ENG
DAN MLADEŽI
Autor/ica 👤Petar Fehir
Povezani članci
Foto: arhiva
Probudio me pling mobilnog. Mail, i u mailu kratka poruka.
“Danas je Dan mladosti.
Titov rođendan.
Slet i štafeta!”
U potpisu Martin.
Dobro, pomislim, pa što me probudi – to je otišlo u ropotarnicu.
Nešto što, iz pristojnosti, zadržavamo za sebe.
Ili kako već tko hoće.
Danas takvih Dana, u ostalom, i nema. Nema se, danas, vremena za patetiku
i sav taj kič.
Vremena su ozbiljna. Ne bi im pristajalo da se obilježava neki “Dan mladeži”.
A i razlika je, valjda, između mladosti i mladeži.
Sad bi mi Martin lamentirao kako je “mladost” živjela drugačije. Kako se poslije škole zapošljavala, dobijala stanove, bila sigurnija…
A kako “mladež” veliča neke druge simbole i gleda da prvim autobusom zbriše u Frankfurt ili Belfast.
Kako je “mladost” obrađivala svoja polja i udružena u zadruge prodavala urod, kako bi poslije žetve nikli temelji, a poslije pobranog kukuruza kuća bila pod krovom…
Ma pusti, Martine, rekao bih mu, to je romantiziranje i nostalgija. Moša, Koča, Zdravko Čolić i te priče. I stari.
Mladež danas ima svoju državu. Dosanjani san. Svoji su na svome, što se kaže.
Dobro, ne bi se dao Martin. Bilo je fetišizma u tom šiljenju štafete.
Ali, stari je imao svoju priču. I, u redu, znao je biti u krivu. Posebno u onoj da “narod koji ima ovakvu omladinu ne treba brinuti za svoju budućnost”. E, tu se malo zajebo.
A koji su više nasmiješeni?
Ili je svaka mladost, kao i mladež, u stvari, uvijek jednako nasmiješena.
To što je mrzovoljno i iskrivljeno je samo slika u našim glavama.
Autor/ica 👤Petar Fehir
