Djeca žele u zajedničke škole: Dosta nam je segregacije!

Povezani članci

• Žalim svakog onog tko traži pravdu na ovom prostoru
• Potopljeni i zemlja i država
• Zoran Milanović priznao: Ja sam kriv za poraz
• Predstavljanje knjige ‘Ratne zabilješke 1941.-1945.’ fra Josipa Markušića u Sarajevu
• Vesna Pešić: Rasprava o neoliberalizmu i našem blatu
• Dva čudna čovjeka: Ratko i Siniša

Želite li ići u jednu školu i zajedno pohađati nastavu sa vašim vršnjacima druge nacionalnosti?

Na anketno pitanje u travničkoj „dvjema školama pod istim krovom“ čak 73% srednjoškolaca je zaokružilo DA.

Nažalost rezultati ove ankete kao i niza drugih koje su već provedene i koje oslikavaju želje đaka koji pohađaju eksperimentalne „Dvije škole pod istim krovom“ za predstavnike vladajućih struktura u Srednjobosanskom kantonu nisu relevantni i na ove podatke po njihovom mišljenju ne treba se obazirati.  Kroz smijeh će vam reći:Ma hajde ko još pita djecu u ovoj zemlji šta oni hoće.

Piše: Predrag Blagovčanin

I apsolutno su u pravu.

Sa ovakvim mišljenjem velikog broja činovnika vlade Srednjobosanskog kantona apsolutno se slaže i sutkinja Općinskog suda Travnik Nedeljka Mađar – Ramljak koja je početkom oktobra 2012. godine odbila tužbeni zahtjev Udruženja “Vaša prava BiH“ koje je tužilo Srednjobosanski kanton i Ministarstvo prosvjete zbog diskriminacija, segregacije i razdvajanja djece po etničkom principu u obrazovnim institucijama pod nazivom Dvije škole pod istim krovom koje funkcioniraju i neometano rade na teritoriji ovog kantona.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva sutkinja Nedeljka Mađar- Ramljak svjesno je zatvorila oči pred jednim od najbizarnijih primjera fizičkog odvajanja i diskriminacije djece različitih nacionalnosti.

Da je kojim slučajem sutkinja Nedeljka Mađar – Ramljak tog oktobarskog dana prije dolaska na posao u Općinski sud i odbijanja tužbenog zahtjeva prošetala kraj zgrade u centru Travnika u kojoj je smješten Katolički školski centra i Mješovita srednja škola vidjela bi da je jedan dio škole ofarban plavom bojom, a drugi dio škole žutom bojom. Također bi primijetila  da je školsko dvorište podijeljeno žičanom ogradom, a činjenica da nastava za učenike Katoličkog školskog centra počinje u pola osam ujutro, a nastava za đake Mješovite srednje škole u osam časova poprilično bi je iznenadila.

Međutim, na našu nesreću i nesreću đaka hrvatske i bošnjačke nacionalnosti koji pohađaju travničke Dvije škole pod istim krovom uvažena sutkinja tog sudbonosnog dana u širokom luku zaobišla je zgradu KŠC-a i Mješovite srednje škole pa je sukladno tome odbila tužbeni zahtjev obrazloženjem  da je pravo svakog roditelja i djece da u skladu sa svojim nacionalnim uvjerenjima i vjerskoj pripadnosti odabere nastavni plan, program kao i jezik na kojemu će se nastava izvoditi. Sutkinja Nedeljka Mađar- Ramljak u obrazloženju vlastite presude eksperiment pod nazivom  “Dvije škole pod jednim krovom“ vidi kao rezultat provedbe Aneksa 7. Daytonskog mirovnog sporazuma koji se tiče povratka prognanih na svoja ognjišta što znači da su ovakve škole nastajale kako bi se povratnicima osiguralo pravo na obrazovanje.

U presudi odnosno odbijanju tužbenog zahtjeva sutkinja Nedeljka Mađar- Ramljak citirala je i navodila elemente iz Europske povelje o ljudskim pravima te  Konvencija o pravima djeteta međutim u donošenju presude nije obratila pažnju na činjenicu da je Vijeće Evrope čiji je Bosna i Hercegovina sa svim svojim kantonima i entitetima član, još 2002. godine od vlasti u našoj zemlji zatražilo administrativno ujedinjenje “Dviju škole pod jednim krovom”. Također izvještaj iz 2010. godine povjerenika za ljudska prava Vijeća Evrope u kojem se jasno rečeno da su podjele na etničkoj osnovi i diskriminacija u javnim školama  ozbiljna briga i prepreka društvu, posebice u kontekstu poštivanja osnovnih ljudskih prava, te se puno više treba napraviti u njihovoj eliminaciji očigledno je nije interesovao u donošenju svoje odluke.

Za sutkinju Nedeljku Mađar – Ramljak UN odbor za ekonomska socijalna i kulturna prava nije relevantna institucija, a UN-ovi eksperti i njihov izvještaj iz 2009. godine u kojem su naveli preporuke u kojima je zatraženo ukidanje „Dvije škole pod istim krovom“ nemaju blage veze.

Zgrožavanje kompletnog civiliziranog svijeta na činjenicu da u srcu Evrope u 21 vijeku još uvijek postoji pravno legaliziran aparthejd i segregacija na osnovu nacionalne pripadnosti za pokorne sluge vladajućih etnonacionalnih kvazi-elita poput naše uvažene sutkinje ne predstavlja stid, sram i želju za ispravljanjem decenijske nepravde prema djeci bez obzira na njihova „nacionalna i vjerska uvjerenja“.

Međutim, rezultati ankete provedene među travničkim srednjoškolcima ipak predstavljaju određenu dozu optimizma te potvrdu da i pored dugoročnih planova ekskluzivnih zaštitnika naših nacionalnih interesa o stvaranju kritične mase ispredanih i mržnjom zadojenih birača, koji će ako bog da izboriti nove četiri godine lopovluka, razum barem na trenutak može pobijediti enormnu količinu idiotizma koje naše društvo proizvodi.

Al’ ko još pita djecu u Bosni i Hercegovini šta oni hoće?