Da sam Bog

Povezani članci

• Svet koji igra
• Hrvatska između Konvencije i teokracije
• Bajka o prestupnici u kućnom pritvoru
• PISMA IZ DŽEHENEMA 12: POVRATAK
• Rizom magijskog socijalizma inkapsuliranih tijela
• Daša Drndić: Ići mići umići

Ako ste poduzetnik (ha,ha, ha, nazovimo to pravim imenom – kapitalist) relativno osjetljiviji na smanjenje svog profita negoli na humanističke etičke norme, onda biste svaki proizvod koji se ne uklapa u neke društveno prihvaćene standarde (još jedan ha, ha, ha – mada ću dobrohotno izuzeti one s ugrađenim bagom koji ih čine neupotrebljivim nakon 2-3 godine), tretirati kao neuporabivu robu s greškom. Smeće, kojem je jedino i neizostavno mjesto na otpadu. Bez trunka žaljenja (imajući u zakutku mozga neprestano podsvijesnu misao o ugledu profesije koja i vas – zajedno s robom, ako je isporučujete neispravnu – može baciti na smeće), deponirat ćete svoj proizod tamo gdje, bez suvišnog humanističkog moraliziranja, spada. Na smetlište, spreman za recikliranje!

Piše: Ladislav Babić

        Nije li ogromno čudo nad čudima, što toliki vjernici bezbrojnih zemaljskih konfesija koje jedino priznaju svoj čudotvorni začetak i ništa više sem toga, ne smatraju vlastitog Tvorca za poduzetnika kojega su oni proizvod? Zemaljskog poduzetnika, doduše, može zanimati mišljene svog korisnika – bez kojega bi obrao bostan – ali nikad ne pita za mišljenje vlastiti proizvod. Boga, kao vrhunaravno svemirsko poduzetničko biće – s obzirom da nije čovjek – nikakvi humanistički ili kvazihumanistički obziri ne obavezuju na apsolutno ništa. Ni na stvaranje, ni na uništavanje, a još manje da vas pita za svoje mišljenje i naum.

        Eto, recimo, da sam ja Bog i prosuđujem jedan od bezbrojnih povijesnih primjera – ilustrativno, nek’ bude to američki državni sekretar (iliti ministar vanjskih poslova) Kerry, koji se:

“…osamdesetih godina prošlog veka, dok je bio senator, zalagao za normalizaciju odnos Hanoja i Vašingtona, i u tom cilju je nekoliko puta bio u Vijetnamu. Prethodno je u Vijetnamu bio ’70-tih godina, u uniformi američkog vojnika.”,

a koji sad govori:

“Ovaj put ka pomirenju naših zemalja zaista je jedan od značajnijih istorijskih događaja između dve zemlje, koje su bile u ratu i koje su uspele da nađu prostora za izgrađivanje novog odnosa”,

započinjajući taj „put“ prodajom:

“…oružja Vijetnamu, čime je omogućeno da SAD snabdevaju Hanoj opremom za obalsku stražu”,

ja bih ga bez milosti, zajedno sa njegovim gospodarima, kupcima oružja i milijunima (možda i milijardama?) ostalih mojih proizvoda, zgromio. Bacio na smetlište svemira, kao da ih nikada nisam stvorio, kao da nikada nisu postojali – i zbrisao sjećanje na njih iz svojih uspješnih “proizvoda”.

        Da sam Bog, jer – kao Tvorca svemira i vas koji se preuzetno nazivate ljudima – mene ama baš nijedan vaš moralni standard, kriterij, postupak ili zakon baš ničim ne obavezuje. Zato, dobro pazite da ne postanem vaš Bog, jer vam je budućnost u pitanju! A vi, balkanski “regionalci”, nemojte misliti da bih vas poštedio. Dapače!

        Ipak, s obzirom da (još?) to nisam, dok mene ili nekog sličnog ne izaberete na položaj odaklem će to moći izvršiti, svakako će grešni božji proizvodi protestirati – u dubini duše svijesni da nisu do božja proizvođačka pogreška – buniti se, dezavuirati ovog autora, da ne kažem poduzeti konačne mjere da ga spriječe postati njihovim božanstvom, eto pa pročitajte što bi “pravi” Bog pred kojim doživotno klečeplazite i kukumavčite, učinio sa vama:

“I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: »Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!« Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore vóda. I postadoše krv. I začujem anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!« I začujem žrtvenik kako govori: »Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!« Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista kao žabe. To su dusi zloduhâ što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: »Svršeno je!« I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi – tako bijaše silan potres taj. I prasnu natroje grad veliki i gradovi narodâ padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje. I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko.”

        Eto, to bih i ja napravio, da sam Bog, a vi bi bili nemoćni i vaši komentari ne bi ni okrznuli moje umne i moralne sposobnosti sasvim neprimjerene vašem licemjerju – da imam nadnaravne moći. Još jednom stoga, pazite da od mene ne stvorite Boga, a svoje kritike uputite na račun opisanih namjera božanstva pred kojim klečeplazite, baš kao što bi preda mnom – da sam Bog!