranu u ratu?
– Ja sam uvijek na strani pravde.
– Baš zanimljivo! Ima li ikoga tko nije na strani pravde, pa bila ta strana ova ili ona?!
– Ti to insinuiraš da je pravda na strani solinskih okupatora i njihovih pomagača?
– A tko pomaže Solinu: Ameri, Rusi, Al-Qa’ida, Vatikan?
– Republika Hrvatska, preko državnog poduzeća Hrvatske vode, koje je koncesiju za klišku vodu dodijelilo Solinjanima.
– A mogu li ja, nakon te tvoje prokliške propagande, čut šta kaže druga strana?
– I službeni Solin se slaže da je izvor na kliškom teritoriju, ali ne odustaje od zarade na njegovoj eksploataciji, jer tvrdi da je vodocrpilište na solinskoj zemlji. I pozivaju se na nekakav zakon po kojemu koncesija pripada onome na čijem je gruntu vodocrpilište.
– Eto vidiš da Solin nije okupator i da je čist pred zakonom…
– Ma ni sto zakona ne može opravdat otimačinu kliške vode! Uostalom, da je pravda na strani Solinjana, zar misliš da bi oni Klišanima nudili da lovu od koncesije dijele popola?!
– Pa zašto Klis ne prihvati tu više nego poštenu ponudu?
– A bi li ti prihvatio da ti uzurpator tvoje vode daje polovicu od love koja u cijelosti pripada tebi?
– Kako u cijelosti? Da nema solinskog vodocrpilišta, ne bi bilo ni koncesije.
– A da nema vode koja izvire na kliškom terenu, ne bi bilo ni agresorskog vodocrpilišta!
– Kome ti da je agresor, separatistu jedan sebični?! Ljudima se ne bi dao ni vode napit!
– Napit ću ti se ja krvi, izrabljivaču jedan bezočni!
– Možeš krvi, ali nećeš vode!
– E, sad ćeš vidit!
– Stani, trafikant, jesi li poludio?!
– Evo, stao sam.
– Šta sad tu stojiš?… Zašto se ne vratiš u trafiku?
– Čekam da vidim imaš li još kakvih pitanja o građanskom ratu!
Autor/ica 👤Predrag Lucić
