CRKVA:ŠOPING CENTRI,VRATITE NAM NOVCE,PARDON, OVCE!

Povezani članci

• Nove tenzije u Makedoniji: Terorizam i trezvene reakcije države
• Mesić poručio Vatikanu: Ovo što radite su političke pretenzije zaodjevene u vjersko ruho
• U Mikseru promovisana knjiga „Brodska cesta bb“ Medihe Selimović
  Život kao obilje oblika u kojima se javlja nesreća
• Drama kod Viteza: Intervenisali specijalci i na silu rastjerali demonstrante
• Od BiH je stvorena invalidna država, potreban je novi Dayton
• DJETINJSTVA BEZ MAJE I LASTANA

Photo: Stiv Cinik 

Po zadnjem naviještanju Crkve u Hrvata, čitanje iz poslanice kapitalistima, ‘visokom svećenstvu zemlje u tranziciji’, još jednom se skrušeno i bez fige u džepu ispovijedila svojoj pastvi, praktičnim i papirnatim vjernicima, pozivajući je na bojkot nedjeljnog odlaska u šoping centre, i da to vrijeme provedu u crkvi sa svojim bližnjima te na takav način se solidariziraju s radnicima koji svoj sveti dan, nekim čudom, provode daleko od bližnjih, ispred kase. Kakve direktne implikacije ima taj domino efekt na život blagajnice i plaćanje prekovremenog, još nam predstoji da vidimo.

Ovaj vapaj, krik iz pustinje, u kojoj zaštite radničkih prava a ni pravde nema ni za lijek, upravo dolazi iz usta Iusticie et Pax, komisije za bihevioralne navike katolika i licemjerje. Stoga ni ne čudi što je bojkot propao, jer ta komisija ne može organizirati ni poštenu diverziju izbora agnostika na mjesto predsjednika u 200% katoličkoj državi, a kamoli da joj se povjeri tako delikatan zadatak da Ljubu H. odvrate od razmišljanja kolika je akcijska cijena šunke  za pizzu ovaj vikend ili čekanja još većeg sniženje nakon Božića u H&M-u, iako zna da možda tada neće biti njegovog broja, što ga dodatno, opet iznova nervira.

SVE ILI NIŠTA

I što su  su se uhvatili radnika? Možda neki žele raditi nedjeljom i otići na večernju misu. I već kad smo kod toga, zašto ne pomaknu termine misa pa da ovi što rade do 20h i stignu blagovati nedjelju. Svećenici rade svaku nedjelju i plaća im ne kasni, ali zato je lukrativno pozivati na neodlazak u trgovački lanac jer misle  ako ne bude kupaca da će šef smjene radnike pustiti ranije kući da stignu na tu večernju misu. Kako da ne! I nakon mise bi trebali, po uputi IetP, otići recimo u muzej, gdje bi ih dočekao tko, opet radnik. Zašto nisu pozvali građane, pardon, vjernike da isto tako taj dan ne putuju, jer i taj vozač ima pravo svetkovanja, pod pretpostavkom da je vjernik, a na što direktno upućuje krunica koja se njiše u zavoju. A tek konobari, policajci, vatrogasci, itd. I koja je to neoliberalna logika, da se apeliranjem potrošaća na bojkot, solidarizira s radnicima zbog kojih i blagajnice imaju posao, koja će spriječiti, ma gle kurca, Upravni odbor da pošalje kući 200, 300 radnika zbog smanjene dobiti. A možda tu i leži genijalnost ideje, nisu oni vesla sisali, jer kad ovi dobiju otkaz, gdje će naći bolje utjehe, osim kafane ali tamo ne mogu jer nemaju prebijene, od Crkve gdje će ih svećenici onda držati za ruku tješeći kako će biti bolje, dok kroz molitvu traže novi posao.

–  Danas nema ručka ! – kaže, a tko već nego žena mužu.

– Kkkako, zašto!? – preznojen promuca.

– Jebiga, crnčin ‘ko stoka cili tjedan, i sad bi se tribala zajebavati oko ovoga. Neću! Iman i ja potvrdu o krštenju. Solidarnost brate!!

MARŠ U CRKVU MATERINU

Ili je crkvena lemozina pala prenisko jer vjernici ostavljaju novac radije u blještavim hramovima konzumerizma gdje ih cijene jer tu kupuju i gdje ih ‘oni’ vode kroz život, i još dobiju bonus karticu kao lijepu gestu, znak pripadnosti velikoj obitelji. Ta zamjena roditelja je problem marketinga Crkve jer da spuste nekad Svevišnjeg iz transcedentalnog u naše živote, malo mu skrate kosu i bradu, a ne da ga prikazuju ‘ko Zlatka Pejakovića, obuku traperice i kožnjak, i da on kao takav sa ispruženim kažiprstom uperenim prema svojim najmanjima i najmilijima, prozbori: „Gay je OK“, problem bi nestao kao istočni grijeh odriješen, jer sličan trik je napravljen kad su ljudi u crnom, ne svi, davali blagoslov puškama na oltaru, i tad se tražila karta više.

Prijedlog broj 2, doduše već viđen u praksi, je gradnja crkve kraj šoping centra. Primjer, Gospa od Kauflanda u Splitu. Kužite? I onda, jedan mjesec se organizira po popularnim cijenama predstava ‘ Isus Krist Superstar ‘, pa drugi mjesec koncert Jasmina Stavrosa, Vanne ili Maje Blagdan. Superextrakul događaj bi bio dovesti Tajči. I eto ovaca, pardon, novca. Udariti po Megacitysupernovama njihovim metodama. Zar bi toliko loše bilo izreklamirati  u knjižarama Kršćanske sadašnjosti druženje s don Kaćunkom i da usput Nives Celzijus potpisuje CD-ove? Ili da, štajaznam, među svojim redovima nađu nekog tko privlači pažnju, ono, medijski zanimljiv lik, koji možda ima sluha i čini čuda, ono pravi pravcati karizmatik, pa da mu se organiziraju turneje po gradovima gdje bi on direktno sa pozornice vraćao vjeru duhovno mrtvima, ono show, plakati i refletkori, i da Marko Perković izvodi psalme na akustičnoj gitari. – Kako to misliš da Zlatko Sudac to već radi!??

I ne treba tu stati. Imaju oni paletu usluga koje bi mogli još više progurati narodu. Tipa, bez pravnih zavrzlama, crkveno vjenčanje razvedenih osoba, sitnica, držanje mise zadušnice nekrštenima, može, krizma u pola cijene, može, javne lustracije pedofila u crkvenim redovima. Idealno. Znate što bi bilo, ono, sami vrh, pazi sad, vjenčanja homoseksualaca s pravom javnosti. Ima tu prostora, dovoljno da vjernicima ne padne na pamet skrenuti u dućan. Samo treba to marketinški zapakirati u ambalažu borbe za pravu stvar. Bilo bi manje degutantno slušati njihove prijetnje poslodavcima, da će u slučaju neplaćanja radnika, odbijati pružanje crkvenih sakramenata, ili možda bojkotirati blagoslov novih prodajnih mjesta ili brodova.

Ima Crkva dovoljno iskustva u očuvanju stada u nevrijeme. Krizni menadžment ima međunarodni certifikat borbe od heretika, Osmanlija, komunizma. Sa ovim zadnjim su se malkice zajebali. Rušili su tu tamnicu naroda kao da im je zadnje u životu, priželjkivali bolji svijet, slobodu, tržište, da se ne ide po farmerke u Trst. Kapitalizam u kojem paralelno Bog nije zabranjen, kojega je Mefisto oslobodio zauzvrat popusta na količinu, imajući u vidu nove potrošaće, sljedbenike konzumerizma i zabave kao novih religija. Samo se nisu dogovorili precizno o kojem bogu će se raditi, bogu Bogu ili bogu Profitu. I nikad, ali baš nikad se nije dogodilo, dobro osim možda u Mađarskoj ’56 sa Sovjetima, da će se morati boriti protiv nečega za što su se prethodno borili.

–         Oprosti mi Oče, sagriješio sam. Opet sam preko kartice kupio stvari koje mi ne trebaju, onaj mobitel koji tako odražava moj karatker, skijaško odijelo koje mi sad ne treba ali bilo je u pola cijene, janjetinu sa Novog Zelanda kojoj sutra ističe rok…

–         A jesi možda negdje vidio svinjsku lopaticu, samo 29,99 kn?