DOBRA STRANA FACEBOOKA U ZEMLJI LUĐAČKE KOŠULJE I JOŠ LUĐE DEMOKRATIJE

Povezani članci

• Tužiteljica BiH Diana Kajmaković uvrštena na ‘crnu listu’ Ministarstva finansija SAD
• Đavao u Haagu
• Novačenje niskosti
• Bezmuda mudologija
• “Dao bih život za njega”
• Marino Badurina: Karamarkov Apage Satanas

Nije tajna da sam bijesna na fb  „ratnike i borce za BiH“, na lajkove i podršku koju dajemo na internetu gotovo svakoj akciji bila ona rušilačka ili spasilačka, organiziramo proteste, nažalost, češće jalove, negoli rodne i plodne, a kad se pojaviš na mjestu zakazanog protesta, umjesto hiljade nezadovoljnih „fb ratnika“ dočeka te šačica ljudi koja se u pola sata unezvijereno provrti, nevjerujući da nas se tako mali broj odazvao, i raziđe. Zablinka ti u mozgu, htio ne htio, kako se mladim Libijcima, Egipćanima, i da ne nabrajam kome sve, može ta društvena mreža zvana facebook tako „isplatiti“, a nama služi samo da se na forumima izbljujemo, ispraznimo, popljujemo sve što valja i ne valja, pokažemo svoje poznavanje „historije, politike, filozofije, mitologije, kokuziologije, “ i mirno zaspimo ko „bebe“ kao da smo time sve svoje nagomilane frustracije zbog društva u kakvom živimo riješili baš onako  „demokratski“ jer od sve demokratije koju smo sebi izglasali, jedino nam je jezik slobodan, sve ostalo nam je u k…u!

Kada je Petar Jeleč,u srijedu 06.02., moj fb frend, a čini se i nerijetko istomišljenik, zakačio link sa internet portala Haber.ba i u statusu postavio pitanje  „Gdje su ti Merhameti, Caritasi, državne socijalne službe? Strašno!“, po inerciji otvorih isti i imam šta i pročitati:“Dedo i nana Muhić iz Desetnika kod Kaknja žive u staroj, trošnoj kući, “ćerpičari“ koja više nalikuje na staju nego na kuću. Nećete vjerovati ali hrane se travama. Kuća je u ruševnom stanju. Smiješno bi bilo pričati o stvarima koje su im potrebne, piše portal Doznajemo.“, prenesoh link na svoj zid i stavih status: „:( ja ću u subotu aBd posjetiti ova dva starca, pa ko želi, može mi se javiti da ide sa mnom !!!“

Naslov je progresivno „nestao“ u eteru interneta, pregledalo  ga je, kaže brojčanik na stranici 2,2 tisuće korisnika, i zbilja sam se danas uvjerila da smo narod čudne neke sorte, da smo istinski potomci sevdalinke i balade, da smo u srži svog bića osjetljivi na bijedu koja je svuda oko nas, pa ipak nam treba društvena mreža da nas aktivira i poveže, da nas uputi da „tamo negdje“ ima ekipa mladih volontera koja svoje slobodno vrijeme upražnjava pomažući onima kojima je pomoć neophodna. Ova mlada ekipa se zove „Kakanjsko srce“, njih sedmoro zajedno jedva da imaju 150 godina, i ono što oduševljava jeste da im ništa nije teško, sve rade sa osmijehom, trezveno, racionalno, puni elana i energije, vjere u ono što rade! Nanu i dedu Muhić iz Desetnika su u tri dana obezbijedili prehrambenim proizvodima za narednih godinu dana, lijekovima i dijelom novčanih sredstava za izgradnju kućice koja će zamijeniti njihovu sadašnju ćerpičaru u eri demokratije i to bez Merhameta, bez Caritasa, bez Crvenog križa…

Naslov o dedi i nani Muhić me „ upoznao“ sa nekim novim ljudima koji imaju ne samo jezik, nego i srce! Stavih galagol upoznati u navodnike jer se nisam srela sa Vahidom Mujić, Jasmirom Čvorak, Dženanom Durmiševićem, Adnanom Vateškićem, Refatom Osmićem, Aldinom i Amelom Durmišević, ali su to srca koja su, meni neznanki poslali svoj prilog u novcu da „u subotu“ ponesem za nanu i dedu! Oni su vjerovali i ja sam im zahvalna na Srcu koje imaju, a vjerujem i dedo i nana, i ekipa Kakanjskog srca! Hvala i gospođi Dženani Ćosić Ajanović koja je bez razmišljanja ponudila da se brine o dedi i nani u svojoj kući! Mojima koji su sa mnom skoro svaki dan Senada, Majda, Vesna, Mensura, i da ih ne nabrajam, hvala što ih imam, a Esadu planinaru, posebna zahvalnost što me „trpio“ ovakvog tersa cijeli dan.

I na kraju, ima ova društvena mreža i svojih dobrih strana, pomogne i onima kojima treba istinska pomoć, a ne samo političkim subjektima i kandidatima u vrijeme izbora!

Visoko, 09.02.2013.